Knjige i lekcije
11. poglavlje: Kristov život

11. poglavlje

Kristov život

Jesus Christ at the home of Jairus. Christ is standing beside the bed of the twelve-year-old daughter of Jairus. The girl's father and mother are standing on the other side of the bed. Christ is holding the hand of the girl as He helps her rise from her bed. The girl, who had been declared dead, is looking up at Christ. Light from a window is shining on the girl's face, and on the back of Christ.

Kristov život bio je pretkazan davno prije njegova rođenja

Svaka osoba koja dođe na zemlju ovisi o Isusu Kristu, da on ispuni obećanje koje je dao na nebu da će biti naš Spasitelj. Bez njega, naum spasenja ne bi bio uspješan. Pošto je njegovo poslanje bilo neophodno, svi su proroci od Adama do Krista posvjedočili da će doći (vidi Djela 10:43). Svi su proroci nakon Krista svjedočili da je on došao. Svi mi trebamo proučavati Spasiteljev život i slijediti ga vjerno tijekom svojeg života.

Adam je saznao da će Spasiteljevo ime biti Isus Krist (vidi Mojsije 6:51–52). Henok je vidio da će Isus umrijeti na križu te da će uskrsnuti (vidi Mojsije 7:55–56). Noa i Mojsije također su svjedočili o njemu (vidi Mojsije 1:11; 8:23–24). Oko 800 godina prije nego što se Spasitelj rodio na zemlji, Izaija je pretkazao njegov život. Kad je Izaija vidio bol i tugu koje će Spasitelj trpjeti da bi platio cijenu za naše grijehe, izjavio je:

»Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama. …

A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo. …

Za grijehe naše probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. …

Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. Ko jagnje na klanje odvedoše ga« (Izaija 53:3–5, 7).

Nefi je također vidio viđenje Spasiteljevog budućeg rođenja i poslanja. Vidio je prekrasnu djevicu, i anđeo je objasnio: »Gle, djevica koju vidiš, tijelom je majka Sina Božjega« (1. Nefi 11:18). Tad je Nefi vidio djevicu kako nosi dijete u svojem naručju. Anđeo je izjavio: »Gle, Jaganjca Božjega, da, i to Sina Oca vječnoga!« (1. Nefi 11:21).

Oko 124 godine prije nego što se Isus rodio kralj Benjamin, još jedan nefijski prorok, također je pretkazao Spasiteljev život:

»Jer, gle, dolazi vrijeme, i nije već daleko, da Gospod Svemogući koji vlada, koji bijaše i koji jest od sve vječnosti do sve vječnosti, siđe s neba među sinove ljudske, i nastani se u šatoru glinenom, i pođe među ljude izvodeći moćna čudesa kao što je iscjeljivanje bolesnih, uskršavanje mrtvih, uzrokovanje da hromi prohoda, da slijepi vid zadobije, a gluhi da čuje, i liječenje svakovrsnih bolesti.

I on će istjerivati đavle ili zle duhove što borave u srcima sinova ljudskih.

I eto, trpjet će napastovanje i bol tjelesnu, glad, žeđ i umor, i to više no što čovjek trpjeti može a da ne umre. Jer, gle, krv kaplje iz svake pore, tolika će mu biti tjeskoba zbog opačina i odvratnosti naroda njegova.

A zvat će se on Isus Krist, Sin Božji, Otac neba i zemlje, Stvoritelj svega od početka, a majka će mu se zvati Marija« (Mosija 3:5–8).

  • Koja su neka drevna proroštva o Isusu Kristu?

On je bio Jedinorođenac Očev

  • Što je Isus Krist naslijedio od svog Oca? Što je naslijedio od svoje majke?

Priča o rođenju i životu Spasitelja nalazi se u Novom zavjetu u knjigama Mateja, Marka, Luke i Ivana. Iz njihovih izvješća učimo da je Isus bio rođen od djevice koja se zvala Marija. Ona je bila zaručena za Josipa kad joj se ukazao anđeo Gospodnji. Anđeo joj je rekao da će ona biti majka Sina Božjega. Ona je upitala kako je to moguće (vidi Luka 1:34). On joj je rekao: »Duh Sveti sići će na te… sila Previšnjega zasjenit će te; zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim« (Luka 1:35). Tako je Bog Otac postao doslovni Otac Isusa Krista.

