Poglavlje 15
Isus proglašava da je zakon Mojsijev ispunjen u njemu — Nefijci su druge ovce o kojima je govorio u Jeruzalemu — Zbog bezakonja Gospodnji narod u Jeruzalemu ne zna o raspršenim ovcama Izraelovim. Oko 34. po. Kr.
1 I tad se dogodi, kad Isus završi ove besjede, on svrnu pogled svoj unaokolo prema mnoštvu i reče im: Gle, čuste ono što podučavah prije nego što uziđoh k Ocu svojemu; zato, tko god upamti ove besjede moje i izvršava ih, njega ću uzdignuti u posljednji dan.
2 I dogodi se, nakon što Isus izreče ove riječi, on uvidje kako bijaše nekih među njima koji se čuđahu i pitahu što bi htio gledom na zakon Mojsijev; jer oni ne razumješe besjedu da staro prođe, i da sve postade novo.
3 I on im reče: Ne čudite se što vam rekoh da staro prođe, i da sve postade novo.
4 Gle, kažem vam da je zakon ispunjen što bijaše dan Mojsiju.
5 Gle, ja sam onaj koji dade zakon, i ja sam onaj koji sklopi savez s narodom svojim Izraelom; zato, zakon je u meni ispunjen, jer ja dođoh ispuniti zakon; zato on ima kraj.
6 Gle, ja ne dokidam proroke, jer svi oni koji se ne ispuniše u meni, zaista kažem vam, svi će se oni ispuniti.
7 I zato što vam rekoh da staro prođe, ne dokidam ono što bijaše izgovoreno o onomu što će doći.
8 Jer gle, savez koji sklopih s narodom svojim nije sav ispunjen; no, zakon što bijaše dan Mojsiju ima kraj u meni.
9 Gle, ja sam zakon i svjetlo. Oslonite se na me i ustrajte do svršetka, i živjet ćete; jer onomu koji ustraje do svršetka dat ću život vječni.
10 Gle, dadoh vam ove zapovijedi; zato obdržavajte zapovijedi moje. I to je zakon i proroci, jer oni uistinu svjedočahu o meni.
11 I tad se dogodi, nakon što Isus izgovori ove riječi, on reče onoj dvanaestorici koju bijaše izabrao:
12 Vi ste učenici moji; i vi ste svjetlo ovomu narodu koji je ostatak doma Josipova.
13 I gle, ovo je zemlja baštine vaše; i Otac je dade vama.
14 I ni u jednom mi trenutku Otac ne dade zapovijed da kažem to braći vašoj u području Jeruzalema.
15 Niti mi u jednom trenutku Otac ne dade zapovijed da im kažem o drugim plemenima doma Izraelova, koje Otac izvede iz te zemlje.
16 Ovoliko mi Otac zapovjedi da im kažem:
17 Da drugih ovaca imam koje nisu iz ovog stada; i njih moram dovesti i one će čuti glas moj; i bit će jedno stado i jedan pastir.
18 I evo, zbog tvrdovratosti i nevjere oni ne razumješe riječ moju; zato mi Otac zapovjedi da im ne kazujem više o tomu.
19 No zaista, kažem vam da mi Otac zapovjedi, i ja vam velim da vi bijaste odijeljeni od njih zbog bezakonja njihova; zato, zbog bezakonja svojega oni ne znaju za vas.
20 I zaista, kažem vam opet da druga plemena Otac odijeli od njih; i zbog bezakonja svojega oni ne znaju za njih.
21 I zaista kažem vam da ste vi oni o kojima rekoh: Drugih ovaca imam koje nisu iz ovog stada; i njih moram dovesti i one će čuti glas moj; i bit će jedno stado i jedan pastir.
22 A oni me ne razumješe, jer držahu da su to pogani; jer ne razumješe da se pogani trebaju obratiti kroz njihovo propovijedanje.
23 I oni me ne razumješe kad rekoh da će one čuti glas moj; i ne razumješe me da pogani neće ni u jednom trenutku čuti glas moj — da im se ja neću osobno očitovati doli po Duhu Svetome.
24 No gle, vi i čuste glas moj i vidjeste me; i vi ste ovce moje, i ubrojeni ste među one koje mi Otac dade.