»Promjene s kojima se želimo – i ne želimo – suočiti«, Lijahona, srpanj 2023.
Mlade odrasle osobe
Promjene s kojima se želimo – i ne želimo – suočiti
Koji je vaš dugoročni cilj? Ako znate čemu težite, bit ćete spremni, pa čak i uzbuđeni, napraviti promjene u svom životu.
Jeste li ikada trebali napraviti promjenu za koju zapravo niste bili motivirani? Ili promjenu koju niste očekivali da ćete trebati napraviti?
Prije otprilike 15 godina moj mi je liječnik rekao da moram promijeniti stil života: »Počnite biti aktivniji ili nećete dugo živjeti«, rekao mi je. Ozbiljno sam prihvatio to upozorenje. Odlučio sam početi trčati.
Kako bi ova promjena u stilu života bila uspješna, trebao sam zadržati dugoročni pogled u umu jer s kratkoročnim ne bih došao daleko.
Moj je dugi pogled bio stalni cilj da istrčim jedan maraton svake godine. Ovaj mi cilj pomaže ustati i trčati svaki dan jer znam da ću jednoga određenog dana sljedeće godine trebati trčati 42,2 kilometra. Ostao sam discipliniran u treniranju i ispunjavanju svojih kratkoročnih ciljeva svakoga tjedna jer znam da me pripremaju za utrku.
Ponekad postoje stvari koje me pokušavaju zaustaviti, poput vremena. Možda je vani prevruće ili prehladno, ili možda kiši. Stoga moram trčati unutra na traci za trčanje, iako mi je značajno draže trčati po ulici. Ozljede me također pokušavaju zaustaviti. Možda se nisam pravilno razgibao prije trčanja pa sam istegnuo svoju zadnju ložu. Ili možda nije nužno moja krivnja što sam se ozlijedio. No bez obzira kako se to dogodi, ne mogu odustati jer znam da ću sljedeće godine trčati maraton. Stoga prilagođavam svoj trening. Oporavim se i ponovno trčim.
Trčanje me naučilo mnogo o evanđelju. Svi mi imamo dugoročni evanđeoski cilj ustrajati do svršetka i postići uzvišenje. No mi postavljamo kratkoročne ciljeve poput blagovanja sakramenta u crkvi svaki tjedan koji nam pomažu postići to. Duhovno se ozljeđujemo kada pogriješimo. No ne odustajemo. Pokajemo se i nastavimo. Jedini način na koji možemo ostvariti naš dugoročni cilj jest da činimo male promjene tijekom puta kako bismo ostali na putanji.
Odabrati promijeniti se
Više od desetljeća radio sam kao stariji dopredsjednik Walmarta u Brazilu. Moja je obitelj bila financijski stabilna, uživao sam u svojem poslu i život je bio dobar. No posao je bio zahtjevan. Trebao sam puno putovati, što je utjecalo na našu obitelj i moju crkvenu službu. Nakon 11 ili 12 godina, postalo je previše.
Moja žena i ja smo se savjetovali i dogovorili da napustim taj posao. Razgovarali smo o tome s našom djecom i zajedno smo rekli: »Vrijeme je da napravimo promjenu.«
Kada sam dao otkaz, spao sam sa starijeg dopredsjednika na nezaposlenu osobu. Bilo je potrebno gotovo godinu dana da pronađem i prihvatim drugi posao. Kada sam se naposljetku prihvatio posao u maloj kompaniji za nekretnine u Sjedinjenim Državama, imao sam dobar osjećaj. Ovaj će mi posao omogućiti da posvetim više vremena onome što je doista važno.
No drugi su mi ljudi rekli da sam lud. Zašto ostaviti stabilan posao radi kompanije za nekretnine za koju nitko nije čuo? I preseliti se preko pola svijeta u Sjedinjene Države?
Bili su u pravu da je to bila velika promjena koju smo odabrali napraviti. No bili su u krivu da je to bila loša odluka.
