»Ruho svetog svećeništva«, Lijahona, rujan 2024.
Ruho svetog svećeništva
Kao dio hramskog podarivanja, dan nam je sveti fizički podsjetnik na naše saveze – simbol samog Spasitelja.
Detalji sa slike Adam and Eve [Adam i Eva], Douglas M. Fryer
Bez obzira na pripremu koja im je nesumnjivo dana i uvjeravanja koja su pokušali upamtiti, Adamu i Evi zasigurno je bio zapanjujući šok napustiti svoj rajski Edenski vrt i zakoračiti u pali svijet.
S ozbiljnom svjesnošću, shvatili su što znači zamijeniti svoj miran, bezbrižan život za svijet oprečnosti i znoja, trnja i tuge – nakon čega je naposljetku uslijedilo nešto što se zove smrt. Nisu mogli znati na početku što sve to znači, ali ubrzo su naučili da svaki dan može donijeti novu bol. Doista, najbolnija od svega bila je spoznaja da će se suočiti sa svim tim odvojeni od svojeg Oca na Nebu – »isključeni iz nazočnosti njegove«, Mojsije će kasnije zapisati.
S obzirom na tu odvojenost i usamljenost u hladnom, turobnom svijetu, kako je utješno moralo biti Adamu i Evi sjetiti se jedne stvari: da su obećanja dana – nešto sveto i vječno što se naziva savezi. Obećali su da će biti poslušni Ocu sve dane svojeg života, a on im je obećao osigurati Spasitelja koji će ublažiti njihovu bol i tugu, pomiriti za njihove pogreške te vratiti ih na sigurno u svoju nazočnost.
No kako će ti smrtnici pamtiti ono što su obećali? Kako bi ostali svjesni svoje opasne situacije – svjesni cijelo vrijeme, danju i noću?!
Podsjetnik na njihove saveze
Za takav podsjetnik dao im je »odjeću od kože«. Kakav je to dar bio i kako pravodobno. Nakon što su blagovali zabranjeni plod, Adam i Eva gotovo su odmah bili svjesni da su goli. Prvo su pokušali pokriti svoju golotinju smokvinim lišćem. Zatim su se, bojeći se da su nedostatni, pokušali sakriti od Gospodina. (Takav ludi poduhvat bio je dokaz da se smrtnost počela dešavati!) Od tog trenutka do danas, brižni Otac pozivao je svoju djecu da dođu, iz skrovišta, k njemu. I kao s odjećom od kože tada i raznim odjevnim predmetima od tada, on nas u svojoj milosti nije ostavio gole, već je odjenuo poslušne u »plašt[] pravednosti«, podsjetnik na naša obećanja i saveze. Ta »haljin[a] spasenja« simbolizira najveći dar od svih, Pomirenje Isusa Krista.
Ruho je simbol Spasitelja
Pa, sve ovo razmišljanje o Adamu i Evi i savezima te odijevanju je, naravno, više od obične mentalne vježbe. Nije teško zamisliti kako su se Adam i Eva osjećali jer se i mi suočavamo s nevoljama u ovom palom svijetu. I mi smo odvojeni od Božje nazočnosti, a svaki put kad prestupimo, udaljavamo se još više. Poput Adama i Eve, dan nam je isti Spasitelj, Isus Krist iz Nazareta, Alfa i Omega, Sin Boga živoga. Poput Adama i Eve, sklopili smo saveze s Bogom. I kao dio hramskog podarivanja, dan nam je sveti fizički podsjetnik na te saveze – simbol samog Spasitelja. U našoj rasporedbi to se zove ruho svetog svećeništva.
Nosimo to ruho ispod naše vanjske odjeće. Koje god odgovornosti imam, koje god uloge igram u životu, koje god dužnosti svakodnevnog života zahtijevaju, ispod svega su moji savezi – uvijek i zauvijek. Ispod svega toga su ta sveta obećanja kojih se očajnički držim. Ruho se ne ističe niti pokazuje pred svijetom, a niti moji savezi. Ali držim oboje blizu sebe – što bliže mogu. Oni su iznimno osobni i krajnje sveti.
Sjećajući se tih saveza, tih dvosmjernih obećanja, nosimo ruho tijekom svojeg života. Ta praksa odražava našu želju da Spasitelj bude stalni utjecaj u našem životu. Drugi su voljeni simboli povremeni. Kršteni smo jednom u životu. Blagujemo sakrament jednom tjedno. Idemo u hram kako okolnosti dopuštaju. Ali je ruho svetog svećeništva drugačije: taj simbol poštujemo svakoga dana i noći.
