17. poglavlje Alma i njegov narod bježe Jednog dana dok je Almin narod radio u svojim poljima, vojska Lamanaca prešla je granicu i ušla u njihovu zemlju. Mosija 23:25 Nefijci su se uplašili i pobjegli u grad tražeći sigurnost. Alma im je rekao da se sjete Boga i on će im pomoći. Nefijci su se počeli moliti. Mosija 23:26–28 Gospodin je omekšao srca Lamanaca i oni nisu povrijedili Nefijce. Lamanci su se izgubili pokušavajući pronaći narod kralja Limhija. Mosija 23:29–30 Lamanci su obećali Almi da neće uznemirivati njegov narod ako im kaže kako da se vrate u svoju zemlju. Alma im je pokazao put. Mosija 23:36 No Lamanci nisu održali svoje obećanje. Postavili su stražu oko zemlje i Alma i njegov narod više nisu bili slobodni. Mosija 23:37 Kralj Lamanaca postavio je Amulona za vladara nad Alminim narodom. Amulon je bio Nefijac i opaki svećenik kralja Noe. Mosija 23:39; 24:8–9 Amulon je tjerao Almin narod na težak rad. Oni su se molili za pomoć, ali Amulon je rekao da će biti ubijen svatko tko bude uhvaćen u molitvi. Ljudi su se nastavili moliti u svojim srcima. Mosija 24:10–12 Bog je čuo njihove molitve i ojačao narod, tako da je njihov rad izgledao lakši. Ljudi su bili veseli i strpljivi. Mosija 24:14–15 Bog je bio zadovoljan što su ljudi bili vjerni. Rekao je Almi da će im pomoći pobjeći od Lamanaca. Mosija 24:16–17 Tijekom noći narod je skupio svoju hranu i životinje. Sljedeće je jutro Bog držao Lamance uspavanima dok su Alma i njegov narod napuštali grad. Mosija 24:18–20 Nakon 12 dana putovanja narod je stigao u Zarahemlu, gdje su im kralj Mosija i njegov narod poželjeli dobrodošlicu. Mosija 24:25