Ne bojim se iznijeti istinu
Naoružan svjedočanstvom o evanđelju i njegovim blagoslovima, Fabian nije dopustio da ga mladost spriječi u tome da postane snažan, neustrašiv član misionar.
Sunce se spušta na Las Tomas, kvart izgrađen na pjeskovitim obroncima iznad Antofagaste. Dolje svjetla počinju sjati dok se dan približava kraju u ovom lučkom gradu u sjevernom Čileu.
Subota je uvečer i 13-godišnji Fabian H. mogao bi se družiti s prijateljima. Ali Fabian, novi član Crkve, umjesto toga odlučuje provesti večer s cjelodnevnim misionarima. Vrijeme je »da pomogne sabrati Izrael«.1
Od svih predanih članova misionara s kojima su Kellen VanNatter i Jordan Shelton radili tijekom svojih cjelodnevnih misija u Čileu, Fabian se ističe iznad drugih.
»Ako je bio slobodan, bio je vani s nama vršeći misionarski rad«, kaže Kellen. »Kad bi ljetni praznici završili, bio je tužan ne samo zato što se morao vratiti u školu, veći i zato što nije imao toliko vremena ići s nama.«
Jordan, koji je proveo nekoliko mjeseci kao Kellenov suradnik, dodaje: »Fabian je vjerojatno išao s nama četiri ili pet puta tjedno – svaki tjedan – dok smo služili zajedno u Antofagasti. Bio je najbolji član misionar s kojim smo ikada radili.«
Što čini mladića toliko spremnim vršiti misionarski rad unatoč prijeziru od strane prijatelja iz razreda i odbijanjima stranaca? Za Fabiana, odgovor leži u blagoslovima koje su on i njegova obitelj primili otkad su prihvatili evanđelje – blagoslovima koje on želi iznijeti drugima.
»Neobjašnjiva radost«
Fabian je počeo primati misionarske poduke nedugo nakon što su cjelodnevni misionari pokucali na njegova vrata. Još se uvijek sjeća svojeg prvog sakramentalnog sastanka.
»Nisam poznavao nikoga kad sam ušao u kapelu, pa sam bio malo nervozan«, rekao je. »Ali osjetio sam nešto čudesno. Osjetio sam da sam bio u Crkvi mjesecima ili godinama.«
Tijekom svog krštenja, nekoliko tjedana kasnije, »osjetio sam neobjašnjivu radost nakon što sam bio uronjen u vodu i ponovno izašao. Osjećao sam se kao nova osoba, znajući da ću slijediti Isusa Krista i dati sve od sebe da obdržavam njegove zapovijedi.«
Kada su se Fabianovi nevjenčani roditelji, Leonardo i Angela, pridružili svojem sinu tijekom misionarskih poduka, saznali su za hramski brak i vječne obitelji. »Tjedan dana kasnije, moj je otac odredio datum za vjenčanje«, kaže Fabian. »Moja je majka bila jako sretna.«
Četiri mjeseca nakon što se Fabian priključio Crkvi, Angela ga je slijedila u vode krštenja. »To je bio divan blagoslov«, kaže on.
Drugi su blagoslovi brzo uslijedili. Leonardo, koji je bio kršten kad je bio mlad, vratio se u aktivnost u Crkvi. Proučavanje evanđelja postalo je spojnica u njihovom domu. Članovi obitelji su se zbližili. Leonardo je pronašao stalan posao. A Fabian je primio Aronovo svećeništvo.
»Volim obnašati svećeništvo tako da mogu podjeljivati sakrament članovima odjela i pomagati im da obnove svoje saveze«, kaže Fabian. »Posebno sam sretan kada ga mogu podijeliti svojoj obitelji i starješinama koji su me podučavali. Ponosan pogled koji mi moj otac uputi kad me vidi kako podjeljujem sakrament čini me jako sretnim.«
»To bi bilo odlično«
Fabian je počeo vršiti misionarski rad kao član i prije nego što se krstio.
»Rekao sam troma svojih prijatelja da ću se krstiti. Dvoje od njih su došli«, rekao je. »Volim iznositi evanđelje tako da moji prijatelji razumiju što mi vjerujemo i što činimo u crkvi i tako da mogu naučiti evanđelje, krstiti se i imati sretniji život. Bio bih jako sretan kad bi se jedan od njih krstio i postao jedan od članova mojeg zbora. To bi bilo odlično.«
Fabian drži Mormonovu knjigu kod sebe u školi i nosi misionarske letke kako bi ih dijelio prijateljima. Drago mu je odgovarati na pitanja o Crkvi i pozivati prijatelje na nedjeljne sastanke i večer aktivnosti mladih. I ne boji se prići ljudima na ulici i, kako su ga misionari podučili, pozivati ih da uče o Crkvi i pripreme se za krštenje.
»Fabiana nije briga ako netko misli da je čudan jer iznosi svoje svjedočanstvo«, kaže Kellen. »On zna da čini ispravno. On zna da su duhovne stvari važnije od svega drugoga.«
Kad Fabian iznosi svoje svjedočanstvo, kaže Jordan, on uzima moć iz svojeg obraćenja, svoje ljubavi prema evanđelju i svojih blagoslova.
»On je vidio blagoslove koji su došli njegovoj obitelji, a to ga nadahnjuje da bude tako hrabar i izravan u iznošenju evanđelja svojim prijateljima«, kaže Jordan. »Jednom je svjedočio istraživaču o tome kako je velik blagoslov bio to što su se njegovi roditelji vjenčali, ali i kako mu je bilo teško čekati četiri mjeseca nakon svog krštenja da se njegova majka krsti. Osjećaji su ga nadvladali i zaplakao je. Tada je posvjedočio da će se Bog, budemo li obdržavali zapovijedi, pobrinuti o nama.«
Fabianovo svjedočanstvo čini ga snažnim članom misionarom, dodaje Kellen.
»On ne kaže: ‘O, čuo sam da je netko ovo rekao u crkvi.’ Umjesto toga, on uvijek iznosi svoja vlastita osobna iskustva – kao način kako se osjećao kad je došao u crkvu prvi put i kako se osjeća kada čita Mormonovu knjigu. Sve je to vrlo autentično i stvarno.«
»Uvijek se osjećam bolje«
Za Fabiana, iznošenje evanđelja donosi drugi blagoslov.
»Ponekad mi se loše stvari događaju u školi, ali tada mi misionari pokucaju na vrata i pitaju hoću li im pomoći podučavati«, kaže on. »Nakon što izađem s njima, osjećam kao da nemam nikakvih problema. Uvijek se osjećam bolje kada izađem s njima, čitam Sveta pisma s njima i pomažem im iznositi evanđelje. Iznošenje evanđelja i moje priče o obraćenju jača moje svjedočanstvo. A podučavanje evanđelja daje mi priliku da budem primjer drugima, uključujući moju mlađu sestru.«
Nije iznenađenje da je jedan od Fabianovih najvećih ciljeva postati cjelodnevni misionar nakon što završi srednju školu.
»Želim iznositi istinu onima koji je ne poznaju«, kaže on. »Želim ih pozvati da isperu svoje grijehe. Želim ih podučiti kako mogu biti vječna obitelj. Želim ih pozvati da budu sretni sada i da žive u stanju beskrajne sreće nakon ovog života.«