Trebali smo imati puno vjere da zamijenimo poslove i preselimo se u novu zemlju, no Gospodin se pobrinuo za nas. I imao sam više vremena ispuniti svoje odgovornosti kao muž, otac i član odjela.
Vjerujem da je promjena obvezna za ostvarivanje našeg potencijala. Nikada nećemo postati ono što Nebeski Otac želi da postanemo ako smo statični u svojem životu. I postajemo poput njega kad činimo svjesne promjene u vjeri.
Prisiljeni na promjenu
Još jedna velika promjena koja se dogodila u mojoj obitelji bila je kada je moj najmlađi brat poginuo u prometnoj nesreći. Nismo odabrali niti željeli to za njega ili za nas i još uvijek je bolno, čak i nakon 10 godina. Prisilna promjena nikada nije laka.
No promjene koje ne odaberemo također mogu postati prilike za izgradnju naše vjere u Nebeskog Oca i Isusa Krista. Lako je ostati vjeran kada nam sve ide po planu. No možemo li zadržati vjeru i nastaviti dalje kada nam promjene ne idu u prilog?
Razvod, neplodnost, nezaposlenost, bolest i druga bolna iskustva poput ovih nisu iskustva kojima se nadamo i planiramo ih. Zbog njih se možemo osjećati kao da se život događa izvan naše kontrole. No to nije u potpunosti istina – usred vaših netraženih okolnosti i dalje postoje stvari koje možete kontrolirati. Možete postaviti male ciljeve, čak i cilj samo da prođete kroz još jedan dan. Vi to možete! Sve možete podnijeti sa strpljivošću! (Vidi Alma 38:4.)
Josip iz Egipta savršen je primjer toga. Njegov je život bio pun prisilne promjene – dvaput je izgubio svoju slobodu! (Jednom kad su ga njegova braća prodala u ropstvo i opet kad ga je Potifar stavio u zatvor.) No Josip se nije slomio zbog toga što su njegove okolnosti bile nepoželjne ili neplanirane. Prilagodio se i rastao kroz svoja iskustva. I na kraju je spasio svoju obitelj i cijeli narod. Gospodin ga je oblikovao i pripremao cijelim putem (vidi Postanak 37–46).
Teško je biti strpljiv kada prisilna promjena poremeti vaš plan, no sjetite se da je dugoročni cilj ostvariti uzvišenje. Nebeski Otac zna što trebamo kako bismo došli tamo: »Vi ne možete izdržati nazočnost Božju sada, niti posluživanje anđela; stoga nastavite u strpljivosti dok ne budete usavršeni« (Nauk i savezi 67:13).
Promjena nam pomaže postati poput Spasitelja
Vaš vas Nebeski Otac voli i želi da uspijete. On želi da budete sretni. I on je izložio naum za vas da postignete i jedno i drugo.
Kada vidim smrtnost kao ono što treba biti – kao obuku – promjene u mom životu postaju svrhovitije. Promjena mi pomaže ostvariti moj dugoročni cilj, a to je postati poput mog Spasitelja Isusa Krista. Znam da Nebeski Otac dijeli isti dugoročni cilj za mene i svu svoju djecu. Baš kao što je moj liječnik znao da trebam promijeniti nešto zbog svog zdravlja, Bog jasno vidi promjene koje trebamo napraviti kako bismo postali poput njega. On nas podržava i daje nam izvore poput Svetih pisama, mjesne kongregacije i živućeg proroka da nam pomogne u našoj potrazi za promjenom na bolje.
U najtežim danima – onima kada je teško izaći iz kreveta i odjenuti svoju obuću za trčanje, kada znate da se trebate pokajati ili se mučite s nekom drugom neočekivanom promjenom – podsjećamo se na beskrajnu Božju ljubav i njegovu želju za nas da budemo još sretniji nego sada.
Taj nam podsjetnik daje snagu da učinimo promjene koje nas Duh potiče da učinimo. I pomaže nam vjerovati da su neočekivane promjene koje smo prisiljeni napraviti dio njegovog nauma za našu najveću sreću.