Božanska sudbina

Emma C.

Autorica živi u Francuskoj.

Moja je prijateljica obično bila sretna cijelo vrijeme. Što ju je to moglo tištati?

Ilustracija: Reginald Swinney

Ja sam iz Francuske, no moja sestra i ja provele smo godinu dana u istočnim Sjedinjenim Državama kao učenice na razmjeni. Tijekom tog vremena upoznale smo mnoge ljude, no osoba koja je ostavila najsnažniji dojam na mene bila je djevojka imenom Destiny (sudbina). Ona je postala jedna od mojih najboljih prijateljica. Radile smo razno razne stvari zajedno, tijekom i nakon škole te s mojom sestrom. Destiny je uvijek bila sretna. To je bilo ono što mi se najviše svidjelo kod nje.

Tada sam je jednoga dana vidjela u zabrinutom raspoloženju kakvu je nisam vidjela nikada prije. Upitala sam je što ne valja. Rekla je da ne želi razgovarati o tome. Tada sam primijetila papir u njezinoj ruci. Uzela sam ga i pročitala.

Netko joj je napisao nevjerojatno zle stvari. U anonimnoj je poruci pisalo kako je ružna, da je nitko ne voli i da nije zapravo imala razloga za biti živa te da bi se trebala ubiti. Nikada ne bih vjerovala da bi netko poput nje mogao biti tako napadnut. Upoznati bol koju je osjećala imalo je dubok utjecaj na mene.

Od tada sam nadalje ulagala svaki napor kako bih bila Destinyna prijateljica – ne samo da provodim vrijeme s njom, već i da uvijek budem tu za nju i posebno da budem iskrena. Objasnila sam joj da je ona Božja kćer, blagoslovljena božanskom naravi, dostojna divljenja i sposobna za velike stvari.

Teško je truditi se voljeti sebe kada se drugi loše odnose prema vama i kritiziraju vas. Otkako sam postala prijateljica Destiny naučila sam da je ponekada najbolji način da se pomogne drugima jednostavno voljeti ih i pomoći im znati tko su oni doista.

Na kraju godine, kada sam se trebala vratiti u Francusku, Destiny mi je rekla nešto što ću uvijek cijeniti. »Emma«, rekla je, »spasila si me. Prije nego što si došla, htjela sam se ubiti. No tada ste mi ti i tvoja sestra pomogle samo time što vam je bilo stalo. Danas se volim i volim tebe.«

Mnogo je djece u školi koja trpe nasilništvo, prema kojima se loše ponašaju ili su izolirana. Pronađite način za posegnuti prema njima. Razgovarajte s njima, razmišljajte o njima, budite ljubazni prema njima. To je ono što bi Spasitelj učinio, a ponekada jednostavan pozdrav ili osmjeh mogu promijeniti sve.