Slušajte s poniznošću

Starješina Jeffrey R. Holland prisjetio se: »[Predsjednik Russell M. Nelson] jednom mi je rekao da je jedno od prvih pravila medicinske pretrage ‛Pitajte pacijenta gdje boli. Pacijent će vam’, rekao je, ‛biti najbolji vodič do ispravne dijagnoze i konačnog lijeka.’«¹ Kada prijatelj ili član obitelji posegne prema vama s teškim pitanjima ili brigama o Crkvi, odvojite vremena za slušanje. On poseže prema vama jer ima povjerenja u vas. Nagradite to povjerenje tako što ćete prvo nastojati razumjeti njegove potrebe.

Teško je slušati s poniznošću. To zahtijeva usredotočenost i strpljenje. Ali to je vještina koju možemo naučiti. Aktivno slušanje i stvaranje istinske veze mogu biti iscjeljujući za nekoga tko dijeli ranjivost ili pitanje. Iskušajte neke od sljedećih postupaka slušanja kako biste bolje čuli i razumjeli svoje voljene:

Prvo nastojte razumjeti. Često mislimo da znamo kako riješiti brige drugih. Samo želimo odgovoriti na njihova pitanja i reći im da se prestanu brinuti. Taj je poriv često usmjeren na nas radije nego na njihove potrebe. Provedite vrijeme slušajući priču o tome kako su stigli tamo gdje su danas. Pobrinite se da razumijete njihova pitanja. Pokažite poštovanje ako saznate da su njihova gledišta suprotna vašima. Izbjegavajte kritizirati ili optuživati ih. Kada brzo ponudimo pojednostavljeni odgovor, oni bi mogli osjećati kao da mi umanjujemo njihovo iskustvo. Najbolje mjesto za početak jest nastojanje da razumijete njihovo gledište umjesto da ga pokušate promijeniti.
Priznajte njihovo iskustvo. Iako možda ne razumijemo tuđe brige ili se ne slažemo s njima, možemo priznati njihovu iskrenost i bol koju možda osjećaju. U nastojanju da pokažemo empatiju, ponekad pravimo usporedbe između njihovih iskustava i naših. Važno je sjetiti se da je iskustvo svih ljudi drugačije. Moglo bi biti bolje reći nešto poput »Ne mogu zamisliti kako se osjećaš« ili »Pomozi mi razumjeti«.
Izbjegavajte odbacivanje ili osudu. Do trenutka kada su prijatelj ili voljena osoba odlučili razgovarati s vama o svojim pitanjima, vjerojatno su proveli nešto vremena privatno istražujući i razmišljajući. Pazite da ne prekinete razgovor odbacujući njihova pitanja ili donoseći prosudbe. To može povrijediti njih i narušiti vašu sposobnost da pomognete. Njihova iskrena pitanja zaslužuju vaše iskreno nastojanje da slušate.
Kontrolirajte svoje osjećaje. Normalno je osjećati se tjeskobno ili zabrinuto kada vam voljena osoba pristupi s pitanjima o svojoj vjeri. Nastojte ne dopustiti da ti osjećaji ometu produktivan razgovor. Ako se osjećate ljutito, vjerojatno je bolje upitati možete li uzeti pauzu i nastaviti razgovor malo kasnije. Spasitelj nam je savjetovao da izbjegavamo sukob i ljutnju.² Možemo naučiti ne slagati se bez da budemo neugodni.³
Postavite otvorena pitanja. Otvorena pitanja potiču druge na iznošenje svojih misli, osjećaja i iskustva. Ona nemaju nužno ispravan ili pogrešan odgovor. Na primjer: »Možeš li mi reći više?« »Što ti misliš o tome?« »Možeš li mi pomoći razumjeti?« »Što mogu učiniti da pomognem?« Postavljanje dobrih pitanja pokazuje da vam je stalo i pomoći će vam izbjeći nesporazume.
Priznajte svoja ograničenja. Postoji dobra šansa da su prijatelji i voljeni koji vam dođu opsežnije proučavali svoja pitanja od vas. U redu je ako nemate spremne odgovore ili ako je ovo prvi put da ste saznali o nečemu. Nemojte se plašiti postaviti pitanja koja pojašnjavaju nešto što niste razumjeli. Možda se nećete složiti sa svim njihovim zaključcima, ali nastojte se složiti s onime što možete bez pogrešnog predstavljanja svojih osjećaja. Također možete zatražiti vremena da sami proučite temu, a zatim nastavite raspravu kada budete imali više informacija.

Ključni stihovi: Efežanima 4:29; Mosija 18:21; 3 Nefi 11:29