Knjige i lekcije
16. poglavlje: Crkva Isusa Krista u prijašnja vremena

16. poglavlje

Crkva Isusa Krista u prijašnja vremena

Christ with the twelve men chosen by Him to be His Apostles. Christ has His hands upon the head of one of the men (who kneels before Him) as He ordains the man to be an Apostle. The other eleven Apostles are standing to the left and right of Christ.

Neke odlike koje obilježavaju Crkvu Isusa Krista

»Vjerujemo u onakvo uređenje kakvo je postojalo u prvobitnoj Crkvi, to jest, apostoli, proroci, pastiri, učitelji, evanđelisti, itd.« (Članci vjere 1:6).

Isus je uspostavio svoju Crkvu kad je bio na zemlji. Zvala se Crkva Isusa Krista (vidi 3. Nefi 27:8), a članovi su se nazivali svecima (vidi Efežanima 2:19–20).

Objava

Kad je Isus uspostavio svoju Crkvu, osobno je podučio i uputio njezine vođe. A on je primio upute od svojeg Oca na Nebu. (Vidi Hebrejima 1:1–2.) Tako je Crkvu Isusa Krista vodio Bog, a ne ljudi. Isus je podučio svoje sljedbenike da je objava »stijena« na kojoj će on izgraditi svoju Crkvu (vidi Matej 16:16–18).

Prije nego što je Isus uzašao na nebo nakon svojeg uskrsnuća, rekao je svojim apostolima: »Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta« (Matej 28:20). Odan svojoj riječi, nastavio ih je voditi s neba. Poslao je Duha Svetoga da im bude tješitelj i objavitelj (vidiLuka 12:12; Ivan 14:26). Govorio je Savlu u viđenju (vidi Djela 9:3–6). Objavio je Petru da će se evanđelje podučavati ne samo Židovima, već i cijelome svijetu (vidi Djela 10). Objavio je mnoge veličanstvene istine Ivanu, koje su zapisane u knjizi Otkrivenja. Novi zavjet bilježi mnoge druge načine na koje je Isus objavljivao svoju volju kako bi vodio Crkvu i nadahnjivao svoje učenike.

Ovlast od Boga

Uredbe i načela evanđelja ne mogu se posluživati i podučavati bez svećeništva. Otac je dao ovu ovlast Isusu Kristu (vidi Hebrejima 5:4–6), koji je onda zaredio svoje apostole i dao im moć i vlast svećeništva (vidi Luka 9:1–2; Marko 3:14). Podsjetio ih je: »Niste vi mene izabrali, nego sam ja vas izabrao« (Ivan 15:16).

Kako bi postojao red u njegovoj Crkvi, Isus je dao najveću odgovornost i vlast dvanaestorici apostola. Postavio je Petra za glavnog apostola i dao mu ključeve pečaćenja blagoslova na zemlji i na nebu (vidi Matej 16:19). Isus je također zaredio druge službenike s određenim dužnostima koje su morali izvršavati. Nakon što je uzašao na nebo, uzorak postavljanja i zaređenja se nastavio. Oni koji su već primili tu vlast zaređivali su druge u svećeništvo. Isus bi objavio po Duhu Svetomu da odobrava zaređenje (vidi Djela 1:24).

Organizacija Crkve

Crkva Isusa Krista pažljivo je organizirana jedinica. Uspoređena je sa zgradom koja je izgrađena »na pravom temelju – na apostolima i prorocima, a zaglavni je kamen sam Krist Isus« (Efežanima 2:20).

Isus je postavio druge svećeničke vođe da pomažu apostolima u njihovu djelu službeništva. Poslao je službenike koji su se nazivali sedamdesetorica u parovima da propovijedaju evanđelje (vidi Luka 10:1). Drugi službenici u Crkvi bili su evanđelisti (patrijarsi), pastiri (predsjedavajući vođe), veliki svećenici, starješine, biskupi, svećenici, učitelji i đakoni (vidi 14. poglavlje u ovoj knjizi). Svi su ti službenici bili potrebni za obavljanje misionarskog djela, vršenje uredbi, te poduku i nadahnjivanje članova Crkve. Ti su službenici pomagali članovima da dođu »k jedinstvu u vjeri i u pravoj spoznaji Sina Božjega« (Efežanima 4:13).

