Panel rasprava

Prijenos godišnje obuke Vjeronauka i Instituta 2021.

utorak, 19. siječnja 2021.

Brat Chad H Webb: Hvala vam što ste mi se pridružili. Ovo je brat Rory Bigelow. On je naš pomoćnik administratora nad operativom u Zgradi ureda Crkve, poput ljudskih resursa, financija i fizičkih objekata. Ovo je Adam Smith, naš pomoćnik administratora nad podukom koji radi s našim odsjecima poput Obuke, Nastavnog plana i programa, Službe za polaznike, itd.

Kako počinjemo htio bih samo odvojiti nekoliko minuta da pružim malo konteksta i vizije za to gdje se nadamo poći. Sada u Vjeronaucima i Institutima (ViI) obavljamo čudesan posao ispunjavanja potreba mnogih naših trenutnih polaznika. No stvarnost je da su oni koji prisustvuju obično oni koji aktivno sudjeluju i predani su članovi Crkve. Na druge općenito nemamo utjecaja i istina je da, diljem svijeta, broj upisanih u programe ViI-a opada.

Naša je najveća nada promijeniti to. Nadamo se da ViI mogu odigrati značajnu ulogu u hitnoj potrebi »sabiranja« cijelog naraštaja mladih i mladih odraslih osoba. Sjetit ćete se kako je predsjednik Nelson podučio da je sabiranje Izraela najvažnije djelo na svijetu. Naravno, to uključuje misionarski rad i hramsko djelo, no predsjednik Nelson rekao je da to također uključuje izgradnju vjere i svjedočanstva u srcu onih kojima služimo. Rekao je da svaki puta kada učinimo išta što pomaže bilo kome sklopiti i obdržavati njihove saveze s Bogom, mi sabiremo Izrael.

Brinemo se da gubimo neke od naših mladih i mladih odraslih osoba. Umjesto da govore u smislu izgubljenog i pronađenog, Sveta pisma češće govore o raspršivanju i sabiranju. Postoje neki koji se muče u vjeri. No znamo gdje su oni; nisu nam izgubljeni. No raspršeni su utjecajima svijeta i možda su se uklonili od toga da nam se pridruže. Imamo čudesnu priliku i žurnu potrebu da pomognemo u »sabiranju« ovog dijela Izraela.

Način na koji ćemo činiti to jest stvaranjem iskustava koja vode do obraćenja, važnosti i pripadanja te čineći ta iskustva pristupačnima čim je većem broju osoba moguće. I učinit ćemo to istovremeno ostajući odani našim korijenima. Ne nastojimo promijeniti samo radi same promjene. Nastavit ćemo naučavati evanđelje kako se nalazi u Svetim pismima po moći Duha Svetoga. No da bismo stvorili ta iskustva, trebamo napraviti neke prilagodbe.

Trebamo se odmaknuti:

od razgovaranja i govorenja prema uključivanju i pozivanju;
od govorenja polaznicima gdje trebaju biti prema susretanju s njima tamo gdje jesu;
od samo hvaljenja savršenog prema odavanju počasti naporu;
od društvenih aktivnosti prema značajnoj društvenoj interakciji;
od fokusa na bodove tečaja i stjecanja diploma prema fokusu na duhovan rast i postajanje;
od pasivnih učenika na koje se djeluje prema aktivnim sudionicima koji su oruđa Duha Svetoga.

Sastajat ćemo se s administratorima programa, našim ravnateljima Vjeronauka, direktorima Instituta i koordinatorima kako bismo pomogli jasnije definirati iskustva i očekivanjima podučavanja i učenja, kako bismo pružili obuku i savjetovanje te pružili sustav mjera koje će nam pomoći znati jesmo li uspješni.

Obuka i izvori koje ćete primiti te promjene koje će biti napravljene, sve će biti izvršeno s ciljem sabiranja Izraela – stvaranjem iskustava koje ispunjavaju potrebe svih mladih i mladih odraslih osoba te čineći ih više široko dostupnima. Bit ćemo usredotočeni na ovaj cilj barem naredne tri godine. U tom ćemo trenutku procijeniti naš napredak i napraviti daljnje prilagodbe.

Moj je poziv svakome od vas da se pridružite predsjedniku Nelsonu u najvećem djelu na svijetu – žurnoj potrebi i prilici za sabiranjem Izraela, sabiranjem onih koji će dopustiti Bogu da prevlada u njihovom životu. Čudesne će se stvari dogoditi, čak i čuda. Kakav li će blagoslov biti bitī dio toga.

No prije nego vas pitam o nekim izmjenama u Vjeronauku i Institutu, mogu li vas pitati: »Što se nikada neće promijeniti?«

Brat Rory Bigelow: Pa, jedna stvar za koju mislim da će ostati ista je naš opći cilj. Postojimo kako bismo pomogli mladeži i mladim odraslim osobama razumjeti i osloniti se na naučavanja i Pomirenje Isusa Krista. Želimo im pomoći da se kvalificiraju i pripreme za blagoslove koji ih čekaju. A to se nikada neće promijeniti. Naš sveukupni fokus bit će na njima i voljet ćemo ih. Oni su važni. I želimo pomoći svakome od njih da imaju pravo iskustvo na Vjeronauku i Institutu.

