Svetost i naum sreće
Veća sreća dolazi iz veće osobne svetosti.
Moja draga braćo i sestre, molio sam se za moć da vam pomognem u vašoj osobnoj potrazi za srećom. Neki se možda već osjećaju dovoljno sretni, ali sigurno nitko neće odbiti ponudu više sreće. Svatko bi bio željan prihvatiti zajamčenu ponudu trajne sreće.
To je ono što su Nebeski Otac, njegov voljeni Sin, Isus Krist i Duh Sveti ponudili svakom duhovnom djetetu Nebeskog Oca koje sada živi, koje će živjeti ili koje je ikada živjelo na ovom svijetu. Ta se ponuda ponekad naziva naum sreće. Tako ju je nazvao prorok Alma dok je podučavao svoga sina koji je bio zaglibio u bijedi grijeha. Alma je znao da opačina nikada ne može biti sreća za njegovog sina – ni za bilo koje dijete Nebeskog Oca.
Podučio je svog sina da je porast u svetosti jedini put do sreće. Jasno je rekao da je veća svetost omogućena kroz to da nas Pomirenje Isusa Krista čisti i usavršava. Samo vjerom u Isusa Krista, neprestanim pokajanjem i obdržavanjem saveza možemo polagati pravo na trajnu sreću koju svi čeznemo iskusiti i zadržati.
Moja je molitva danas da vam mogu pomoći razumjeti kako veća sreća dolazi iz veće osobne svetosti tako da ćete djelovati prema tom vjerovanju. Tada ću iznijeti ono što znam za sebe o tome što možemo činiti da se osposobimo za taj dar postajanja još svetijima.
Sveta pisma nas podučavaju da, između ostalog, možemo biti posvećeni ili postati svetiji kada primijenimo vjeru u Krista, pokažemo svoju poslušnost, pokajemo se, žrtvujemo za njega, primimo svete uredbe i obdržavamo naše saveze s njim. Osposobljavanje za dar svetosti traži poniznost, krotkost i strpljivost.
Jedno iskustvo želje za većom svetošću došlo mi je u hramu Salt Lake. Ušao sam u hram po prvi put, nakon što mi je bilo malo rečeno o tome što očekivati. Vidio sam riječi na zgradi: »Svetost Gospodinu« i »Dom Gospodnji«. Imao sam snažan osjećaj iščekivanja. Ipak sam se pitao jesam li spreman ući.
Moji su majka i otac hodali ispred mene dok smo ulazili u hram. Bilo je zatraženo da pokažemo naše preporuke koje potvrđuju našu dostojnost.
Moji su roditelji poznavali čovjeka za pultom za preporuke pa su ostali trenutak popričati s njim. Ja sam ušao dalje sam u veliki prostor gdje je sve bilo blistavo bijelo. Pogledao sam u plafon toliko visoko iznad mene da se činio kao otvoreno nebo. U tom mi je trenutku došao jasan dojam da sam prije bio tu.
No tada sam čuo vrlo blagi glas – nije bio moj vlastiti. Blago izgovorene riječi bile su ove: »Nisi nikada prije bio ovdje. Sjećaš se trenutka prije svog rođenja. Bio si na svetom mjestu poput ovoga. Osjećao si da će Spasitelj uskoro doći na mjesto gdje si stajao. I osjećao si sreću jer si ga želio vidjeti.«
To iskustvo u hramu Salt Lake trajalo je samo trenutak. No sjećanje na njega još uvijek donosi mir, radost i tihu sreću.
Toga sam dana naučio mnoge lekcije. Jedna je bila da Duh Sveti govori mirnim, nježnim glasom. Mogu ga čuti kada imam duhovni mir u svom srcu. On donosi osjećaj sreće i uvjerenja da postajem svetiji. To uvijek donosi sreću koju sam osjetio u onim prvim trenucima u hramu Božjem.
Primijetili ste u svom životu i u životima drugih čudo sreće koje dolazi iz rastuće svetosti, postajući više poput Spasitelja. U posljednjim tjednima bio sam uz krevet ljudi koji su se mogli suočiti sa smrću s punom vjerom u Spasitelja i sretnim licima.
