1. Kad kročim mirnim noćima,
kad zvijezda put obasjava,
samoća kad obavija – znam,
Bog me pazi od’zgora.
Na travu kleknem, molim se,
bez glasa mi odgovori.
Taj odgovor umiruje
i srećom me ispunjuje.
2. Kad cijelom dušom zavapim
za blagoslovom njegovim,
bez svjetovnoga znaka mi sav
mir, svu ljubav udijeli.
Oluja kad me nadvije,
kad slutim da sve nestaje –
tad predajem mu svoje sve,
jer on oluju smiruje.
3. I kad se štogod dogodi,
kad sila zla mi zaprijeti;
on štiti me kroz nedaće, on
vječno čuva, brani me.
Svi bolesni i žalosni,
svi grešni i povrijeđeni,
odagnajte sve nevolje;
o, priđite mu, priđite!