Prikazi vjere

Duhovni dojam stvaranja

Stefan Seable, Oregon, SAD

Pomirenje Isusa Krista za mene je poprimilo dublje značenje dok sam oblikovao priču o Abrahamu i Izaku.

Fotografije: Christina Smith

Slikanje i kiparstvo jedan je od načina na koji izražavam svoju zahvalnost za ljepotu Zemlje. Za mene, umjetnost započinje duhovnim dojmom stvaranja.

»The Covenant Child« [Dijete saveza]

Kad je prijatelj otišao u mirovinu i spremao se odseliti, napravio sam za njega djelo pod nazivom The Covenant Child [Dijete saveza]. Bila je to skulptura Abrahama koji drži bebu Izaka. Od tada sam napravio niz drugih skulptura koje prikazuju Abrahama i Izaka. Oni su mi najdraži i neka od mojih najvažnijih djela.

Skulpture Stephana Seablea koje prikazuju Abrahama i Izaka njegove su omiljene. Podsjećaju ga na Očevu ljubav prema njegovu Jedinorođenom Sinu. Sasvim desno njegova je skulptura pod nazivom The Covenant Child [Dijete saveza].

Meni je najsnažnija ona o Abrahamu koji poučava svojeg sina iz svitaka. Abraham se uhvatio za vlastito bedro i podigao pogled s bolnim izrazom lica s poticajem od Gospodina da mora žrtvovati svojega jedinog sina. Izak grli Abrahama, ali ne može razumjeti zašto mu otac ne odgovara.

U ovoj skulpturi brata Seablea pod nazivom Take Thy Son, Thine Only Son [Uzmi svoga sina, jedinca svoga], Abraham dobiva poticaj od Gospodina da mora žrtvovati svojeg sina Izaka.

Drugi djelo u postupku pokazuje kako njih dvojica grade žrtvenik. Izak pita gdje je žrtva, a Abraham odgovara da će Gospodin pribaviti. U prethodnom djelu, Abraham je dobio ovna iz grma i rečeno mu je da ne treba žrtvovati svojeg sina. Abraham grli Izaka, čvrsto ga drži. (Vidi Postanak 22:1–13.)

Abraham grli Izaka u ovoj skulpturi brata Seablea pod nazivom After the Test [Nakon testa].

Ono što je toliko dragocjeno u ovoj priči jest da je ona prauzor ili simbol žrtve Sina Božjega. Naš Otac na Nebu, koji voli svojega Jedinorođenog Sina, također je odabrao žrtvovati ga, ali ga nije poštedio u posljednjem trenutku. Riječima starješine Neala A. Maxwella (1926. – 2004.) iz Zbora dvanaestorice apostola: »Na Kalvariji nije bilo ovna iz grma koji bi Ga poštedio, tog prijatelja Abrahama i Izaka« (»O, Divine Redeemer«, Ensign, studeni 1981., 8.).

Umjesto toga, Otac je dopustio svojem odabranom Sinu (vidi Mojsije 4:2) da izvrši Pomirenje za nas kako bismo se svi mogli vratiti kući ponovno živjeti s njima ako to želimo i živjeti dostojno tog blagoslova (vidi Ivan 3:16–17).

Moje mi iskustvo govori da je Bog uključen u naš život. Mi smo da bismo »radost imali« (2 Nefi 2:25), ali stječemo iskustvo stvarima koje trpimo. Koliko god se dobro dogodilo, ipak postoji »oprečnosti u svemu« (2 Nefi 2:11). Bog je, međutim, tu za nas i možemo prevladati sve što moramo, bez obzira na to što nam se događa. Otkrit ćemo da možemo izdržati naše kušnje dok nastavljamo pokušavati voljeti, služiti i postati dobrotvorniji – poput našeg Spasitelja.

Zahvalan sam na evanđelju, svojoj obitelji i svim predivnim ljudima u Crkvi. Bez obzira gdje smo moja supruga Kathleen i ja išli na misije diljem svijeta, nalazili smo svetce koji se međusobno vole i služe, blagoslivljaju i žrtvuju jedni za druge. Nebeski Otac nas voli, a mi smo njegova djeca. Nema ničega važnijeg od vjernosti njemu i njegovu Sinu koji su nam tako vjerni.

Bez obzira gdje su brat Seable i njegova supruga Kathleen služili misije diljem svijeta, nalazili su svetce posljednjih dana »koji se međusobno vole i služe, blagoslivljaju i žrtvuju jedni za druge«.