Brother Adam Smith: Ja bih također dodao da ćemo uvijek biti usredotočeni na potrebe polaznika, o kojima ste govorili, da doista trebamo biti svjesni što naši polaznici trebaju u učionici, da su Sveta pisma u središtu onoga što trebamo učiniti kako bismo pomogli ispuniti tu potrebu, i da je Spasitelj u središtu cijelog iskustva.

Također mislim, dvije druge stvari koje se nikad neće promijeniti jesu da ćemo uvijek biti odani proročkim prioritetima i smjernicama koje primamo od proroka i apostola. I uvijek ćemo nastojati imati Duha Svetoga sa sobom u našim osobnim životima, kada se pripremamo i naročito kada smo u učionici s polaznicima.

Brat Webb: Hvala vam što ste to rekli. Smatram da je to vrlo značajno. One stvari koje su najvažnije nikada se neće promijeniti. Bit onoga tko smo nikada se neće promijeniti.

Govoreći o onome što se mijenja, ovaj prijenos je drugačiji. Prešli smo s Večeri s općim autoritetom u ovo doba godine na ovaj Prijenos globalne obuke. Može li mi bilo tko od vas dvojice reći zbog čega je napravljena ova promjena?

Brat Bigelow: Ima mnogo razloga, no mislim da je važno znati dva glavna razloga. Prvi je da smo jako dugo, od 1912. – od kada smo počeli Vjeronauk u Graniteu – fokusirali većinu našega edukacijskog ciklusa oko akademskog kalendara u SAD-u. Stvari su se 1991. promijenile za nas. Zapravo smo 1991. imali više polaznika na Institutu izvan Sjedinjenih Država nego u Sjedinjenim Državama.

Dok nastavljamo rasti međunarodno, jednostavno nije imalo smisla nastaviti djelovati prema kalendaru koji je bio zasnovan na akademskom kalendaru Sjedinjenih Država. To je jedan od razloga – želja da se prebacimo na kalendar koji je više godišnji umjesto akademski kalendar za sjevernu polutku.

Druga stvar – ako mogu dodati – mislim da je druga stvar promjena u našoj filozofiji i kako pristupamo obuci. Već dulje vrijeme činilo se kao da trčimo utrku sa štafetom. Središnji ured pripremio bi obuku i prioritete, a zatim bismo na konvenciji područnih direktora prepustili tu štafetu područnim direktorima. Zatim bi je oni zauzvrat predali svojim područjima na obuci područja.

A mi na to sada više gledamo očima područnog direktora, da konvencija ili obuka bude više zajedničko savjetovanje i stvaranje smjernica. I sada nam seljenje naše konvencije područnih direktora iz travnja u listopad omogućava da se sastanemo s njima u listopadu, a zatim budemo spremni, kao i sada, u siječnju za prijenos obuke za cijeli svijet.

Brat Webb: Znate, to govori o još jednoj promjeni. Zapravo imamo dvostruko manje direktora područja nego što smo nekoć imali. Stoga su oni uključeni u naša vijeća daleko više nego ranije. Što nam omogućuje da potrebe u svakom od područja širom svijeta budu bolje predstavljene u tim vijećima i da komunikacija teče slobodnije, u duhu vijeća. Da, mislim da je to značajna stvar.

Druga promjena za koju mnogo ljudi pita, i doista cijenimo voljnost svih da se prilagodimo na ovu promjenu dok idemo naprijed s novim kalendarom koji slijedi godišnji kalendar za program Dođi i slijedi me, umjesto akademski kalendar s našim nastavnim planom i programom. Adame, bi li želio govoriti o toj promjeni?

Brat Smith: Da, bit će mi drago. Bilo je to oko ožujka 2019. kada smo odlučili napraviti inicijalni korak da uskladimo nastavni plan i program za Vjeronauk i Institut sa Svetim pismima za program Dođi i slijedi me. Donio sam citat od starješine Clarka koji želim pročitati od riječi do riječi jer ga smatram bitnim.

Kada je to objavljeno svijetu, starješina Clark je rekao: »Prorok Gospodnji ustao je na općem saboru i rekao: ‘Trebamo evanđeosko podučavanje usmjereno na dom i podržano Crkvom.’¹ I zbog toga što je to rekao, to je promijenilo sve.«

Stoga smo utvrdili da ćemo u jesen 2019. – ako se sjećate – preći na Novi zavjet, u siječnju 2020. na Mormonovu knjigu. U jesen 2019. prišli su nam iz programa Vjeronauka i pitali mogu li nešto testirati. Željeli su ispitati podučavanje nastavnog plana i programa za Vjeronauk koji bi bio usklađeniji s rasporedom za čitanje priručnika Dođi i slijedi me. I pomislili smo da bismo mogli naučiti zanimljive stvari, stoga smo ih pozvali da to i učine.

I sazvali smo tim istraživača da porazgovaraju s polaznicima, roditeljima, učiteljima Vjeronauka i upraviteljima te usporede njihove ishode i iskustva s programima koji su radili tradicionalni devetomjesečni nastavni plan i program, koji je bio privržen jednoj knjizi Svetih pisama, no u kojem se i dalje podučavao nastavni plan i program Vjeronauka u našem devetomjesečnom kalendaru.

Ono što smo naučili iz tog istraživanja – meni je bilo vrlo nadahnjujuće. I pomalo iznenađujuće. Naučili smo da polaznicima nije smetalo ponavljanje. Također smo otkrili da polaznici u bilo kojem slučaju jednako razumiju knjige Svetih pisama.

