1. Duša čuje svete riječi,
traži svjetlost istine.
Jao onom tko ogriješi
dušu prema drugome.
Isus Krist nam davno reče:
“Nemoj sudit nikome”;
mrmor grub il’ blagi osmijeh
vratit će se svakome.
[Chorus]
Dragi Bože, ti nas vodi
prema sjajnoj obali
gdje sa anđelima dobrim
tebe ćemo slaviti.
2. Krist poniznost, krotkost traži
jer je teško sucem bit’;
moram ljubit, a ne kudit
da bih bio svet i čist.
Marljiv đak ja moram biti
kad me on podučava.
Uskim putem ja ću kročit,
ljubit svoga bližnjega.
[Chorus]
Dragi Bože, ti nas vodi
prema sjajnoj obali
gdje sa anđelima dobrim
tebe ćemo slaviti.
3. Jednoć rekoh bližnjem svomu:
“Vidim trun u oku tvom;
vjeruj meni, bratu svome,
dok ga vadim, mirno stoj.”
Al ne vidjeh sasvim zorno,
vid moj bješe nejasan.
U svom oku spazih brvno
kad još jednom pogledah.
[Chorus]
Dragi Bože, ti nas vodi
prema sjajnoj obali
gdje sa anđelima dobrim
tebe ćemo slaviti.
4. Moram više ljubit bližnjeg
da bih trun uklonio;
jer su oči vrlo nježne,
trebam gledat pažljivo.
Često grđah bližnje svoje
za trun posve sićušan;
kad bi barem brvno moje
sprale suze kajanja!
[Chorus]
Dragi Bože, ti nas vodi
prema sjajnoj obali
gdje sa anđelima dobrim
tebe ćemo slaviti.
5. Dobrotvornost vid naš liječi,
put je čiste spoznaje;
kad svom bratu brojah grijehe,
sricah zao pravorijek.
Sad ću tome reći zbogom,
Krist će bit’ mog srca pjev;
dok se bavim svojim brvnom
i ne gledam trunove.
[Chorus]
Dragi Bože, ti nas vodi
prema sjajnoj obali
gdje sa anđelima dobrim
tebe ćemo slaviti.
Tekst: Eliza R. Snow (1807 – 1887), pripjev: M. E. Abbey
Glazba: Charles Davis Tillman (1861 – 1943)