Smrt, duhovna

Duhovna smrt je odvajanje od Boga. Sveta pisma podučavaju o dva izvora duhovne smrti. Prvi je izvor pad, a drugi naša vlastita neposlušnost.

Prorok Samuel je u Mormonovoj knjizi podučavao: »Sav se rod ljudski, budući da je padom Adamovim isključen iz nazočnosti Gospodnje, smatra mrtvim, i s obzirom na vremenito i duhovno« (Helaman 14:16). Tijekom našeg života na zemlji, odvojeni smo od Božje nazočnosti. Kroz pomirenje, Isus Krist otkupljuje sve od ove duhovne smrti. Samuel je svjedočio da Spasiteljevo uskrsnuće »otkupljuje od prve smrti – one duhovne smrti… gle, uskrsnuće Kristovo otkupljuje rod ljudski, da, i to sav rod ljudski, i privodi ga natrag u nazočnost Gospodnju« (Helaman 14:16–17). Prorok Lehi je podučavao da zbog pomirenja »svi ljudi dolaze k Bogu; stoga oni stoje u nazočnosti njegovoj da im on sudi po istini i svjetlosti koje su u njemu« (2. Nefi 2:10).

Osim toga, duhovna smrt dolazi kao rezultat našeg vlastitog neposluha. Naši grijesi čine nas nečistima i nesposob-nima da prebivamo u Božjoj nazočnosti (vidi Rimljanima 3:23; Alma 12:12–16; Helaman 14:18; Mojsije 6:57). Kroz pomirenje, Isus Krist nudi otkupljenje od te duhovne smrti no samo kada živimo po vjeri u njega, pokajemo se od svojih grijeha te kad smo poslušni načelima i uredbama evanđelja (vidi Alma 13:27–30; Helaman 14:19; Članci vjere 1:3).

Dodatne reference: 1. Nefi 15:33–35; Alma 40:26; 42:23

Vidi i Pomirenje Isusa Krista; Vjera; Pad; Poslušnost; Pokajanje; Grijeh