Jedan je bio čovjek okružen svojom obitelji. On i njegova žena tiho su razgovarali kad smo moj sin i ja ušli. Poznajem ih već mnogo godina. Vidio sam kako Pomirenje Isusa Krista djeluje u njihovom životu i u životima članova njihove obitelji.
Zajedno su odabrali prekinuti medicinske napore da produže njegov život. Prevladavao je tih osjećaj dok nam je govorio. Nasmiješio se dok je izražavao zahvalnost za evanđelje i njegove pročišćujuće učinke na njega i na obitelj koju je volio. Govorio je o svojim sretnim godinama služenja u hramu. Na molbu ovog čovjeka, moj je sin pomazao njegovu glavu posvećenim uljem. Ja sam zapečatio pomazanje. Dok sam to činio, imao sam jasan dojam reći mu da će on uskoro vidjeti svog Spasitelja, licem u lice.
Obećao sam mu da će osjetiti sreću, ljubav i Spasiteljevo odobravanje. Toplo se nasmiješio dok smo odlazili. Njegove posljednje riječi meni bile su: »Reci Kathy da je volim.« Moja je žena Kathleen tijekom mnogo godina ohrabrivala naraštaje njegove obitelji da prihvate Spasiteljev poziv da dođu k njemu, sklope i obdržavaju svete saveze i tako se osposobe za sreću koja dolazi kao rezultat te veće svetosti.
Umro je nekoliko sati kasnije. Nekoliko tjedana nakon njegove smrti, njegova je udovica donijela poklon mojoj ženi i meni. Smiješila se dok smo razgovarali. Rekla je ugodno: »Očekivala sam da ću osjećati tugu i usamljenost. Osjećam se tako sretno. Mislite li da je to u redu?«
Znajući koliko je voljela svog muža i kako su oni oboje upoznali i voljeli Gospodina i služili mu, rekao sam joj da su njezini osjećaji sreće obećani dar zato što je, svojom vjernom službom, učinjena svetijom. Njezina ju je svetost osposobila za tu sreću.
Neki koji slušaju danas možda se pitaju: »Zašto ja ne osjećam mir i sreću obećane onima koji su bili vjerni? Bio sam vjeran kroz strašne nevolje, ali ne osjećam sreću.«
Čak se i prorok Joseph Smith suočio s ovim testom. Molio se za potporu kad je bio zatočen u zatvoru u Libertyju, Missouri. Bio je vjeran Gospodinu. Narastao je u svetosti. Ipak je osjećao da mu je sreća uskraćena.
Gospodin ga je podučio lekciju o strpljivosti koju ćemo svi trebati u nekom trenutku, a možda i u dužem razdoblju, tijekom našega smrtnog ispita. Ovo je Gospodinova poruka njegovom vjernom i napaćenom proroku:
»I budeš li bačen u jamu, ili u ruke ubojica, a smrtna osuda bude izrečena nad tobom; budeš li bačen u dubinu; ako se uzburkani valovi urote protiv tebe; ako žestoki vjetrovi postanu neprijatelj tvoj, ako nebesa skupe mrklinu, a sva se počela udruže da zapriječe put; i vrhu svega, ako same ralje paklenske razjape širom usta za tobom, znaj, sine moj, da će ti sve ovo pružiti iskustvo, i bit će za dobro tvoje.
Sin Čovječji siđe dublje od svega toga. Jesi li ti veći od njega?
Dakle, drži se puta svojega, i svećeništvo će ostati s tobom; jer međe su njihove utvrđene, oni ne mogu prijeći. Dani su tvoji poznati, i godine se tvoje neće brojem umanjiti; zato, ne boj se što čovjek može učiniti, jer Bog će biti s tobom u vijeke vjekova.«
To je bila ista poučna lekcija koju je Gospodin dao Jobu, koji je platio tešku cijenu kako bi dopustio da ga Pomirenje učini svetijim. Znamo da je Job bio svet, iz uvoda koji imamo o njemu: »Bijaše nekoć u zemlji Usu čovjek po imenu Job. Bio je to čovjek neporočan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla.«
Tad je Job izgubio svoje bogatstvo, svoju obitelj i čak svoje zdravlje. Možda ćete se sjetiti da je Job sumnjao da ga je njegova veća svetost, stečena kroz veću nevolju, osposobila za veću sreću. Jobu se činilo da je svetost donijela bijedu.