Isus je jedina osoba na zemlji koja se rodila od smrtne majke i besmrtnog Oca. Zato se on naziva Jedinorođeni Sin. On je naslijedio božanske moći svojeg Oca. Od svoje je majke naslijedio smrtnost i bio je podložan gladi, žeđi, umoru, boli i smrti. Nitko nije mogao oduzeti Spasitelju život protiv njegove volje. On je imao moć položiti ga i također moć uzeti svoje tijelo ponovno nakon smrti. (Vidi Ivan 10:17–18).

Živio je savršenim životom

  • Što Spasiteljev život znači za nas?

Od svoje se mladosti Isus pokoravao svemu što je naš Nebeski Otac tražio od njega. Pod vodstvom Marije i Josipa Isus je rastao uglavnom kao što druga djeca rastu. On je volio istinu i pokoravao joj se. Luka nam kaže: »Dijete je raslo i jačalo, napunjujući se mudrošću. I milost je Božja počivala na njemu« (Luka 2:40; vidi i NiS 93:12–14).

Do svoje dvanaeste godine Isus je sazreo u razumijevanju da je poslan činiti volju svoga Oca. Otišao je sa svojim roditeljima u Jeruzalem. Dok su se njegovi roditelji vraćali kući, otkrili su da on nije u njihovoj grupi. Otišli su natrag u Jeruzalem potražiti ga. »Nakon tri dana nađu ga u hramu, gdje sjedi među učiteljima, i oni su ga slušali i postavljali mu pitanja« (Prijevod Josepha Smitha, Luka 2:46). »Svi koji su ga slušali divili su se njegovu umu i odgovorima« (Luka 2:47).

Josip i Marija osjetili su olakšanje kad su ga našli, ali »veoma se začude te mu majka rekne: ‘Dijete moje, zašto nam to učini! Gle! Otac tvoj i ja s bolom smo te tražili’« Isus joj je odgovorio: »Zar niste znali da ja moram biti u kući [Nebeskog] Oca svoga?« (Luka 2:48–49).

Kako bi ispunio svoje poslanje, Isus je trebao činiti volju svojeg Oca na Nebu. »Ništa od sebe ne činim«, izjavio je, »već … govorim ono što me Otac nauči. … Jer ja uvijek činim što je njemu ugodno.« (Ivan 8:28–29).

Kad je Isusu bilo 30 godina došao je Ivanu Krstitelju da se krsti u rijeci Jordan. Ivan je oklijevao krstiti Isusa zato što je znao da je Isus veći od njega. Isus je zatražio od Ivana da ga krsti kako bi se ispunila sva pravednost. Ivan je krstio Spasitelja, uranjajući ga potpuno u vodu. Kad se Isus krstio, njegov je Otac progovorio s neba rekavši: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao.« Duh Sveti se spustio kako je prikazano znakom goluba. (Vidi Matej 3:13–17.)

Ubrzo nakon što se krstio, Isus je postio 40 dana i 40 noći da bi bio s Bogom. Nakon toga, Sotona ga je došao iskušati. Isus se čvrsto odupro iskušenjima Sotone i onda je zapovjedio Sotoni da ode. (Vidi Matej 4:1–11; vidi i Prijevod Josepha Smitha, Matej 4:1, 5–6, 8–9, 11.) Isus Krist je ostao bezgrešan, jedino savršeno biće koje je ikada hodalo zemljom (vidi Hebrejima 4:15; 1. Petrova 2:21–22).

  • Koja su vam izvješća o Spasiteljevom životu posebno značajna?

Podučio nas je kako da volimo jedni druge i služimo jedni drugima

  • Kako nas je Spasitelj podučio da volimo jedni druge i služimo jedni drugima?