Brinuli smo se da će slijeđenjem kalendara za program Dođi i slijedi me biti nekih stvari koje će polaznici propustiti na Vjeronauku zbog ljetnih, proljetnih ili jesenskih praznika. No pokazalo se da je razumijevanje knjige Pisama kod polaznika bilo isto.

No ono što je bilo drugačije doista je uhvatilo našu pažnju. Postojao je značajan – i to je doista bilo statistički značajno – značajan porast broja polaznika koji su došli na nastavu spremni učiti lekciju tog dana – značajan porast broja polaznika koji su pridonijeli sa značajnim komentarima i sudjelovanjem na nastavi.

Najuzbudljiviji mi je bio značajan porast broja polaznika koji su čitali svoja Sveta pisma kod kuće izvan Vjeronauka. Stoga, kada smo vidjeli to istraživanje i vidjeli usporedbu stvarno smo razumjeli da ćemo s ovom izmjenom blagosloviti polaznike, i obitelji. To je također naglasilo još nešto što nas je starješina Clark često podučavao kada je bio naš povjerenik.

Podučio nas je da pomognemo polaznicima imati duboko učenje i obraćajuće iskustvo dok su s nama. Usklađivanje s programom Dođi i slijedi me, mislim da to malo pomaže i olakšati i teret pokrivenosti, i što sve trebamo pokriti. Sada ćemo uvijek ostati odani Svetim pismima i ona će uvijek biti u središtu. A program Dođi i slijedi me omogućava nam proći kroz knjigu Svetih pisama od početka do kraja. No znamo da ne možemo pokriti sve, stoga se možemo usredotočiti na potrebe učenika, povezujući ih sa Spasiteljem, čineći to u Svetim pismima i pomoću Duha Svetoga.

No nismo željeli ignorirati da postoji problem, kao i sa svakim školskim kalendarom, bilo gdje u svijetu, uvijek će biti praznici kada nisu u školi, obično dva do tri mjeseca. To je dva do tri mjeseca sadržaja Svetih pisama koje polaznici neće dobiti na Vjeronauku. Nama kao učiteljima Svetih pisama, to nam da je razlog za brigu.

Stoga tamo gdje je Ovladavanje naukom bilo važno od uvođenja, mislim da ga ovo još više naglašava i povećava njegovu važnost. Ako će se učitelji usredotočiti na tjednu lekciju za Ovladavanje naukom, bez obzira na školski kalendar širom svijeta, polaznici će dobiti najneophodnije i najvažnije elemente. Ponekad pomislim, budući da su učitelji toliko dobri, i žele pokriti blok Svetih pisama, da se Ovladavanje naukom može ostaviti za kraj kada bude vremena za to, a mi nikada nemamo vremena. Ima toliko toga za podučiti.

I ponekad se Ovladavanje naukom može činiti sporednim u odnosu na ono što se radi na Vjeronauku. No zapravo, Ovladavanje naukom temelj je onoga što činimo. To nam doista pomaže postići naš cilj i ono što su proroci tražili od nas da učinimo. Stoga, fokusirajući se na Ovladavanje naukom, mi smo doista u stanju riješiti raspon onoga što ne pokrije školski kalendar, i možemo se uskladiti s programom Dođi i slijedi me na način koji blagoslivlja polaznike i obitelji.

Brat Webb: Sjećam se kad smo pokazali istraživanje starješini Johnsonu i razgovarali o ovoj mogućnosti. Od samog početka on je preferirao usklađivanje s programom Dođi i slijedi me zbog načina na koji to blagoslivlja obitelji i povezuje s njihovim proučavanjem kod kuće. No također je bio prilično zabrinut, kao i mi, o rupama koje će biti propuštene u određenim temama u nekim dijelovima svijeta zbog školskih praznika. Posljednji tjedan Spasiteljeva života možda neće biti podučen na Vjeronauku, ili Prvo viđenje, ili neki drugi značajni događaji, ili načela evanđelja.

Stoga, kako ste rekli, kada smo razgovarali o mogućnostima da se fokusiramo na lekcije Ovladavanja naukom i uključimo ih, čak i ako se propuste tijekom praznika, te čak ako napravimo lekcije sa sažecima, neke premosnice da im pomognu povezati se, da ako se vrate s odmora i ne uskoče odmah u kalendar za program Dođi i slijedi me, već počnu s određenim lekcijama premosnicama radi onoga što su propustili, a zatim nastave čitati prema rasporedu programa Dođi i slijedi me – tako ćemo imati koristi koje ste opisali ako ostanemo u skladu s programom Dođi i slijedi me, ali isto tako ukloniti zabrinutost oko onoga što bi mogli propustiti. I zatim također trebamo vjerovati obiteljima i pojedincima koji će proučavati te odsjeke kada nisu s nama, da će imati iskustvo i kroz Duha Svetoga naučiti stvari koje trebaju naučiti. Kako god, to je stvarno dobro objašnjenje. Hvala.

Znate, još jedno za koje mnogi ljudi pitaju promjena je u uvjetima čitanja – od uvjeta da se čita tekst za tečaj do svakodnevne navike proučavanja Svetih pisama. Što biste nam mogli reći i o toj odluci?

