1 I tad se dogodi da se Alma, koji bijaše pobjegao slugama kralja Noe, pokaja za grijehe i bezakonja svoja, i kretaše se skrovito među narodom, te poče podučavati riječi Abinadijeve —

2 Da, o onome što će doći, i također o uskrsnuću mrtvih i otkupljenju ljudi koje će se ostvariti kroz moć, i patnje, i smrt Kristovu, te njegovo uskrsnuće i uzašašće na nebo.

3 I on podučavaše sve one koji htjedoše slušati riječi njegove. I podučavaše ih skrovito, da to ne bi došlo do ušiju kralja. I mnogi povjerovaše riječima njegovim.

4 I dogodi se da svi oni koji mu povjerovaše odlažahu na mjesto što bijaše nazvano Mormon, a dobi ime svoje od kralja, i bijaše u graničnim predjelima zemlje, i bijaše povremeno, to jest u raznim razdobljima, preplavljivano divljim zvijerima.

5 Evo, bijaše u Mormonu izvor čiste vode, i Alma odlažaše onamo, jer bijaše blizu vode guštik niska drveća, gdje se on skrivaše danju od potraga kraljevih.

6 I dogodi se da svi oni koji mu povjerovaše odlažahu onamo slušati riječi njegove.

7 I dogodi se, nakon mnogo dana znatan se broj skupi kod mjesta Mormonova, da čuje riječi Almine. Da, svi se skupiše koji povjerovaše u riječ njegovu, da ga čuju. I on ih podučavaše, i propovijedaše im pokajanje, i otkupljenje, i vjeru u Gospoda.

8 I dogodi se da im on reče: Gle, evo voda Mormonovih (jer tako se one nazivahu) i sad, pošto želite pristupiti u stado Božje, i biti prozvani narodom njegovim, i voljni ste ponijeti jedan drugome bremena, da bi bila laka;

9 Da, i voljni ste tugovati s onima koji tuguju; da, i tješiti one koji trebaju utjehu, i stajati kao svjedoci Božji u svako vrijeme i u svemu, i na svakome mjestu gdje se možda nađete, i to do smrti, da bi vas Bog otkupio i ubrojio među one od prvoga uskrsnuća, da biste mogli imati vječni život —

10 Evo kažem vam, ako je to želja srdaca vaših, što imate protiv toga da budete kršteni u ime Gospodnje, kao svjedočanstvo pred njim da uđoste u savez s njim, da ćete mu služiti i obdržavati zapovijedi njegove, da bi on mogao izliti Duh svoj još obilnije na vas?

11 I evo, kad narod ču te riječi, zapljeska rukama svojim od radosti i uskliknu: To je želja srdaca naših.

12 I tad se dogodi da Alma povede Helama, koji bijaše jedan od prvih, te pođe i stane u vodu, i zavapi, govoreći: O Gospode, izlij Duh svoj na slugu svojega, da bi on mogao izvršiti ovo djelo sa svetošću srca.

13 I kad on izgovori ove riječi, Duh Gospodnji bijaše na njemu, te on reče: Helame, ja te krstim, imajući ovlast od Svemogućega Boga, kao svjedočanstvo da si ušao u savez da ćeš mu služiti sve dok ne budeš mrtav gledom na smrtno tijelo; i neka se Duh Gospodnji izlije na te; i neka ti on udijeli vječni život, po otkupljenju Kristovu, koga on pripravi od postanka svijeta.

14 I nakon što Alma izgovori te riječi, i Alma i Helam uroniše u vodu; i oni ustadoše i iziđoše iz vode radujući se, i bijahu ispunjeni Duhom.

15 I opet, Alma povede drugoga, i uđe po drugi put u vodu, i krsti ga isto kao i prvoga, samo što sam ne uroni ponovno u vodu.

16 I na ovaj način on krsti svakoga tko god dođe do mjesta Mormonova; a bijaše ih brojem oko dvije stotine i četiri duše; da, i oni bijahu kršteni u vodama Mormonovim, i bijahu ispunjeni milošću Božjom.

