»Vidjeti Spasiteljeva čuda u našem životu«, Lijahona, srpanj 2023.
Isusova čuda
Vidjeti Spasiteljeva čuda u našem životu
Četiri lekcije iz Spasiteljeva iscjeljenja slijepaca.
Detalj sa slike He Anointed the Eyes [On premaza oči], Walter Rane
Postoje trenutci u našem životu kada se nadamo čudima i molimo se za njih. To može biti za voljenu osobu ili za našu korist. Naša je nada da će naša prošnja biti uslišana, narušena okolnost popravljena, ogorčena duša smekšana i da će Gospodin čuda dati rješenje koje mi želimo. Kada rezultat nije ono što smo očekivali ili prema rasporedu za koji smo se molili, obično se pitamo zašto.
Moroni podučava: »I htio bih vas usrdno potaknuti, ljubljena braćo moja, da se spomenete kako je on isti jučer, danas i zauvijek, te da svi ovi darovi o kojima govorah, koji su duhovni, nikada neće prestati, i to dokle god svijet bude stajao, jedino uslijed nevjere djece ljudske« (Moroni 10:19).
Jesu li ti darovi i čuda zabilježeni u Svetim pismima i dalje dostupni u naše doba? Kako se možemo osposobiti za ove blagoslove? Je li Spasitelj svjestan onoga što se događa u našim životima i spreman spasiti nas od naših izazova?
Volio bih iskoristiti Spasiteljevo čudo obnove vida slijepima kao temelj kako bih odgovorio na ova pitanja. (Za primjere, vidi Matej 9:27–31; 12:22–23; Marko 8:22–26; 10:46–52; Ivan 9:1–11.)
Što možemo naučiti o Spasiteljevu poslanju iz njegovih čuda?
Kako bismo razumjeli utjecaj čuda na nas i u našim životima, počnimo određujući što je čudo. Čuda »su bila namijenjena kao dokaz Židovima da Isus jest Krist… Mnoga su također bila simbolična, podučavajući… božanske istine… Čuda su bila i jesu odgovor na vjeru i njezino najbolje ohrabrenje. Nikada nisu bila izvedena bez molitve, osjećanja potrebe i vjere.«1
Starješina Ronald A. Rasband iz Zbora dvanaestorice apostola rekao je jednostavno i lijepo:
»Čudesa su božanska djela, očitovanja i izraz Božje neograničene moći te potvrda da je on ‘isti jučer, danas i zauvijek’ [Moroni 10:19]…
Čuda su produžetci Božjega vječnog nauma; čuda su uže za spašavanje s Neba prema Zemlji.«2
Stoga, koristan način proučavanja Spasiteljevih čuda i učenja iz njih jest upamtiti da svako čudo ukazuje na nešto veće od samog događaja i tražiti određene istine o Bogu i njegovu djelu.
Raspravimo o nekim istinama koje možemo naučiti iz Spasiteljevih čuda obnavljanja vida slijepima. Mogu se podijeliti na četiri lekcije kako slijedi.
1. Obnova vida bila je znak Mesije
Drevni proroci koji su svjedočili o dolasku Mesije govorili su o čudima koja će on izvršiti, uključujući davanje vida slijepima.
Kralju Benjaminu sveti je anđeo rekao da će Spasitelj »poći… među ljude čineći moćna čudesa kao iscjeljivanje bolesnih, uskrisivanje mrtvih, uzrokovanje da hromi prohodaju, slijepi zadobiju vid« (Mosija 3:5, vidi i Izaija 35:4–5).3
Na taj način, čuda obnove vida slijepima potvrđuju ta proroštva o Spasiteljevu dolasku i njegovu posluživanju djeci Božjoj.
2. Isus je svjetlo svijeta
Ova je istina jasno bila navedena kada je Isus naišao na čovjeka koji je bio slijep od svog rođenja (vidi Ivan 9:1–11). Kada su učenici upitali je li čovjek rođen slijep zbog grijeha, Isus je rekao ne, već »da bi se na njemu očitovala Božja djela« (stih 3). Zatim je, prije nego što je vratio čovjekov vid, Spasitelj izjavio: »Dok sam na svijetu, svjetlo sam svijeta« (stih 5).
Starješina Bruce R. McConkie (1915. – 1985.) iz Zbora dvanaestorice apostola objasnio je: »Prije fizičkog otvaranja očiju slijepih, Isus je podsjetio svoje slušatelje na svoju prethodnu izjavu: ‘Svjetlo sam svijeta’, kao da bi podučio: ‘Kad se god sjetite da sam otvorio slijepe oči, fizički, sjetite se također da sam došao donijeti svjetlost očima, duhovno.’«4
Trebamo upamtiti kako se obično grijeh u Svetim pismima razmatra kao moralna sljepoća, a izbavljenje od grijeha kao uklanjanje te sljepoće. Onaj koji je »svjetlo svijeta« koristio je ovaj događaj kako bi simbolizirao više djelo koje je došao ostvariti na svijetu.
