Starješina Ulisses Soares: Čovjek bez lukavstva
U prvim danima svojeg službeništva, dok je Isus birao svoje apostole, vidio je da mu Natanael dolazi u susret. Odmah je razlučio Natanaelovu dobrotu, izjavljujući: »Evo pravog Izraelca, bez lukavstva«.1
Isus je znao da je Natanael čovjek čistoga srca, pošten u svojim nakanama i bez licemjerja ili obmane. Gospodin voli ovu osobnost pravednog integriteta i pozvao je Natanaela da bude apostol.2
Ulisses Soares je poput drevnog Natanaela i Spasitelj je pozvao i njega.
»Svjetlo mojih roditelja«
Ulisses, najmlađi od četvorice braće, rođen je u São Paulu u Brazilu 2. listopada 1958. Ima skromno porijeklo, no njegovi su roditelji, Apparecido i Mercedes Carecho Soares, bili časni, marljivi ljudi koji su iskreno slušali misionare. Priključili su se Crkvi 1965. kada je Ulisses imao šest godina.
»Nikada nisam vidio da je brat Apparecido propustio sastanak«, rekao je Osiris Cabral, koji je služio kao predsjednik kolčića kada je Ulisses bio mladić. »Mercedes je također bila vrlo vjerna. Ulisses je naslijedio predanost svojih roditelja.«
Ulisses Soares »odrastao [je] u Crkvi slijedeći svjetlo« svojih roditelja, Apparecida i Mercedes Soares (lijevo) Kako je Ulisses imao povjerenja u Gospodina unatoč oprečnosti, naučio je kao dječak čvrsto se držati za Spasitelja i njegovo evanđelje.
Ulissesovo prirodno dobro srce procvalo je dok je učio o Gospodinovim putevima. »Odrastao sam u Crkvi slijedeći svjetlo svojih roditelja«, rekao je starješina Soares. Dok je slijedio to svijetlo, njegovo se svjedočanstvo snažilo unatoč oprečnosti.
»Ja sam bio jedini član Crkve u svojoj školi i drugi su me dječaci uvijek htjeli povući za sobom i natjerati da učinim ono što je krivo«, rekao je. »Trebao sam naučiti braniti se u tim izazovima, no uvijek sam svim svojim srcem imao povjerenja u Gospodina da će mi pomoći uspjeti. Kao mladić sam naučio da ako učiniš svoj dio, Gospodin će učiniti svoj. No moraš se čvrsto držati za njegovu ruku i njegovo evanđelje.«
Kada je Ulisses imao 15 godina, njegov ga je biskup zatražio da podučava na satu Nedjeljne škole za mlade. Jedna lekcije koju je naučavao bila je usredotočena na iznošenje svjedočanstva o evanđelju. Ulisses je proučavao Mormonovu knjigu, uvijek je osjećao da je Crkva istinita i vjerovao je u Spasitelja, Isusa Krista.
Dok je pripremao svoju lekciju, htio je snažno posvjedočiti svojem razredu o istinitosti evanđelja. »Gorljivo sam proučavao i molio se«, prisjeća se starješina Soares. »Nakon što sam kleknuo, u srce mi je ušao vrlo ugodan osjećaj, mali glas koji mi je potvrdio da sam na ispravnom putu. Bio je toliko snažan da nikada nisam mogao reći da ne znam.«
Kako je Ulisses sazrijevao, naučio je da ako učini više nego što se od njega očekuje ili što je zatražen, Gospodin će ga oblino blagosloviti. Jedna takva lekcija došla je dok se priprema za misiju. Tijekom intervjua s Ulissesom, njegov je biskup naglasio važnost poslušnosti zapovijedima i dostojnog života. Također, istaknuo je financijsku pripremu.
Danas, svi misionari iz Brazila doprinose izdatku svoje misije, s mnogim obiteljima koji doprinose svim izdacima. Kako se UIisses približavao dobi misije, odlučio je da će zaraditi sav novac potreban za svoju misiju. Koristeći snažnu radnu etiku koju je naučio radeći u malom poduzeću svojeg oca i oboružan sa sposobnošću brzog tipkanja, Ulisses je pronašao cjelodnevni posao pomažući kompaniji pripremiti njezine platne liste.
Nakon što je prošao težak prijamni ispit, počeo je učiti računovodstvo u tehničkoj srednjoj školi tijekom večeri. Svakog mjeseca, nakon što je platio desetinu, štedio bi novac za svoju misiju. Nakon godine dana, prebačen je u odjel računovodstva svoje kompanije.