17 I oni bijahu nazivani crkvom Božjom, ili crkvom Kristovom, od tog vremena nadalje. I dogodi se, tko god bijaše kršten moću i ovlašću Božjom, bijaše priključen crkvi njegovoj.

18 I dogodi se da Alma, imajući ovlast od Boga, zaredi svećenike; i to po jednoga svećenika na svakih pedeset od broja njihova zaredi on da im propovijedaju, i da ih podučavaju o onome što se odnosi na kraljevstvo Božje.

19 I on im zapovjedi neka ne podučavaju ništa osim onoga što on podučavaše, i što izrekoše usta svetih proroka.

20 Da, i zapovjedi im neka ne propovijedaju ništa osim pokajanja i vjere u Gospoda, koji otkupi narod svoj.

21 I zapovjedi im neka ne bude međusobnih sukoba, već neka iščekuju jednim okom, imajući jednu vjeru i jedno krštenje, imajući srca svoja isprepletena u jedinstvu i u ljubavi uzajamnoj.

22 I tako im on zapovjedi da propovijedaju. I tako oni postadoše djecom Božjom.

23 I on im zapovjedi neka svetkuju Šabat i drže ga svetim, i također da svaki dan daju zahvale Gospodu Bogu svojemu.

24 I također im zapovjedi da svećenici koje on zaredi rade vlastitim rukama svojim za uzdržavanje svoje.

25 I bijaše jedan dan u svakom tjednu koji bijaše odvojen za to da se saberu zajedno kako bi podučavali narod, te kako bi štovali Gospoda Boga svojega, i također, toliko često koliko to bijaše u moći njihovoj, kako bi se skupili zajedno.

26 A svećenici nisu smjeli ovisiti o narodu za uzdržavanje svoje; već su za rad svoj trebali primiti milost Božju, da bi mogli postati snažni u Duhu, imajući spoznaju o Bogu, kako bi mogli podučavati s moću i ovlašću od Boga.

27 I opet, Alma zapovjedi da narod crkve treba udjeljivati od imetka svoga, svatko prema onomu što ima; ima li obilnije, treba udjeljivati obilnije; a od onoga koji ima samo malo, samo se malo treba tražiti; a onomu koji nema treba biti dano.

28 I tako oni trebaju udjeljivati od imetka svojega vlastitom slobodnom voljom i dobrim željama prema Bogu, onim svećenicima koji su potrebiti, da, i svakoj potrebitoj, goloj duši.

29 I to im on reče jer mu Bog bijaše zapovjedio; i oni hodahu uspravno pred Bogom, udjeljujući jedan drugome i vremenito i duhovno u skladu s potrebama svojim i željama svojim.

30 I evo, dogodi se da sve to bijaše učinjeno u Mormonu, da, pokraj voda Mormonovih, u šumi što bijaše blizu voda Mormonovih; da, mjesto Mormonovo, vode Mormonove, šuma Mormonova, kako li su lijepi očima onih koji ondje stigoše do spoznaje o Otkupitelju svojemu; da, i kako li su blagoslovljeni oni, jer će pjevati u čast njegovu zauvijek.

31 I to bijaše učinjeno u graničnim predjelima zemlje, da ne bi došlo do ušiju kralja.

32 No gle, dogodi se da kralj, otkrivši pokret među narodom, posla sluge svoje da ih motre. Zato u dan kad se skupljahu zajedno kako bi čuli riječ Gospodnju, oni bijahu otkriveni kralju.

33 I evo, kralj reče da Alma podjaruje narod na bunu protiv njega; zato on posla vojsku svoju da ih uništi.

34 I dogodi se da Alma i narod Gospodnji bijahu obaviješteni o dolasku kraljeve vojske; zato oni uzeše šatore svoje i obitelji svoje te otiđoše u divljinu.

35 A bijaše ih brojem oko četiri stotine i pedeset duša.