3. Vjera prethodi čudima
Dok je Isus prolazio ulicama Kafarnauma, dvojica su ga slijepaca slijedila, vičući: »Smiluj nam se, Sine Davidov.« On im se zatim obratio, pitajući ih: »Vjerujete li da to mogu učiniti?« I oni su odgovorili: »Da, Gospodine.«
Dokaz njihova vjerovanja da im Gospodin može pomoći bio je u njihovoj ustrajnosti da ga slijede te u njihovoj brzoj i otvorenoj ispovijedi tog vjerovanja kada im je bilo postavljeno pitanje. Spasitelj je dodirnuo njihove oči, rekavši: »Neka vam bude prema vjeri vašoj!« Učinak je bio trenutačan: »Otvoriše im se oči« (Matej 9:27–31).
Starješina McConkie primijetio je: »Isus je često prilikom otvaranja očiju slijepih, kao i ovdje, povezao svoju izgovorenu zapovijed s fizičkim činom. U ovom slučaju kao i u drugima dotaknuo je slijepe oči.«
Zašto je Spasitelj to učinio? »Nijedno od ovih neobičnih… djela nije ključno za korištenje iscjeljujuće moći«, objasnio je starješina McConkie. No znamo da vjera prethodi čudesima i stoga je »očita svrha Učitelja bila osnažiti vjeru slijepe ili gluhe osobe«.5
4. Čuda ponekad dolaze redak za retkom
Ljudi su u Betsaidi doveli slijepca Isusu. Nakon što je čovjeka izveo iz grada, Isus mu »pljune… u oči [i] stavi na nj ruke«. Čovjekov vid bio je tek djelomično obnovljen u ovom trenutku i stoga mu Spasitelj »ponovno stavi ruke na oči«, donoseći punu obnovu. (Vidi Marko 8:22–26.)
Starješina McConkie istaknuo je istine koje možemo naučiti iz ovog događaja:
»Čini se da su uzastopni slučajevi fizičkog kontakta s Isusom imale učinak davanja nade, sigurnosti i vjere slijepome…
Ljudi bi trebali tražiti Gospodinovu iscjeljujuću milost svom svojom snagom i vjerom, iako je to dovoljno samo za djelomično izlječenje… Potom mogu steći dodatno uvjerenje i vjeru da će biti iscijeljeni i zdravi do u tančine. Također, ljudi su često stupnjevito iscijeljeni od svojih duhovnih bolesti, korak po korak, dok dovode svoje živote u sklad s naumima i svrhama Božanstva.«6
Izvođenjem ovog čuda u dva zasebna koraka, Gospodin je pomogao slijepom čovjeku da se pripremi primiti puni blagoslov. Možemo li vidjeti ovaj uzorak i u vlastitoj potrazi za čudima – nešto što trebamo činiti ili ne činiti prije nego što smo spremni za višu intervenciju?
Vjera da ne budemo iscijeljeni
Iako možemo vidjeti važnost vjere za ostvarivanje čuda, važno je primijetiti da ponekad čak i najvjerniji sveci neće primiti odgovore na svoje želje i prošnje.
Starješina David A. Bednar iz Zbora dvanaestorice apostola podučio nas je:
»Pravednost i vjera svakako su neophodne u pomicanju planina – ako pomicanje planina ostvaruje Božje svrhe i u skladu je s njegovom voljom. Pravednost i vjera svakako su neophodne u iscjeljivanju bolesnih, gluhih i hromih – ako takvo iscjeljenje ostvaruje Božje svrhe i u skladu je s njegovom voljom. Stoga, čak i sa snažnom vjerom, mnoge planine neće se pomaknuti. I neće svi bolesni i slabi biti iscijeljeni. Ako bi se svako protivljenje ograničilo, ako bi sve bolesti bile uklonjene, tad bi prvenstvene svrhe Očeva nauma bile narušene.
Mnoge lekcije koje trebamo naučiti u smrtnosti mogu biti primljene jedino kroz ono što iskusimo i ponekad pretrpimo. I Bog očekuje od nas i vjeruje u nas da ćemo se suočiti s privremenim smrtničkim nedaćama uz njegovu pomoć kako bismo mogli naučiti ono što trebamo naučiti i naposljetku postati ono što trebamo postati u vječnosti.«7
Želim nadodati svoje svjedočanstvo svjedočanstvima drevnih i suvremenih proroka. Čuda se i dalje događaju među nama. Spasitelj Isus Krist izvor je sve moći, svjetla i olakšanja. Svjedočim da kroz našu vjeru u njega možemo biti iscijeljeni, a u slučaju da nismo iscijeljeni, i dalje možemo pronaći mir kroz Kneza mironosnog, Svjetla svijeta i konačnog Iscjelitelja.