I takvi se savezi – ne zanemaruju iz praktičnosti ili nepažnje i nisu prilagođeni stilovima i modi društva. U životu učenika Isusa Krista, putevi svijeta moraju biti promijenjeni kako bi bili usklađeni s našim savezima, a ne obrnuto.
Kada odjenemo ruho, kao što je Prvo predsjedništvo podučilo, odijevamo sveti simbol Isusa Krista. S obzirom na to, zašto bismo ikada tražili izgovor da skinemo taj simbol? Zašto bismo se lišili obećanja moći, zaštite i milosrđa koje ruho predstavlja? Naprotiv, kad god moramo privremeno skinuti ruho, trebali bismo biti željni ponovno ga odjenuti, što je prije moguće, jer se sjećamo i obećanja i opasnosti koje daju smisao našim savezima. Povrh svega, sjećamo se križa i prazne grobnice Kristove.
Neki će možda reći: »Imam druge načine da se sjetim Isusa.« I odgovorio bih, to je divno. Što više, to bolje. Razmislimo svi što više načina kako možemo održati svoju obvezu da ćemo ga se »uvijek… spominjati«. No, čineći to, bilo bi neiskreno namjerno zanemariti podsjetnik koji je sam Gospodin dao podarenima, ruho svetog svećeništva.
Isus Krist i njegovo evanđelje znače mi sve. Sve moje vječne nade i težnje, sve što mi je drago, zavisi od njega. On je »stijen[a] spasenja mojega«, moj način pristupa mojem Nebeskom Ocu, moj jedini put natrag onome što sam nekad imao, a sada želim ponovno imati, zajedno s mnogo više. Njegov dar nama je najvelikodušniji koji sam ikada primio, najvelikodušniji ikada dan – kupljen poput beskonačne patnje, proširen na beskrajan broj, darovan beskrajnom ljubavlju. Trnje i korov, bol i patnja, tuga i grijeh ovoga palog svijeta sve je »progutan[o] u Kristu«.
Stoga nosio sam ruho svetog svećeništva – svaki dan i noć kako je prikladno otkad sam podaren prije 64 godine, u dobi od 19 godina – jer ga volim i zato što trebam obećanja koja ono predstavlja.
Pitanja o nošenju ruha?
Neki od vas možda čitaju ovaj članak nadajući se da ću odgovoriti na određeno pitanje o ruhu. Možete se nadati »Ovako govori Gospod« – ili čak »Ovako govore sluge njegove« – o stvari bliskoj vašem srcu. Vaše pitanje može proizaći iz osobnih okolnosti povezanih sa zaposlenjem, vježbanjem, higijenom, klimom, skromnošću, sanitarnim uvjetima ili čak zdravstvenim stanjem.
Neki odgovori na ta pitanja mogu se pronaći na stranici temples.ChurchofJesusChrist.org i u odsjeku 38.5 Općeg priručnika. Pouzdani članovi obitelji i vođe mogu se savjetovati o osobnim pitanjima. Međutim, postoji vrlo jasno usmjerenje dano u pripremnim uredbama, i uvijek postoji vaš Otac na Nebu, koji vas poznaje, voli i razumije sve o vašim okolnostima. Bio bi oduševljen kada biste mu osobno postavili ova pitanja.
Fotografija tornja St. George Utah
Molim vas, nemojte me krivo shvatiti. Dok posežete za božanskim vodstvom, Duh vas neće nadahnuti da činite manje od slijeđenja uputa primljenih u hramu i proročkih savjeta koje je Prvo predsjedništvo iznijelo u svojoj nedavnoj izjavi. Brižni Otac neće vam pomoći racionalizirati čineći manje nego što možete kako biste se uskladili s njegovim mjerilima predanosti i čednosti koja će vas blagosloviti sada i zauvijek. No razumije li on vaša pitanja i hoće li vam pomoći primiti blagoslove poštivanja ruha i obdržavanja vaših saveza? Da! Trebate li se po potrebi posavjetovati s mjerodavnim zdravstvenim djelatnicima? Naravno! Trebate li zanemariti zdrav razum ili gledati povrh cilja? Molim se da nećete.
Ne mogu odgovoriti na svako pitanje koje imate. Ne mogu ni odgovoriti na svako pitanje koje ja imam. No ja vam, kao apostol Gospodina Isusa Krista, mogu obećati pomoć brižnog Boga, koji traži svaki vaš uspjeh i blagoslov, na načine koje sada ne možete dokučiti ili predvidjeti, dok obdržavate saveze koje ste sklopili s njim.