»Tako sam uštedio novac da platim svoju misiju«, rekao je starješina Soares. »I svakog mjeseca tijekom tri godine prije nego što sam otišao, kupio bih nešto što trebam – košulju, par hlača, par čarapa, kravatu i torbu.« Također je trebao, i primio, snažnu ljubav i podršku od svojih roditelja i mjesnih vođa.
Ulisses je pozvan u misiju Brazil Rio de Janeiro. Prvi dio svoje misije služio je pod predsjednikom Heliom da Rochom Camargom, koji je kasnije postao prvi opći autoritet pozvan iz Brazila. Ulisses je započeo svoju misiju početkom 1978. Prvi hram u latinskoj Americi, u São Paulu, posvetio je predsjednik Spencer W. Kimball (1895.–1985.) krajem te godine.
U siječnju 1980., Ulisses i njegov suradnik, koji također nije primio svoje podarivanje, sjeli su u autobus u Rio de Janeiru radi osam satne vožnje do hrama Brazil São Paulo. Ulissesovi roditelji i braća i sestre dočekali su ga tamo te je obitelj Soares zapečaćena za vrijeme i vječnost. Ulisses nikada nije zaboravio tih pet sati zajedno u hramu São Paulo. Kasnije toga dana, on i njegov suradnik vratili su se na misijsko polje.
Stavljati Boga na prvo mjesto
Ulisses je uživao u uspješnoj misiji koja je nadalje osnažila njegovo svjedočanstvo. Kada se vratio kući, pronašao je posao i počeo studirati računovodstvo i ekonomiju na mjesnom sveučilištu.
Kući je bio oko sedam mjeseci kada je naletio na »sestru Morgado« na plesu više kolčića. Ulisses je neko vrijeme služio kao njezin zonski vođa i njih dvoje proveli su večer razgovarajući i iznoseći priče s misije. Tri tjedna kasnije, počeli su izlaziti.
Rosana Fernandes Morgado imala je osam godina kada ju je njezina starija sestra, Margareth, počela voditi u crkvu. Naposljetku su dvije vjerne, mlade istraživačice primile dopuštenje od svojeg oca da budu krštene, no svaka je trebala čekati dok nije navršila 17. Rosana je devet godina dolazila u crkvu prije nego je dobila dopuštenje da bude krštena.
Ulisses je živio u sjevenom São Paulu, a Rosana je živjela sa svojim roditeljima u južnom dijelu grada. Put preko prostranog grada trajao je tri sata autobusom i podzemnom. Srećom, Margareth i njezin suprug, Claudio, živjeli su blizu kuće njezinih roditelja.
»Kada je Ulisses dolazio vikendima kako bi viđao Rosanu, bilo mu je teško vratiti se kući tako daleko po noći«, prisjeća se starješina Claudio R. M. Costa, opći autoritet Sedamdesetorice, o svojem budućem šogoru. Stoga su on i Margareth pozvali Ulissesa da provede noć u njihovom domu nakon njihovih spojeva. »Posvojili smo ga na neko vrijeme«, nadodao je starješina Costa.
»Spavao bi na kauču u našoj dnevnoj sobi«, rekla je sestra Costa. »Bili smo novo vjenčani pa nismo imali dodatne deke. No mogao se pokriti sa starom zavjesom koju smo imali. Bio je sretan jer je mogao ponovno vidjeti Rosanu narednog dana. Bio je dobar prema mojoj sestri i jako se svidio mojim roditeljima.«
Ulisses i Rosana vjenčani su u hramu São Paulo Brazil 30. listopada 1982.
Provedete li nekoliko minuta sa starješinom i sestrom Soares, njihova međusobna ljubav, divljenje i poštovanje postanu brzo očiti. Za starješinu Soaresa, Rosana je bila »primjer dobrote, ljubavi i potpune predanosti Gospodinu za mene i za moju obitelj«.3 Za sestru Soares, Ulisses je »dar s neba«.
Sestra Soares nadodaje: »Oduvijek je bio iznimno odgovoran i pravedan, uvijek se dobro brinuo o našoj obitelji i uvijek se lijepo odnosio prema meni. U svim je svojim crkvenim pozivima davao najbolje od sebe. On ide i čini. Uvijek stavlja ono što je Božje na prvo mjesto u svojem životu. Uvijek se iznova zaljubim u njega jer znam da ako stavi ono što je Božje na prvo mjesto, stavit će i mene na prvo mjesto.«
Starješina Soares o svojoj supruzi kaže: »Ona je pravi heroj i nadahnuće u našoj obitelji. Ona je brižna, ljubazna i strpljiva sa svima. Ona ujedinjuje našu obitelj i vidi dobro u svakome. Golemo je doprinijela onome što se događa u mojem životu. O svojem pozivu u Zbor dvanaestorice apostola u šali joj kažem: ‘Tebe krivim za ovo jer si tako puno veličala moć evanđelja u mojem životu’«.
