Uzeti naš križ
Uzeti na sebe svoj križ i slijediti Spasitelja znači nastaviti s vjerom na Gospodinovom putu i ne udovoljavati si svjetovnim navikama.
Draga braćo i sestre, primili smo predivna naučavanja od naših vođa tijekom ova posljednja dva dana. Svjedočim vam da ako nastojimo primijeniti ova nadahnuta i pravovremena naučavanja u svojem životu, Gospodin će, kroz svoju milosti, pomoći svakome od nas nositi naš križ i učiniti naša bremena laganima.
Dok je bio u blizini Cezareje Filipove, Spasitelj je objavio svojim učenicima što će propatiti pod rukama starješina, glavara svećeničkih i književnika u Jeruzalemu. Posebice ih je podučio o svojoj smrti i veličanstvenome Uskrsnuću. U tom trenutku njegovi učenici nisu u potpunosti razumjeli njegovo božansko poslanje na Zemlji. Sam ga je Petar, kada je čuo što je Spasitelj imao za reći, povukao nasamo i prekorio, rekavši: »Neka ti Bog bude milostiv, Gospodine! Bože sačuvaj! Tebi se takvo što ne smije dogoditi!«
Kako bi pomogao svojim učenicima razumjeti da predanost njegovom djelu uključuje podložnost i patnju, Spasitelj je kategorički izjavio:
»Ako, dakle, tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi.
Tko hoće sačuvati svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi radi mene svoj život, naći će ga.
Što koristi čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi svoj život? Što li može dati čovjek kao otkupninu za svoj život?«
Ovom je izjavom Spasitelj naglasio da se svi oni koji su voljni slijediti ga trebaju odreći samih sebe i kontrolirati svoje želje, žudnje i strasti, žrtvovati sve, čak i sam život ako je to nužno, biti u potpunosti podložni volji Očevoj – baš kao što je on bio. Zapravo, to je cijena koju treba platiti za spasenje duše. Isus je namjerno i metaforički iskoristio simbol križa kako bi pomogao svojim učenicima bolje razumjeti što će žrtva i predanost Gospodinovom cilju doista značiti. Prikaz križa bio je dobro poznat među njegovim učenicima i žiteljima Rimskog carstva jer su Rimljani silili žrtve raspinjanja da javno nose svoj vlastiti križ ili poprečnu gradu do mjesta na kojem bi se odvilo njihovo pogubljenje.
Tek su nakon Spasiteljevog Uskrsnuća umovi učenika bili otvoreni za razumijevanje svega što je bilo napisano o njemu i onoga što će se tražiti od njih od tog trenutka nadalje.
Na isti način, svi mi, braćo i sestre, trebamo otvoriti svoj um i svoje srce kako bismo potpunije razumjeti značaj uzimanja na sebe naših križeva i slijeđenja Spasitelja. Kroz Sveta pisma učimo da oni koji žele uzeti svoje križeve na sebe vole Isusa Krista na takav način da se odriču svake bezbožnosti i svjetovne požude te obdržavaju njegove zapovijedi.
Naša odlučnost da odbacimo sve što je u suprotnosti s Božjom voljom i žrtvujemo sve što se traži od nas da damo te nastojimo slijediti njegova naučavanja pomoći će nam ustrajati na putu evanđelja Isusa Krista – čak i suočeni s nevoljom, slabošću duše ili društvenim pritiskom i svjetovnim filozofijama koje oponiraju njegovim naučavanjima.
Na primjer, za one koji još nisu pronašli vječnoga bračnog druga i možda se osjećaju usamljeni i bez nade, ili za one koji su razvedeni te se osjećaju napušteno i zaboravljeno, uvjeravam vas kako prihvaćanje Spasiteljevog poziva da uzmete na sebe svoje križeve i slijedite ga znači nastaviti s vjerom na Gospodinovom putu, održavati uzorak dostojanstva, a ne upuštati se u svjetovne navike koje će naposljetku oduzeti svaku nadu u Božju ljubav i milost.