Brat Smith: Svi smo svjesni uvjeta za dovršenje Vjeronauka i za diplomu za Vjeronauk, da pratimo prisutnost i pozivamo ih da čitaju tekst za tečaj. A zatim imamo našu procjenu naučenog. I radimo malu izmjenu uvjeta za čitanje od dovršavanja četiri standardna djela kroz vrijeme na Vjeronauku do pozivanja da imaju naviku dnevnog proučavanja Svetih pisama.

Provodimo puno vremena s našim direktorima područja – i velikim brojem direktora regija – širom svijeta razgovarajući što doista želimo da se dogodi u životima, umovima i srcima polaznika zbog njihova iskustva i na Vjeronauku i na Institutu.

I dok smo razgovarali o iskustvu Vjeronauka i što se nadamo da će se dogoditi u životima polaznika, razgovarali smo i o povratku vraćanja uvjeta čitanja Svetih pisama na Vjeronauku. No shvatili smo da mi doista želimo naglasiti, ono što je najvažnije je naša sposobnost da pomognemo polazniku stvoriti dnevnu naviku koja će ostati s njima kroz njihov život.

Ponovno, donio sam još jedan citat. Ovo je iz našeg priručnika Podučavanje i učenje evanđelja, no mislim da jako dobro sažima sve. Kaže: »Malo je toga što učitelji mogu učiniti što će imati snažniji i trajniji pozitivan utjecaj u životu njihovih polaznika od pomaganja da nauče voljeti Sveta pisma i proučavati ih svakodnevno.«³ Stoga, ako želimo da diploma iz Vjeronauka simbolizira značajno, duboko i obraćajuće iskustvo kroz četiri godine, proučavanje Svetih pisama treba biti dio toga.

I ima mnogo načina kako možete mjeriti angažiranost polaznika sa Svetim pismima, no mi se želimo fokusirati na ono što je najvažnije, a to je pomaganje polaznicima stvoriti osobnu naviku dnevnog proučavanja Svetih pisama. Tako smo to popratili s nekim vrlo dobrim resursima za vođe kojima se nadamo da će učitelji i vođe pristupiti. Budući da oni doista nadopunjuju uvjet da se pomogne polaznicima steći vještine te napraviti ciljeve i učiti kako se doista povezati sa svojim Ocem na Nebu i svojim Spasiteljem kroz Duha Svetoga u Svetim pismima. No doista mislimo da ovaj uvjet dovodi do onoga što je najvažnije i što doista želimo da ta diploma predstavlja.

Brat Webb: Stoga ćemo i dalje poticati čitanje teksta za tečaj. Zapravo, uvjet dnevnog čitanja ili očekivanje treba biti u tečaju proučavanja.

Stoga se nadamo da će svi polaznici Vjeronauka i dalje čitati tečaj proučavanja. Nadamo se da će i dalje postavljati ciljeve da to učine značajnim kao što ste spomenuli. No uvjet za odobrenje bit će 75 posto dana u kojima to jesu radili u tom semestru. Nećemo definirati što znači »čitati dnevno«. No kako se uključuju u proučavanje Svetih pisama za tečaj svaki dan na bilo koji način, 75 posto vremena, to će biti poticaj da ih potaknemo da imaju to iskustvo kao dio svog vremena na Vjeronauku.

Brat Bigelow: Doista mi je drago što ste spomenuli da cilj može biti drugačiji, a naš željeni ishod za pojedince je da su u Svetim pismima svaki dan. U nekim dijelovima svijeta u kojima imamo Vjeronauk čak ni nemaju Sveta pisma u tiskanom obliku da ih mogu čitati. Stoga nam ovo omogućava da napravimo mjerilo koje je primjenjivo na cijeli svijet. Omogućava nam da kažemo: »Želimo da unaprijedite svoj odnos s Nebeskim Ocem kroz riječ.« A to će se dogoditi kroz dnevnu naviku proučavanja riječi Božje.

Brat Webb: Znači iskoristite priliku da svaki dan čujete njegov glas.

Brat Bigelow: Upravo tako.

Brat Webb: I to također povećava povjerenje u učitelje, zar ne? Da rade individualno s polaznicima da kreiraju njihovo iskustvo prema njihovim potrebama i sposobnostima. I vjerujemo vam. I zbog toga ne definiramo što to znači više nego što jesmo.

Brat Bigelow: Upravo tako.

Brat Webb: Hvala vam. Stoga su te promjene u tečaju već najavljene i provedene, a mi cijenimo vaša nastojanja da ih primijenimo na najbolji mogući način u blagoslivljanju polaznika. Još jedna je promjena, ili možda veliki problem koji smo izbjegavali, pandemija i što se dogodilo proteklih nekoliko mjeseci u našim učionicama s toliko prekida i izmjena s učenjem putem interneta i s drugim izmjenama koje su napravljene zbog pandemije. Rory, što bi rekao da smo naučili iz pandemije i što će se promijeniti u budućnosti zbog toga?

Brat Bigelow: Mislim, prije svega – spomenuo si u svojim uvodnim komentarima danas – i to je ono što smo shvatili, imamo predivne ljude koji rade i služe s nama. I ako tome dodaš crkvene škole, sve misionare, pozvane učitelje i stalne djelatnike, honorarne djelatnike, to je više od 60 tisuća ljudi u svijetu. I svi su vrlo, vrlo dobri. No mislim da je ono što se dogodilo s pandemijom, to je stvorilo neku vrstu buđenja za sve nas u vezi vještina koje možda nismo imali.