Veliko srce
Gustavo, najstarije dijete Soaresovih, sjeća se noći kada je, kao dječak, bio neposlušan svojim roditeljima te se iskrao da vidi godišnju proslavu u svojem susjedstvu São Paula, poznatu kao Festa Junina.
»Bio sam usred velike mnoštva, dobro se zabavljao, kada me najavljivač pozvao da dođem naprijed«, rekao je. »Tada sam vidio svojeg oca.«
Njegovi su se roditelji jako zabrinuli, no umjesto da prekori Gustava, Ulisses ga je snažno zagrlio.
»Ozbiljno smo porazgovarali o tome da sam se mogao izgubiti, no moji su se roditelji odnosili s poštovanjem prema meni«, prisjeća se Gustavo. »Osjetio sam se zaštićenim i znao sam da su me doista voljeli.«
Ulisses je predan svojoj obitelji. Unatoč svojoj zaposlenosti i rasporedu putovanja tijekom tri godine, odvajao je vrijeme za gradnju odnosa sa svojom djecom.
Kada je starješina Soares podržan u Zbor dvanaestorice apostola 31. Ožujka 2018., vjerojatno nitko nije bio više iznenađen od Gustava i njegove dvije sestre, Lethicie Caravello i Nathalie Soares Avile. No, ako marljiv rad, suosjećanje i poniznost osposobljuju osobu za apostolstvo, kažu, mogu razumjeti zašto je Gospodin pozvao njihovog oca.
»Kada je Isus pozvao svoje apostole, nije odabrao najobrazovanije farizeje, odabrao je ribare«, rekla je Lethicia. »Moj otac i majka su takvi. Oni u potpunosti imaju povjerenja u Gospodina, a on ih koristi da ispuni svoje djelo jer zna da su oni nesebični, voljni marljivo raditi i dovoljno ponizni da prihvate pokudu.«
»Veliko srce« njihovog oca pomoći će mu dok ide naprijed kao jedan od Spasiteljevih naročitih svjedoka, dodaje Nathalia. »On ima srce za to«, kaže ona. »On osjeća utjecaj neba i sve voli te želi činiti ono što je ispravno.«
»Sve će ispasti dobro«
Kada je starješina Soares služio kao predsjednik misije Portugal Porto od 2000. do 2003., postao je dobro poznat po uporabi portugalskog izraza: »Tudo vai dar certo« – sve će ispasti dobro.
»Podučio nas je tomu«, prisjeća se Ty Bennett, jedan od njegovih misionara. »On živi svoj život s vjerom i optimizmom da ako činimo ono što Gospodin želi da činimo, sve će ispasti dobro.«
On je također podučio svoje misionare da ne koriste riječi teško ili nemoguće, kaže Richard Shields, još jedan od njegovih misionara. »O stvarima je govorio kao o ‘izazovima’. Taj je savjet pomogao oblikovati moj život dok sam gledao na stvari kao na ‘izazove’ koje treba prevladati, umjesto kao na ono što je ‘teško’ ili ‘nemoguće’.«
Takva vjera i optimizam nisu došli od lagodnog života. Starješina i sestra Soares dobro poznaju razočaranje neimaštine, izmorenost od dugih dana rada i studiranja, izazove lošeg zdravlja te bol u srcu zbog pobačaja, mrtvorođenog djeteta i gubitka braće, sestara i roditelja.
No, kroz put života, oni su stavili svoje pouzdanje u riječi najdražeg svetopisamskog stiha starješine Soaresa: »Budi ponizan; i Gospod Bog tvoj vodit će te za ruku, i dati ti odgovor na molitve tvoje«.4
»Izazovi su dio našeg napretka«, rekao je starješina Soares. »No kada smo strpljivi u patnji, kada naučimo preživjeti životne izazove, kada ostanemo vjerni, Gospodin nas jako poštuje i blagoslivlja s blagoslovima koje je obećao.«
I kada se držimo čvrsto za željeznu šipku, nadodaje, Gospodin nas neće ostaviti same.