Isto načelo primjenjuje se na one od vas koji proživljavate istospolnu privlačnost te se osjećate obeshrabreno i bespomoćno. Možda iz tog razloga neki od vas osjećate da evanđelje Isusa Krista više nije za vas. Ako je to slučaj, htio bih vas uvjeriti da uvijek postoji nada u Boga Oca i njegov naum sreće, u Isusa Krista i njegovu pomirbenu žrtvu te u njihove brižne zapovijedi. U svojoj nas mudrosti, moći, pravdi i milosrđu Gospodin može zapečatiti kao svoje kako bismo mogli biti dovedeni u njegovu nazočnost i imati beskrajno spasenje ako smo postojani i nepokolebljivi u obdržavanju njegovih zapovijedi te uvijek obilujemo dobrim djelima.
Onima koji su počinili ozbiljne grijehe, prihvaćanje ovog istog poziva znači, među ostalim, poniziti se pred Bogom, savjetovati se s prikladnim crkvenim vođama te se pokajati i odbaciti vaše grijehe. Ovaj će proces uvijek blagosloviti sve koji se bore s oslabljujućim ovisnostima, uključujući opijate, droge, alkohol i pornografiju. Poduzimanje ovih koraka dovodi vas bliže Spasitelju koji vas u konačnici može osloboditi krivnje, tuge te duhovnog i fizičkog ropstva. Uz to, možda ćete također htjeti potražiti podršku svoje obitelji, prijatelja te prikladnih zdravstvenih i savjetodavnih stručnjaka.
Molim vas da nikada ne odustajete nakon naknadnih podbacivanja niti se smatrajte nesposobnima odbaciti grijehe i prevladati ovisnost. Ne možete si priuštiti da prestanete pokušavati te nakon toga nastaviti u slabosti i grijehu! Uvijek nastojte činiti najbolje što možete, očitujući kroz svoja djela želju da očistite unutarnju posudu kao što je Spasitelj naučavao. Ponekada rješenja na određene izazove dolaze mjesecima i mjesecima nakon stalnog nastojanja. Obećanje koje se nalazi u Mormonovoj knjizi: »Znademo da smo milošću spašeni, nakon svega što možemo učiniti«, primjenjivo je u ovim okolnostima. Molim vas, upamtite da Spasiteljev dar milosti »nije nužno ograničen vremenski na ‘nakon’ svega što možemo učiniti. Njegovu milost možemo primiti prije, tijekom i nakon vremena kada smo uvećali naša vlastita nastojanja.«
Svjedočim da će nas Bog, dok stalno nastojimo prevladati svoje izazove, blagosloviti s darovima vjere da budemo iscijeljeni i izvođenja čudesa. On će učinit za nas ono što mi nismo kadri učiniti za sebe.
Uz to, za one koji se osjećaju ogorčeno, ljuto, povrijeđeno ili okovano za žalosti radi nečega za što smatrate da je nezasluženo, uzeti svoj križ i slijediti Spasitelja znači nastojati odložiti ove osjećaje i okrenuti se Gospodinu kako bi nas on oslobodio ovog stanja uma i pomogao nam pronaći mir. Nažalost, držimo li se ovih negativnih osjećaja i emocija, mogli bismo se naći kako živimo bez utjecaja Gospodinovog Duha u našim životima. Ne možemo se pokajati za druge ljude, no možemo im oprostiti – odbijajući biti taoci onih koji su nam naudili.
Sveta pisma naučavaju da postoji put iz tih situacija – pozivajući našeg Spasitelja da nam pomogne zamijeniti naša kamena srca s novim srcima. Kako bi se to dogodilo, trebamo doći pred Gospodina s našim slabostima te preklinjati za njegovu pomoć i oprost, posebice tijekom svetog trenutka kada svake nedjelje blagujemo od sakramenta. Odaberimo tražiti njegovu pomoć te poduzeti važan i težak korak praštajući onima koji su nam naudili kako bi naše rane mogle početi zacjeljivati. Obećavam vam da će, kada to učinite, vaše noći biti ispunjenje olakšanjem koje dolazi od mira savjesti pred Gospodinom.
Dok je bio u zatvoru Liberty 1839., prorok Joseph Smith napisao je poslanicu članovima Crkve koja sadrži proroštva koja su tako jako primjenjiva u svim ovim okolnostima i situacijama. Napisao je: »Sva prijestolja i gospodstva, kneževstva i moći, bit će objavljeni i udijeljeni svima koji ustrajahu srčano uz evanđelje Isusa Krista.« Stoga, moja draga braćo i sestre, oni koji su uzeli na sebe ime Spasitelja, imajući povjerenja u njegova obećanja i ustrajući do kraja, bit će spašeni te mogu boraviti s Bogom u stanju beskrajne sreće.