Uz rizik iznošenja osobnog iskustva, moja žena i ja, prije otprilike sedam godina bili smo pozvani služiti kao vođe misije u Brazilu. Otišli smo tamo učeći portugalski – kao mladić služio sam u španjolskom govornom području pa je ovo bio novi jezik za nas, misleći kako imamo određenu razinu ili vještinu govorenja portugalskog.

I sjećam se prvog dana kada smo stigli u misiju, kada nas je predsjednik misije koji je odlazio odveo do doma. Upravitelj fizičkim objektima bio je tamo i kada smo ušli u kuhinju, rekao je: »Vidite, trebat ćete naručiti vodu.« Stavio je svoju ruku na vrč koji je bio tamo i rekao je: »Trebat ćete nabaviti novu bocu vode ovdje.« Ja sam se u potpunosti uspaničio kada sam shvatio da ne znam kako reći boca vode na portugalskom Učio sam druge stvari. Učili smo; mislili smo da razumijemo. I rekao sam mu: »Možeš li ti to napraviti za mene? Hoćeš li to učiniti?« A on je rekao: »Naravno«.

Ono što on nije vidio kada je bio na telefonu, okrenuo sam mu leđa, izvukao malu karticu i napisao, riječ po riječ, kako naručiti vodu. I pomislio sam da ćemo moja obitelj i ja stradati za dva tjedna jer možda nećemo imati vode.

To iskustvo bilo je trenutak jasnoće koje mi je pokazalo da nisam znao ono što sam mislio da sam znao. I mislim da je pandemija to učinila za nas. Naša razina ili naša stručnost – naša razina stručnosti u vjerskoj poduci putem interneta nije tamo gdje bi trebala biti. I neki su se prilagodili brzo, i razina vještina bila je urođena, prirodna u njima, i oni su to mogli napraviti. Drugi možda ne baš toliko.

I stoga mislim da je jedna od stvari koju smo naučili da ćemo trebati nastaviti povećavati razinu vještina, mislim da je to pravi izraz. Trebamo pronaći načina da povećamo naše sposobnosti.

Spomenuo si nešto u svojim uvodnim riječima. Stalno se vraćam na to, no mislim da je to doista važno. Od starješine Clarka, kada je rekao: »Koju god razinu poslušnosti, nade ili dobrotvornosti posjedujemo, koliku smo god razinu profesionalnosti ili sposobnosti stekli, to neće biti dovoljno za djelo koje nam prethodi.« «⁴

I jedna je od stvari za koju mislim da proizlazi iz ove pandemije, za mene osobno, duboka želja za poboljšanjem, da budem siguran da ispunjavam očekivanja, rastuća očekivanja, Gospodnja u ovom doista drugačijem svijetu koji imamo sada. Što će onda to učiniti za nastavu putem interneta? Ne znam. Adame, što će to učiniti za našu edukaciju putem interneta? Mislim da si možda bolje informiran da odgovoriš na ovo pitanje.

Brat Smith: Ponovit ću što si rekao. Mislim da smo naučili dvije doista kritične stvari iz pandemije koje ćemo koristiti kako idemo naprijed. Jedna je, kao što si spomenuo, da doista radimo s najboljim ljudima. Naši učitelji u punom radnom vremenu, naši dobrovoljci, oni su voljni, divni i posvećeni. Oni su doista zakoračili u tešku situaciju i odlično su se snašli.

Također smo uočili prilike za poboljšanje. I mislim da smo bolje naučili koja pitanja trebamo postaviti da naučimo odgovore koje trebamo naučiti.

Jedna stvar koju smo učinili u zgradi sjedišta crkve je da smo uspostavili odsjek za upravljanje digitalnog učenja. To znači da je to odsjek ljudi sa znanjem da nam pomognu napredovati uz ponude Vjeronauka i Instituta putem interneta. Razlog zašto smo ga nazvali »Uprava digitalnog učenja« je zbog toga što riječ internet može značiti puno različitih stvari. A ono što mi mislimo je bilo koji oblik udaljenog podučavanja korištenjem tehnologije, bez obzira radi li se o hibridnom, video-konferencijskom ili asinkronom obliku – postoji mnogo načina kako na to možemo gledati.

No mislim da smo naučili koja pitanja trebamo postaviti. I počinjemo postavljati ona pitanja kako bismo mogli izgraditi resurse i infrastrukturu i program kako bismo pomogli podržati ono što će biti proširenje digitalne ponude i za razrede Vjeronauka i Instituta.

Zasigurno kada COVID prođe, što se svi nadamo da će biti ranije, nego kasnije, potražnja neće biti tako velika, ali će biti veća nego što je bila prije jer smo zapravo doprijeli do nekih polaznika do kojih ranije nismo. Uspjeli smo blagosloviti živote i obitelji koje nismo ranije jer smo na neki način bili prisiljeni na ovaj način podučavanja i sada vidimo koristi toga. Sada znamo pitanja koja možemo postaviti kako bismo se poboljšali i ulažemo fokusirana nastojanja da odgovorimo na ta pitanja. Stoga mislim da dolaze neke uzbudljive stvari.