»Dosljednost u čvrstom držanju za zapovijedi, evanđelje, Sveta pisma i Gospodina Isusa Krista pomaže nam prevladati životne izazove«, svjedoči starješina Soares. »Kada kleknemo da bismo se molili, on će biti s nama i vodit će nas. Nadahnut će nas kamo ići i što činiti. Kada smo poslušni i ponizimo se, Gospodin odgovara na naše molitve.
Predani učenik
Ulisses Soares je čovjek sposobnosti i pripreme. Njegovo obrazovanje, uključujući magisterij iz poslovnog upravljanja, pripremilo ga je za rad kao računovođa i revizor za međunarodne korporacije u Brazilu. To ga je iskustvo pripremilo da radi u crkvenom odjelu za financije, što ga je zauzvrat pripremilo da u dobi od 31 godine postane jedan od najmlađih direktora za vremenite poslove u Crkvi. Ta priprema dobro mu je služila kao predsjedniku misije i u njegovom pozivu kao općeg autoriteta Sedamdesetorice 2. travnja 2005.
Prije negoli je pozvan u predsjedništvo Sedamdesetorice 6. siječnja 2013., starješina Soares je služio kao savjetnik u predsjedništvu područja Brazil i onda kao predsjednik tog područja te kao savjetnik u području Afrika – jugoistok. Tamo je služio kao savjetnik starješini Daleu G. Renlundu, tada općem autoritetu Sedamdesetorice. Starješina Renlund, sada član Zbora dvanaestorice apostola, rado se prisjeća njihovog zajedničkog vremena.
»Starješina Soares je entuzijastičan, predan, posvećen učenik Isusa Krista«, rekao je starješina Renlund. »Ne poznajem nikoga tko snažnije osjeća da je na Gospodinovom zadatku. Ako je zamoljen da učini nešto, on to učini svom svojom moću.«
Bilo da je među svecima u Peruu (lijevo), Gani (dolje) ili u drugim narodima među kojima je služio i posluživao, starješina Soares »lako voli ljude«, kaže starješina Claudio R. M. Costa.
Rekao je da se starješina Soares brzo »zaljubio« u svece u Africi. Jedno od njegovih prvih zaduženja u području bilo je predsjedavati saborom kolčića u Kanangi u Demokratskoj Republici Kongo. »Kada se vratio, nije mogao prestati govoriti o dobroti i predanosti ljudi koje je upoznao«, rekao je starješina Renlund.
Starješina L. Whitney Clayton, koji je pet i pol godina služio sa starješinom Soaresom u predsjedništvu Sedamdesetorice, naziva starješinu Soaresa graditeljem suglasnosti. »On sluša i odmjerava svoje misli. Pažljiv je u načinu na koji se ponaša na sastancima tako da naši glasovi tvore zbor, umjesto natjecateljskih solista.«
Starješina Soares je skroman po pitanju svoje sposobnosti komunikacije na portugalskom, engleskom, španjolskom i francuskom jeziku. No taj je dar, koji zahtjeva stalnu pažnju, blagoslov Crkvi, kaže starješina Clayton. Starješina Soares može razgovarati s velikim brojem članova Crkve na njihovom jeziku.
»Ulisses je bio vođa od kada je bio dječak«, zamijetio je starješina Claudio Costa o svojem šogoru. »Vrlo je inteligentan i sposoban te osjeća odgovornost da uvijek daje najbolje od sebe. S lakoćom voli one oko sebe. Ima srce istinskog učenika Spasitelja te ima sigurno jamstvo da Isus jest Krist. Volim ga i zahvalan sam što ga podržavam kao Gospodinovog apostola.«
Govoreći za Zbor dvanaestorice apostola, starješina David A. Bednar nadodaje: »Starješina Soares je čisti, bezazlen i nevin učenik Spasitelja. Kroz svjetlo u njegovom licu, njegov topao osmjeh i njegovo dražesno vladanje, bezbrojni pojedinci i obitelji bili su, jesu i bit će nadahnuti s većom željom da slijede Spasitelja i žive po propisima njegovog evanđelja.«
Fotografiju s njegovom suprugom, Rosanom, ispred hrama Salt Lake snimila Kristin Murphy, Deseret News
U našoj je rasporedbi Gospodin rekao Edwardu Partridgu: »Srce njegovo čisto [je] preda mnom, jer on je poput Natanaela iz davnine, u kojemu nema prevare«.5 Gospodin je o Hayrumu Smithu rekao: »Ja, Gospod, ljubim [ga] zbog čestitosti srca njegova, i zato što on ljubi ono što je pravo preda mnom«.6
Gospodin bi o Ulissesu Soaresu rekao isto.