Svi se mi suočavamo sa štetnim okolnostima u našim životima zbog kojih se osjećamo tužni, bespomoćni, beznadni, a ponekada i oslabljeni. Neki do tih osjećaja mogu nas navesti da propitkujemo Gospodina: »Zašto proživljavam ove situacije?«, ili, »Zašto moja očekivanja nisu ispunjena? Naposljetku, činim sve u svojoj moći da nosim svoj križ i slijedim Spasitelja.«
Moji dragi prijatelji, moramo upamtiti da uzimanje našeg križa na nas uključuje biti ponizan i imati povjerenja u Boga i njegovu beskonačnu mudrost. Moramo priznati da je on svjestan svakoga od nas i naših potreba. Također, nužno je prihvatiti činjenicu da je Gospodinov raspored drugačiji od našeg. Ponekada tražimo blagoslov te postavljamo vremensko ograničenje Gospodinu da ga ispuni. Ne možemo mu uvjetovati svoju vjernost namećući mu krajnji rok za odgovore na naše želje. Kada to činimo sličimo skeptičnim Nefijcima iz drevnih vremena koji su se rugali svojoj braći i sestrama govoreći da je prošlo vrijeme za ispunjenje riječi koje je izgovorio Samuel Lamanac, stvarajući zbunjenost među onima koji su vjerovali. Trebamo imati dovoljno povjerenja u Gospodina kako bismo bili mirni i znali da je on Bog, da zna sve i svjestan je svakoga od nas.
Nedavno sam imao priliku posluživati obudovljenoj sestri imenom Franca Calamassi koja je patila od oslabljujuće bolesti. Sestra Calamassi bila je prva članica svoje obitelji koja se priključila obnovljenoj Crkvi Isusa Krista. Iako njezin suprug nikada nije bio kršten, pristao je sastati se s misionarima i često dolaziti na crkvene sastanke. Unatoč tim okolnostima, sestra Calamassi ostala je vjerna i odgojila svoje četvero djece u evanđelju Isusa Krista. Godinu dana nakon što je njezin suprug preminuo, sestra Calamassi odvela je svoju djecu u hram te su sudjelovali u svetim uredbama i bili zapečaćeni zajedno kao obitelj. Obećanja povezana s ovim uredbama donijela su joj puno nade, radosti i sreće što joj je pomoglo da nastavi dalje u životu.
Kada su se prvi simptomi bolesti počeli javljati, njezin joj je biskup pružio blagoslov. U tom je trenutku rekla svojem biskupu da je spremna prihvatiti Gospodinovu volju, izražavajući svoju vjeru da će biti iscijeljena kao i svoju vjeru da će izdržati svoju bolest do kraja.
Tijekom svojeg sam posjeta, dok sam držao ruku sestre Calamassi i gledao u njezine oči, vidio anđeoski sjaj koji je proizlazio iz njezinog obličja – održavajući njezino pouzdanje u Božji naum i njezin savršeni sjaj nade u Očevu ljubav i naum za nju. Osjetio sam njezinu čvrstu odlučnost da ustraje u svojoj vjeri do kraja uzimajući svoj križ, unatoč izazovima s kojima se suočavala. Život ove sestre svjedočanstvo je o Kristu, izjava njezine vjere i predanosti njemu.
Braćo i sestre, želim vam posvjedočiti kako uzimanje našega križa i slijeđenje Spasitelja zahtjeva od nas da slijedimo njegov primjer i nastojimo postati poput njega, strpljivo se suočavajući s okolnostima života, odričući se žudnji naravnog čovjeka i prezirući ih te voljno čekajući Gospodina. Psalmist je napisao:
»U Jahvu se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek’ bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj!«
Svjedočim vam da će, slijeđenjem koraka našeg Učitelja i čekanjem na njega koji je najveći iscjelitelj naših života, pružiti odmor našim dušama i učiniti naša bremena jednostavnima i laganima. O ovome svjedočim, u sveto ime Isusa Krista. Amen.