Pakao

Objave posljednjih dana govore o paklu na barem dva načina. Prvo, to je drugo ime za duhovni zatvor, mjesto u svijetu duhova za one koji »umriješe u grijesima svojim, bez spoznaje istine, ili u prijestupu, pošto odbaciše proroke«. (NiS 138:32) To je privremeno stanje u kojem će duhovi biti podučavani evanđelju i imati priliku pokajati se i primiti uredbe spasenja koje se za njih izvršavaju u hramovima. (Vidi NiS 138:30–35) Oni koji prihvate evanđelje mogu prebivati u raju do uskrsnuća. Nakon što uskrsnu i nakon što im se sudi, primit će stupanj slave koje su vrijedni. Oni koji odaberu ne pokajati se, a koji nisu sinovi propasti, ostat će u duhovnom zatvoru do kraja tisućljetnice, kad će biti oslobođeni iz pakla i kazne te uskrsnuti u telestijalnu slavu (vidi NiS 76:81–85).

Drugo, riječ pakao koristi se za tamu najkrajnju koja je prebivalište vraga, njegovih anđela i sinova propasti (vidi NiS 29:36–38; 76:28–33). Sinovi propasti su oni za koje »nema oproštenja ni na ovom svijetu ni na svijetu budućem – jer, zanijekaše Duha Svetoga pošto ga bijahu primili, a zanijekaše i Jedinorođenoga Sina Očeva, kojega sami razapeše i javno ga izvrnuše ruglu« (NiS 76:34–35; vidi i i stihove 31–33, 36–37). Takvi neće naslijediti mjesto u nijednom kraljevstvu slave; za njih će ostati stanje pakla (vidi NiS 76:38; 88:24, 32).

Vidi i Kraljevstva slave; Sotona