Biblija nam ne govori sve o svećeništvu ili o organizaciji i upravljanju Crkve. Međutim, dovoljno je sačuvano od Biblije da pokaže ljepotu i savršenstvo organizacije Crkve. Apostolima je bilo zapovjeđeno da pođu k cijelom svijetu i propovijedaju (vidi Matej 28:19–20). Oni nisu mogli ostajati ni u jednom gradu kako bi nadgledali nove obraćenike. Stoga su mjesni svećenički vođe bili pozvani i zaređeni, a apostoli su predsjedavali nad njima. Apostoli i drugi crkveni vođe posjećivali su i pisali pisma različitim ograncima. Tako Novi zavjet sadrži pisma koja su napisali Pavao, Petar, Jakov, Ivan i Juda, dajući savjete i upute mjesnim svećeničkim vođama.

Novi zavjet pokazuje da se ova organizacija Crkve trebala nastaviti. Na primjer, smrću Jude ostalo je samo jedanaest apostola. Ubrzo nakon što je Isus uzašao na nebo, jedanaest se apostola sastalo kako bi odabrali nekoga da zauzme mjesto Jude. Kroz objavu od Duha Svetoga odabrali su Matiju. (vidi Djela 1:23–26.) Isus je postavio model upravljanja Crkvom od strane dvanaestorice apostola. Činilo se jasno da se organizacija koju je on uspostavio trebala nastaviti.

Prva načela i uredbe evanđelja

Apostoli su podučavali dva temeljna načela: vjeru u Gospodina Isusa Krista i pokajanje. Nakon što bi novi obraćenici stekli vjeru u Isusa Krista kao Sina Božjega i njihovog Otkupitelja, te se pokajali za svoje grijehe, primali su dvije uredbe: krštenje uranjanjem i polaganje ruku za dar Duha Svetoga (vidi Djela 19:1–6). Ovo su bila prva načela i uredbe evanđelja. Isus je podučavao: »Tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko« (Ivan 3:5).

Uredbe koje se obavljaju za mrtve

Isus je omogućio svakome da čuje evanđelje, bilo na zemlji ili nakon smrti. Između svoje smrti i uskrsnuća Isus je otišao među duhove onih koji su umrli. Organizirao je misionarsko djelo među onima koji su bili mrtvi. Postavio je pravedne glasnike i dao im moć da poduče evanđelju sve duhove ljudi koji su umrli. To im je dalo mogućnost da prihvate evanđelje. (Vidi 1. Petrova 3:18–20; 4:6; NiS 137.) Živući članovi njegove Crkve tada su obavljali uredbe za mrtve (vidi 1. Korinćanima 15:29). Uredbe kao krštenje i potvrda moraju se obaviti na zemlji.

Duhovni darovi

Svi vjerni članovi Crkve imali su pravo primiti darove Duha. Oni su im bili davani prema njihovim osobnim potrebama, sposobnostima i zaduženjima. Neki od tih darova bili su vjera, uključujući moć iscjeljivanja te da se bude iscijeljen; proroštvo; i viđenja. (O darovima Duha raspravlja se detaljnije u 22. poglavlju.) Duhovni darovi uvijek su postojali u istinitoj Crkvi Isusa Krista (vidi 1. Korinćanima 12:4–11; Moroni 10:8–18; NiS 46:8–29). Isus je rekao svojim učenicima da ti znakovi, to jest duhovni darovi uvijek prate one koji vjeruju (vidi Marko 16:17–18). Mnogi od njegovih učenika činili su čudesa, prorokovali ili su imali viđenja kroz moć Duha Svetoga.

  • Zašto Crkva Isusa Krista treba ovih šest odlika?