Brat Webb: Znate, neki ljudi pitaju: »Hoćemo li ikada doći do točke gdje ćemo imati posvećenu radnu snagu za rad putem interneta?« Rekao bih da se još uvijek borimo s tim pitanjem. Moguće je da će doći dan kada će biti cjelodnevnih učitelja vjeronauka koji će podučavati isključivo putem interneta. No također je točno da će svatko od nas trebati imati osnovno razumijevanje kako učinkovito podučavati putem interneta. Svi možemo, u jednom trenutku, biti pozvani to učiniti. I kada budemo, želimo to učiniti najbolje što možemo. Vidjeli smo neke učitelje koji su to učinili nevjerojatno dobro. Vidjeli smo učitelje koji su učetverostručili svoje upise u programe Instituta jer su imali tako učinkovitu poduku putem interneta. Stoga je važnije od organizacijske strukture, možemo li naučiti vještine potrebne za učinkovito pružanje edukacije putem interneta i zaista blagosloviti ljude kroz tu metodu podučavanja?

I dok učimo više o tome, dijelit ćemo to na obukama kako bi ljudi mogli dati sve od sebe da pruže učinkovito religijsko edukacijsko iskustvo. Stoga mislim da su to odlični komentari. Hvala.

Brat Bigelow: Ova prilagodba s podukom putem interneta, mislim da to nije napuštanje onoga što smo radili u prošlosti. No trebamo se prilagoditi, možda čak i zaposliti više honorarnih učitelja Instituta, honorarnih učitelja Vjeronauka. Poduka putem interneta pruža priliku za ljude da podučavaju, a da to ne bude preveliki teret.

Brat Webb: No nitko neće biti prisiljen na te promjene. Napravit ćemo prilagodbe dok idemo naprijed i kako se otvaraju nove prilike. Ukratko ću spomenuti jedan od razloga za to. Imamo povećani broj žena među radnom snagom. I zahvalni smo za doprinos koji daju. A neke od njih biraju, zbog obiteljskih okolnosti, da možda žele podučavati honorarno ili putem interneta iz raznih razloga.

Znate, također je točno da su se, kako imamo više žena među radnom snagom, prilike za vodstvo za njih povećale. Spomenuo bih da imamo deset direktora odsjeka u zgradi sjedišta Crkve, a tri od njih su žene. I one nisu bile imenovane ili zaposlene na te pozicije jer su žene, već su one bile najkvalificiraniji kandidati za te pozicije i pružaju značajan doprinos djelu koje radimo.

No to je samo primjer, kako naše organizacije rastu, to se događa i s direktorima područja, s osobljem ili s upraviteljima programa. I također ću spomenuti, da trebamo biti svjesni promjena u našoj radnoj snazi. I oni koji su upravitelji programa trebaju biti svjesniji raznih perspektiva, i savjetovati se i crpiti iz iskustava ljudi i učiti iz njihovih perspektiva.

Mislim da je to nešto čega trebamo biti svjesni da imamo koristi od raznovrsne radne snage. I znam da je to specifično za zaposlenike, no također je točno i za svijet ispunjen učiteljima, muškim i ženskim, iz različitih okruženja, koji su pozvani kao učitelji koji imaju toliko mnogo za ponuditi da ih trebamo slušati i razumjeti njihove perspektive i njihovo iskustvo kako bismo mogli blagosloviti naše polaznike u našim organizacijama.

Brat Bigelow: Mnogi možda nisu svjesni ovoga, no mi počinjemo graditi terenske timove. To vam omogućuje da imate autore nastavnog plana i programa širom svijeta te pojedince i timove za obuke, možda u različitim krajevima svijeta. To nam omogućava da imamo bolji pogled na ono što se događa u svijetu, umjesto uskog pogleda.

Brat Webb: Hvala vam. Adame, možemo li se sada vratiti tebi. Puno se događa s inovacijom Instituta, mnogo je ljudi zainteresirano za to i doprinijeli su tom nastojanju. Što nam možeš reći novoga o inovaciji Instituta?

Brat Smith: Zasigurno smo posvetili puno vremena i resursa i mnogo divnih direktora i učitelja Instituta gledaju kako promijeniti fizičko okruženje, ili ponude novog tečaja, ili čak prilagodbu naslova tečaja. I svi su oni predivni. Mislim da je možda najvažnija stvar koju radimo ta da slušamo naše polaznike instituta, naročito s fokusom na slušanje onih polaznika koji bi mogli biti s nama, ali nisu. Možda su došli jednom i nisu se vratili, ili možda još uopće nisu došli na Institut. I stoga se doista fokusiramo na to da slušamo njih.

Mislim da je najvažnija inovacija koju možemo napraviti prilagodba načina na koji podučavamo. Kao što si rekao Rory, ne radi se o temeljitoj promjeni, već o malim prilagodbama, malim izmjenama u stvarima koje često radimo. I mislim, brate Webb, tvoj govor prošlog lipnja gdje si naglasio stvaranje učionica obraćenja, važnosti i pripadanja, to je doista način na koji inoviramo Institut.

Zapravo, želio sam iznijeti priču koju mi je ispričao područni direktor jednog učitelja Instituta. Pripremao se podučavati svoj prvi Zoom razred iz tečaja Vječna obitelj. U pripremi, pozvao je sve svoje polaznike da naprave kratko video predstavljanje.