Nakon svojeg posta i susreta sa Sotonom Isus je počeo svoje javno službeništvo. Došao je na zemlju ne samo da umre za nas, već i da nas poduči kako živjeti. Podučio je da postoje dvije velike zapovijedi: prvo, voljeti Boga svim svojim srcem, umom i snagom; i drugo, voljeti druge kao što volimo sebe (vidi Matej 22:36–39). Njegov je život primjer toga kako trebamo poštovati ove dvije zapovijedi. Ako volimo Boga, vjerovat ćemo mu i pokoravati mu se, kao što je Isus činio. Ako volimo druge, pomagat ćemo im da zadovolje svoje tjelesne i duhovne potrebe.

Isus je proveo svoj život služeći drugima. Liječio ih je od bolesti. Činio je da slijepi vide, gluhi da čuju, a hromi da hodaju. Jednom dok je iscjeljivao bolesne, postalo je kasno i narod je bio gladan. Umjesto da ih pošalje kući, blagoslovio je pet kruhova i dvije ribe i čudesno je mogao nahraniti mnoštvo od 5000 ljudi. (Vidi Matej 14:14–21.) Podučavao je da kad god nađemo da su ljudi gladni, kad im je hladno, kad su goli ili usamljeni, trebamo im pomoći što bolje možemo. Kad pomažemo drugima, mi služimo Gospodinu. (Vidi Matej 25:35–46.)

Isus je volio druge svim svojim srcem. Često je njegovo srce bilo toliko puno sućuti da je plakao. Volio je malu djecu, starce, ponizne, jednostavne ljude koji su imali vjeru u njega. Volio je one koji su griješili, i s velikom ih je sućuti podučavao da se pokaju i krste. Podučavao je: »Ja sam put, istina i život« (Ivan 14:6).

Isus je volio čak i one koji su griješili protiv njega i nisu se kajali. Na kraju svojeg života, kad je visio na križu, molio se Ocu za vojnike koji su ga razapeli preklinjući: »Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!« (Luka 23:34) Podučavao je: »Ovo je zapovijed moja: ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas!« (Ivan 15:12)

  • Na koje načine možemo pokazati Gospodinu da ga volimo?

On je organizirao jedinu istinitu Crkvu

  • Zašto je Spasitelj organizirao svoju Crkvu i zaredio apostole?

Isus je želio da se njegovo evanđelje podučava ljudima diljem svijeta, pa je izabrao dvanaest apostola da svjedoče o njemu. Oni su bili prvotni vođe njegove Crkve. Primili su ovlast da djeluju u njegovo ime i da čine djela koja su vidjeli da on čini. Oni koji su primili ovlast od njih također su mogli podučavati, krstiti i obavljati druge uredbe u njegovo ime. Nakon njegove smrti oni su nastavili činiti njegovo djelo sve dok ljudi nisu postali tako opaki da su pobili apostole.

On nas je otkupio od naših grijeha i spasio od smrti

  • Dok proučavate ovaj odjeljak razmislite o događajima vezanim za Pomirenje.

Pred kraj svojeg smrtnog službeništva Isus se pripremao prinijeti krajnju žrtvu za sve grijehe ljudskog roda. Bio je osuđen na smrt zato što je posvjedočio ljudima da je Sin Božji.

Noć prije svojeg raspeća Isus je otišao u vrt nazvan Getsemani. Uskoro je bio pritisnut dubokom žalošću i plakao je dok se molio. Apostolu posljednjih dana Orsonu F. Whitneyju bilo je dozvoljeno vidjeti Spasiteljevu patnju u viđenju. Vidjevši Spasitelja kako plače, rekao je: »Toliko sam bio dirnut prizorom da sam i sam plakao iz čistog suosjećanja. Cijelo je moje srce bilo s njim; volio sam ga svom svojom dušom, i toliko sam čeznuo da budem uz njega koliko ni za čim drugim« (»The Divinity of Jesus Christ«, Improvement Era, siječanj 1926, 224–225; vidi i Ensign, prosinac 2003, 10). Isus »ode malo dalje, pade ničice te se pomoli: ‘Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!’« (Matej 26:39).