Ipak, Gospodin je dao Jobu istu ispravljujuću lekciju koju je dao Josephu Smithu. Dao je Jobu da vidi svoju tragičnu situaciju s duhovnim očima. Rekao je:
»Bokove svoje opaši ko junak: ja ću te pitat, a ti me pouči.
Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno.
Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjerničko napeo?
Na čemu joj počivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni
dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani?«
Tada, nakon što se Job pokajao jer je nazvao Boga nepoštenim, bilo mu je dopušteno vidjeti njegova iskušenja na viši i svetiji način. On se pokajao.
»A Job ovako odgovori Jahvi:
Ja znadem, moć je tvoja bezgranična: što god naumiš, to izvesti možeš.
Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao? Govorah stoga, ali ne razumjeh, o čudesima meni neshvatljivim.
O, poslušaj me, pusti me da zborim: ja ću te pitat, a ti me pouči.
Po čuvenju tek poznavah te dosad, ali sada te oči moje vidješe.
Sve riječi svoje zato ja poričem i kajem se u prahu i pepelu.«
Nakon što se Job pokajao i tako postao svetiji, Gospodin ga je blagoslovio više od svega što je izgubio. No možda je najveći blagoslov za Joba bio porasti u svetosti kroz nevolje i pokajanje. Bio je osposobljen za veću sreću u danima koje će još proživjeti.
Veća svetost neće doći ako je samo tražimo. Doći će kada činimo ono što je potrebno kako bi nas Bog promijenio.
Predsjednik Russell M. Nelson dao je ono što mi se čini najboljim savjetom o tome kako napredovati na putu saveza prema većoj svetosti. Pokazao je put kad je potaknuo:
»Iskusite osnažujuću moć svakodnevnog pokajanja – kada činite malo bolje i jeste malo bolji svakog dana.
Kada biramo pokajati se, biramo promijeniti se! Dopuštamo Spasitelju da nas preobrazi u najbolju verziju nas samih. Odabiremo rasti duhovno i primiti radost – radost otkupljenja u njemu. Kada biramo pokajati se, biramo postati više poput Isusa Krista!«
Predsjednik Nelson nam je nadalje dao ovo ohrabrenje u našim naporima da postanemo svetiji: »Gospodin ne očekuje savršenstvo od nas na ovom stupnju… Ali on očekuje da postajemo sve čišći. Svakodnevno pokajanje put je prema čistoći.«
Predsjednik Dallin H. Oaks mi je, u ranijem obraćanju sa sabora, također pomogao jasnije vidjeti kako rastemo u svetosti i kako možemo znati da se krećemo prema njoj. Rekao je: »Kako postižemo duhovnost? Kako stječemo onaj stupanj svetosti gdje možemo imati trajnu pratnju Duha Svetoga? Kako gledamo i procjenjujemo stvari ovoga svijeta s perspektivom vječnosti?«
Odgovor predsjednika Oaksa započinje s većom vjerom u Isusa Krista kao našeg brižnog Spasitelja. To nas navodi da tražimo oprost svaki dan i spominjemo ga se svaki dan obdržavajući njegove zapovijedi. Ta veća vjera u Isusa Krista dolazi kada se gostimo svakodnevno njegovom riječju.
Pjesma »Veću svetost, Bože« predlaže način kako se moliti za pomoć da postanemo svetiji. Autor mudro predlaže da je svetost koju tražimo dar od brižnoga Boga, udijeljen tijekom vremena, nakon svega što možemo učiniti. Sjećate se posljednje kitice:
Kakve god bile naše osobne okolnosti, gdje se god nalazimo na putu saveza kući, neka naše molitve za veću svetost prime odgovor. Znam da će, kada našoj molbi bude udovoljeno, naša sreća narasti. To može doći sporo, ali će doći. Imam to uvjerenje od brižnoga Nebeskog Oca i njegovoga voljenog Sina, Isusa Krista.
Svjedočim da je Joseph Smith bio Božji prorok, da je predsjednik Russell M. Nelson naš živući prorok danas. Bog Otac živi i voli nas. On želi da dođemo kući k njemu u obiteljima. Naš nas brižni Spasitelj poziva da ga slijedimo na našem putovanju tamo. Oni su pripremili put. U sveto ime Isusa Krista. Amen.