Jedan od njegovih muških polaznika odlučio se predstaviti razredu Instituta kao homoseksualac, i iznio je da ima pitanja oko crkvenog stajališta po pitanju obitelji i braka. I ovaj je učitelj znao da će podučavati nauk i načela o obitelji. Stoga je odlučio biti vrlo obziran i pažljiv te se moliti oko toga. Pristupio je tom mladiću iskreno i rekao mu da želi da učionica Instituta bude mjesto gdje ne samo da će jasno podučavati nauk, i podučavati što su proroci i apostoli podučavali, već i mjesto gdje se polaznici mogu osjećati sigurno i da ih se ne osuđuje, da iznose svoje nedoumice, brige i pitanja.

Kad je posegnuo prema ovom mladiću, on je iznio svom učitelju da je planirao biti tih tijekom lekcije jer je to ono što obično radi. Kada bilo tko u crkvenom okruženju počne podučavati o obitelji, on bi se isključio i bio bi tih. No budući da je ovaj učitelj posegnuo prema polazniku na ovaj način, polaznik je odlučio da će doći na nastavu i uključiti se. I razred je imao doista nevjerojatno iskustvo budući da je ovaj mladić bio odličan sugovornik, i njegove nedoumice i pitanja pomogle su facilitirati smislenu raspravu budući da je to bilo okruženje vjere gdje je istina bila podučavana, a istinita, poštena i iskrena pitanja mogla su biti postavljena.

Nakon tog iskustva u učionici, polaznik je napisao ovu poruku učitelju, koju je on podijelio sa mnom. I mislim da mi to govori što doista želimo činiti kako bismo inovirali Institut. Rekao je ovo:

»Samo vam se želim zahvaliti na tome kako je lekcija protekla. Bio sam malo nervozan, i nisam želio ništa reći, no na kraju sam bio na rubu da naglas uskliknem ‘hvala’. Ova je lekcija bila čudesna. Uspoređujem je s lekcijom koju sam primio nakon što sam istupio kao homoseksualac učitelju vjeronauka u srednjoj školi, koji mi je pružio podršku nakon što sam mu rekao što mi se dogodilo u drugom razredu. Njegova lekcija i vaša lekcija bile su pune ljubavi, podrške i jednostavno su mi promijenile cijeli život. Osjećam ponovnu želju ostati u evanđelju i novu predanost da dam sve od sebe kako bih živio prema tom obrascu. Ovo iskustvo mijenja život. Hvala. I hvala za odgovore na moja pitanja i želju da me upoznate i što ste me toliko upoznali. Zapisivao sam svoje osjećaje o svemu jer sam osjećao Duha… mnogo. Napisao sam u svoj dnevnik da sam toliko zahvalan i toliko radostan. Sada sam u suzama radosnicama. Hvala vam, vaš brat i sin Božji.«

Vidimo da je ovaj učitelj ostvario značajnu povezanost s ovim polaznikom na način koji mu je dao nadu i hrabrost da dođe Spasitelju i nastavi na njegovom putu saveza. I to je zbog ove učionice, a učionica ovog učitelja sada je mjesto obraćenja, važnosti i pripadanja.

Brat Webb: Sviđa mi se kako si odgovorio na pitanje. Radit ćemo na promjenama okruženja i nacrtima tečajeva i raznim drugim stvarima. I dok nalazite nove praktične načine kako inovirati Institut, do pozivanja više polaznika koji trenutno ne sudjeluju. A zatim, kada dođu, da imaju iskustvo poput ovog, koje će ih zadržati i povezati ih s Nebeskim Ocem, što je upravo i svrha ove inicijative, stoga hvala vam.

Dozvolite mi da postavim i posljednje pitanje na koje mi obojica možete odgovoriti. Razgovarali smo o mnogo stvari kojih su ljudi već svjesni, no nešto čega možda nisu svjesni su neke promjene koje dolaze u priručniku Podučavanje i učenje – i druge stvari povezane s obukom koje će biti uključene u naše nove priručnike. Što biste im rekli o novim stvarima koje dolaze koje su vezane uz našu obuku?

Brat Smith: Doista povećavamo naša nastojanja da fokusiramo, pojednostavimo i ujedinimo. I doista smo uzbuđeni za priliku koju imamo da surađujemo s općim predsjedništvom Nedjeljne škole u Odjelu za svećeništvo i obitelj kako bismo imali jedan priručnik za učitelje u Crkvi. Podučavati na Spasiteljev način i Podučavanje i učenje evanđelja doći će zajedno i biti pojednostavljeni, pojašnjeni i ujedinjeni da doista daju jasnu definiciju podučavanja, kakvo bi iskustvo u učionici trebalo biti, što bi učenik trebao iskusiti kada je s nama. To će biti općenito za pozvane učitelje te učitelje u Vjeronauku i Institutu.

Kako bismo podržali to započinjemo s uspostavljanjem onoga što nazivamo Knjižnica izvora za obuku tako da, kada učitelj pročita definiciju vještine, on zna da postoji mjesto gdje može otići, gdje može modelirati i objasniti vještinu, gdje može primiti obuku o njoj i poziv da je vježba i primijeni. Stoga se doista nadamo da ćemo pomoći našim učiteljima utvrditi vještinu koju žele poboljšati i imati resurse da je unaprijede. I zatim zajedno s tim, doista želimo pronaći načine da mjerimo radimo li ono što se nadamo da ćemo ostvariti? Postižemo li naš cilj u životima mladih ljudi?

