»Teankum i Moroni«, Priče iz Mormonove knjige (2023.)
Teankum i Moroni
Pokazivanje velike hrabrosti
Nakon Amalikijine smrti, njegov je brat Am-Moron postao lamanski kralj. Am-Moron se nastavio boriti protiv Nefijaca. Rat je trajao godinama. Nefijci su počeli pobjeđivati pa su sve lamanske čete pobjegle u jedan grad. Moroni, Teankum i još jedan nefijski zapovjednik marširali su za Lamancima sa svojim četama.
Alma 52:3–4; 54:16–24; 62:12–35
Teankum je bio ljut što su Amalikija i Am-Moron uzrokovali ovaj veliki, dugi rat. Zbog rata su mnogi ljudi umrli i bilo je vrlo malo hrane. Teankum je želio okončati rat. Otišao je u grad tijekom noći potražiti Am-Morona.
Teankum se popeo preko gradskih zidina. Išao je od mjesta do mjesta u gradu dok nije pronašao gdje je Am-Moron spavao.
Teankum je bacio koplje na Am-Morona. Pogodilo ga je u blizini srca. No Am-Moron je probudio svoje sluge prije svoje smrti.
Am-Moronovi su sluge progonili Teankuma i ubili ga. Drugi su nefijski vođe bili vrlo tužni zbog Teankumove smrti. On se hrabro borio za slobodu svojeg naroda.
Iako je poginuo, Teankum je pomogao Nefijcima dobiti rat. Učinio je da Lamanci izgube svojeg vođu. Sljedećeg se jutra Moroni borio protiv Lamanaca i pobijedio. Lamanci su napustili zemlju Nefijaca i rat je završio.
Napokon je došao mir. Moroni je naporno radio kako bi učinio zemlju Nefijaca sigurnijom od Lamanaca. Zatim je Moroni otišao kući živjeti u miru. Proroci su podučavali evanđelje i vodili Božju Crkvu. Narod je vjerovao u Gospodina i on ga je blagoslovio.