Crkva Isusa Krista u Americi

Nakon što je Isus uskrsnuo, posjetio je narod u Americi i organizirao svoju Crkvu među njima, podučavajući narod tri dana i onda se vraćajući često neko vrijeme nakon toga (vidi 3. Nefi 11–28). Tad ih je ostavio i uzašao na nebo. Više od 200 godina oni su živjeli pravedno i bili su među najsretnijim ljudima koje je Bog stvorio (vidi 4. Nefi 1:16).

Otpad od prave Crkve

  • Što znači pojam otpad?

Tijekom povijesti zli su ljudi nastojali uništiti djelo Božje. To se događalo dok su apostoli još bili živi i dok su nadgledali mladu rastuću Crkvu. Neki su članovi podučavali ideje iz svojih starih poganskih ili židovskih uvjerenja umjesto jednostavnih istina koje je podučavao Isus. Neki su se otvoreno pobunili. Osim toga, javljali su se progoni izvan Crkve. Članovi Crkve bili su mučeni i ubijani zbog svojih uvjerenja. Jedan po jedan, apostoli su bili ubijeni ili na drugi način uzeti sa zemlje. Zbog opačine i otpada, apostolska vlast i svećenički ključevi također su bili uzeti sa zemlje. Organizacija koju je Isus Krist uspostavio više nije postojala, pa je nastala zbunjenost. Sve se više grešaka uvlačilo u nauk Crkve, i uskoro je raspadanje Crkve bilo potpuno. Razdoblje u kojem prava Crkva nije više postojala na zemlji naziva se Veliki otpad.

Uskoro su poganska vjerovanja dominirala razmišljanjem onih koji su se zvali kršćanima. Rimski car prihvatio je ovo lažno kršćanstvo kao državnu vjeru. Ova je crkva bila veoma drugačija od crkve koju je Isus organizirao. Podučavala je da je Bog bez oblika i neopipljiv.

Ovi su ljudi izgubili razumijevanje Božje ljubavi prema nama. Nisu znali da smo mi njegova djeca. Nisu razumjeli svrhu života. Mnoge od uredbi bile su promijenjene zato što svećeništvo i objava više nisu bili na zemlji.

Car je odabrao svoje vođe i ponekad ih je oslovljavao istim nazivima koje su koristili svećenički vođe u pravoj Kristovoj Crkvi. Nije bilo apostola ili drugih svećeničkih vođa s moću Božjom, i nije bilo duhovnih darova. Prorok Izaija predvidio je ovo stanje, prorokujući: »Oskvrnjena je zemlja pod žiteljima svojim, jer prestupiše Zakon, pogaziše odredbu, Savez vječni razvrgoše« (Izaija 24:5). To više nije bila Crkva Isusa Krista; to je bila crkva ljudi. Čak se i ime promijenilo. Otpad se dogodio i u Americi (vidi 4. Nefi).

Pretkazana obnova

  • Koja su proroštva u Starom i Novom zavjetu pretkazala obnovu?

Bog je predvidio Otpad i pripremio je sve da bi evanđelje bilo obnovljeno. Apostol Petar je govorio o tome Židovima: »I da on pošalje predodređenoga vam Mesiju, Isusa; onoga koga nebo treba da pridrži do vremena sveopće obnove koju je Bog nagovijestio odavno preko svojih svetih proroka« (Djela 3:20–21).

Ivan Objavitelj također je predvidio vrijeme kad će evanđelje biti obnovljeno. Rekao je: »Uto spazih nekog drugog anđela gdje leti u najvišem dijelu neba noseći jednu neprolaznu radosnu vijest koju mu je trebalo navijestiti stanovnicima zemlje: svakom narodu i plemenu, jeziku i puku« (Otkrivenje 14:6).

  • Zašto je obnova bila potrebna?

  • Razmotrite blagoslove koji su vam došli zato što je Crkva Isusa Krista bila obnovljena na zemlji.

Dodatni stihovi iz Svetih pisama