42. poglavlje
Znaci Kristovog raspeća
Trideset i tri godine su prošle od dana kad su ljudi vidjeli znakove rođenja Isusa Krista.
Sada su očekivali znak njegove smrti: tri dana tame.
Neki nisu vjerovali da će se znak pojaviti. Svađali su se s onima koji su vjerovali.
Jednog je dana došla snažna oluja. Zapuhao je užasan vjetar.
Sijevale su munje, a grmljavina je protresla cijelu Zemlju.
Požar je zahvatio grad Zarahemlu. Grad Moroni je potonuo u dubine mora. Grad Moroniha je bio zatrpan.
Zemljotres je protresao cijelu Zemlju. Ceste su se raspucale, a zgrade srušile. Mnogi su gradovi bili uništeni i mnogi su ljudi poginuli.
Oluja i zemljotres trajali su oko tri sata.
Kad su oluja i zemljotres prestali, gusta tama prekrila je zemlju. Nigdje nije bilo svjetla. Ljudi su mogli čak i osjetiti tamu.
Tama je trajala tri dana. Svijeće nisu gorjele i ljudi nisu mogli vidjeti sunce, mjesec niti zvijezde.
Ljudi su plakali zbog tame, uništenja i smrti. Zažalili su što se nisu pokajali za svoje grijehe.
Tada su ljudi čuli glas Isusa Krista.
Isus im je rekao o strašnom uništenju u zemlji. Rekao je da je većina opakih ljudi poginula.
Rekao je da se oni koji nisu poginuli trebaju pokajati. Ako to učine i dođu k njemu, blagoslovit će ih.
Ljudi su bili tako zapanjeni nakon što su čuli glas da su prestali plakati. Satima je sve bilo tiho.
Zatim je Isus ponovno progovorio, govoreći kako je često pokušavao pomoći ljudima. Ako se sada pokaju, još se uvijek mogu vratiti njemu.
Nakon tri dana tama se podigla. Ljudi su se radovali i veselo zahvaljivali Gospodinu.