I stoga gledamo učinkovite i značajne načine kako učitelji mogu mjeriti i procijeniti sebe, da poboljšamo kako supervizor može pomoći učiteljima da dođe i pomogne im rasti, razvijati se i postati bolji, kao i pitati naše polaznike o tome kakvo je njihovo iskustvo i što se doista događa u njihovim životima. I nadamo se da će sve ovo biti učinjeno u duhu ohrabrenja i napretka, rasta i jednostavno prilike za nas da koristimo dostupne resurse da budemo bolji učitelji.

Svi mi znamo da živimo u vrijeme prije Spasiteljeva Drugog dolaska, a oni mladi ljudi koji dođu u naše učionice među najboljima su koje je ovaj svijet ikada vidio. I mi trebamo biti dobri jer su oni toliko dobri. I stoga jednostavno želimo biti bolji.

Brat Bigelow: Mislim da je zanimljivo ono što je Adam naveo; ta ideja možemo li definirati što se nadamo da će se dogoditi? Možemo li se obučiti o tome tako da to može ispuniti to očekivanje? I onda je mjerenje presudno. Čak smo razgovarali o načinima da pokažemo tu mjeru i zatim postavimo neke ciljeve prema onome gdje su i gdje bi željeli biti.

Brat Webb: Znate, kada govorimo o upravljanju učinkom, ili nečem takvom, i učinimo to profesionalnim izrazom, ljudi misle: »Ja podučavam evanđelje, a ovo me čini nervoznim.« Svi vi volite svoje polaznike; svi ih vi želite blagosloviti. Imati nekoga uz sebe da vam pomogne u tom napretku, toj želji da blagoslovite polaznike, i da bude odraz onoga što se događa u učionici, i pomogne vam u vašoj želji da napredujete i blagoslovite polaznike – ne zato što svi želite biti savršeni učitelji, već zato što želite stvoriti najbolje iskustvo za svoje polaznike.

Stoga mislim da je ovo doista uzbudljivo, i mislim da ćete to vidjeti – kada vidite što dolazi, priručnik, Knjižnica izvora za obuku, pa čak i ono što nazivamo mjerama, sve je to vrlo pozitivno i korisno i mislim da ćete biti uzbuđeni to vidjeti. Barem se tome nadamo, zar ne?

Brat Smith: Da.

Brat Webb: Jesi li želio reći prije nego što zaključim –

Brat Bigelow: Da, jedan drugi aspekt za koji mislim da je presudan, a to je ovaj. Često se fokusiramo na podučavanje i poboljšanje podučavanja pa zanemarimo dio vodstva ili administrativni dio položaja ravnatelja Vjeronauka, koordinatora ili regionalnog direktora, područnog direktora, koja god da je pozicija. I to sada pokušavamo ne zanemariti. Tamo gdje smo stavili u fokus ideju da omogućimo dokument koji pomaže ravnatelju znati što se očekuje. Stoga kada pričamo o mjerama, ne govorimo samo o mjerama za podučavanje, već i mjerama za vaše vodstvo. Kada sam bio zamoljen biti ravnatelj prije nekoliko godina, srdačno bih pozdravio sve o čemu govorimo.

Ako bih mogao reći svojim zaposlenicima, pojedincima među mojim osobljem, pomoćnim upraviteljima: »Pomozi mi da znam kako mi ide«, prema nekom mjerilu, »i pomozi mi znati što mogu učiniti da se poboljšam«. Želim biti najbolji vođa koji mogu biti i jedini način da to postignem je ako znam gdje sam, gdje trebam biti i što mogu učiniti da tamo dođem. Stoga sve o čemu smo razgovarali je u kontekstu toga da pomognemo mladeži, mladim odraslim osobama, imati odlično iskustvo, i da se to odnosi i na moje vodstvo.

Brat Webb: Važno je primijetiti da će se neke od ovih prilagodbi dogoditi prilično brzo, u nadolazećim mjesecima, a za druge će trebati vremena.

Hvala vam. Prije nego što zaključimo ovaj dio prijenosa, želim reći još samo jednu stvar općenito o promjeni. Možemo stvoriti sve moguće nove programe i resurse. No ništa od toga neće biti doista važno, i ništa od toga neće uspjeti osim ako nismo ujedinjeni i osim ako nismo u skladu s voljom Nebeskog Oca. To će zahtijevati najbolje što možemo ponuditi. To će zahtijevati da dopustimo Bogu prevladati u našim životima. To će zahtijevati da smo voljni prigrliti i radosno odgovoriti na promjenu. Kako bismo imali moć promijeniti živote, moramo podučavati i svjedočiti iz promijenjenog srca.

Ujedinimo naša srca u tome da smo potpuno uključeni u Kristov cilj. I potpunije se oslonimo na njega. Dok to činimo, moći ćemo se prilagoditi svim promjenama koje dođu. Duh Sveti pomoći će nam vidjeti i promijeniti stvari koje trebamo promijeniti u našim osobnim životima i u našem podučavanju. I mi ćemo iskusiti za sebe da je naš Bog Bôg čudesa. U ime Isusa Krista, amen.