U suvremenoj objavi Spasitelj je opisao koliko je velika bila njegova patnja, govoreći da je uzrokovala da »[uzdrhti] od bola, i da [krvari] iz svake pore, i da [mu] trpi tijelo i duh« (NiS 19:18). Trpio je »po tijelu«, uzimajući na sebe naše boli, bolesti, slabosti i grijehe (vidi Alma 7:10–13). Nijedna smrtna osoba ne može shvatiti koliko je velik bio ovaj teret. Nijedna druga osoba nije mogla pretrpjeti takvu agoniju tijela i duha. »On i siđe u donje krajeve… da u svemu i po svemu bude svjetlo istinsko« (NiS 88:6).

Ali njegova patnja još uvijek nije bila gotova. Sljedećeg je dana Isus bio pretučen, ponižen i popljuvan. Morao je nositi svoj vlastiti križ, i tad je bio podignut i pribijen na njega. Mučili su ga na jedan od najokrutnijih načina koji je čovjek ikada izmislio. Nakon patnje na križu zavapio je u agoniji: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!« (Marko 15:34). U najtežem trenutku za Isusa Otac se povukao od njega, tako da bi Isus mogao dovršiti trpljenje kazne za grijehe cijelog ljudskog roda da bi mogao imati potpunu pobjedu nad silama grijeha i smrti (vidi James E. Talmage, Jesus the Christ, 3. izdanje [1916], 660–661).

Kad je Spasitelj spoznao da je Otac prihvatio njegovu žrtvu, povikao je jakim glasom: »Svršeno je!« (Ivan 19:30). »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj« (Luka 23:46). Sagnuo je glavu i dragovoljno dao svoj duh. Spasitelj je bio mrtav. Snažan zemljotres protresao je zemlju.

Neki su prijatelji odnijeli Spasiteljevo tijelo u grobnicu, gdje je ležalo do trećeg dana. Tijekom toga vremena njegov je duh otišao i uspostavio misionarsko djelo za druge duhove koji su trebali primiti evanđelje (vidi 1. Petrova 3:18–20; NiS 137). Trećega dana, u nedjelju, vratio se u svoje tijelo i ponovno ga uzeo. Bio je prvi koji je nadvladao smrt. Proroštvo se ispunilo kako je »trebalo da Isus uskrsne od mrtvih« (Ivan 20:9).

Ubrzo nakon svojeg uskrsnuća Spasitelj se ukazao Nefijcima i uspostavio svoju Crkvu u Americi. Podučavao je narod i blagoslovio ga. Ovo dirljivo izvješće nalazi se u 3. Nefiju 11 do 28.

Njegova je žrtva pokazala njegovu ljubav prema Ocu i prema nama

Isus je podučavao: »Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje. Vi ste moji prijatelji ako učinite što vam zapovijedam« (Ivan 15:13–14). On je svojevoljno i ponizno prošao kroz žalost Getsemanija i patnju na križu tako da bismo mi mogli primiti sve blagoslove nauma spasenja. Kako bismo primili te blagoslove, moramo doći k njemu, pokajati se za naše grijehe i voljeti ga svim svojim srcem. Rekao je:

»Ovo je Evanđelje što vam ga dadoh. Dođoh na svijet da činim volju Oca svoga, jer me Otac moj posla.

A Otac me moj posla da budem uzdignut na križ, i pošto budem uzdignut na križ, da sve ljude privučem k sebi… da im se sudi za djela njihova. …

Djela, naime, koja vidjeste da ja činim, činite i vi. …

Kakvi, dakle, ljudi morate biti? Zaista, kažem vam, onakvi kao što sam ja« (3. Nefi 27:13–15, 21, 27; kurziv dodan).

  • Kakvi su vaši osjećaji dok razmišljate o Spasiteljevoj žrtvi za vas?

Dodatni stihovi iz Svetih pisama i drugi izvori