Podučavanje istine jezikom ljubavi
Prijenos godišnje obuke Vjeronauka i Instituta 2021.
utorak, 19. siječnja 2021.
Sestre i braćo, ovo je bila predivna prilika za slušanje i učenje! Ne znam koliko vas se pridružilo sastanku, no mogu li izraziti svoju duboku zahvalnost svakome od vas, gotovo 56 000 pozvanih učitelja Vjeronauka i Instituta i vama, više od 2200 zaposlenih u COS-u da biste podučavali ovu vrlo važnu skupinu – nadolazeći naraštaj! Zahvaljujući vašem posvećenom služenju i herojskim nastojanjima, mnogi od naših dragocjenih mladih i mladih odraslih osoba biraju biti vjerni i ostati na putu saveza. Duhovne upute i iskustva koja pružate toliko su kritično važna za izgradnju njihovih svjedočanstava. I odajem posebno priznanje i plješćem vama neopjevanim herojima: bračnim drugovima ovih učitelja. Bez vaše ustrajne emocionalne i duhovne podrške kod kuće, ovo nastojanje ne bi uspjelo. Dakle, ogromno hvala svakome od vas iz svakog djelića mojega srca!
Na početku nove godine – za koju se svi nadamo da donosi dašak optimizma ili možda samo uzdah olakšanja od prošle – dobro je nanovo sagledati što činimo. Naravno, svi mi želimo biti profesionalni u svojem poslu, no više od svega, žudimo pozitivno doprinositi u životu naših polaznika.
Dok radite s nadolazećim naraštajem, želite pomoći svojim polaznicima da razumiju svoje božansko podrijetlo, svoju svrhu u smrtnosti i tko mogu postati. Vaša je najdublja želja pomoći im uzdignuti se do svojega božanskog potencijala. Službeno navedena svrha Vjeronauka i Instituta uključuje pomaganje polaznicima učiti o naučavanjima i Pomirenju Isusa Krista i oslanjati se na njih te ih pripremiti za svećeničke uredbe hrama i vječnog života. Dok radite na ispunjavanju ovih svrha, naoružavate ih protiv »goruć[ih] strijel[a] protivnika«1 kao što ih i osnažujete da budu vjerni sveci posljednjih dana koji se raduju Spasiteljevu dolasku. Pomažete im da se pripreme za svoje buduće uloge u obitelji, Crkvi i zajednici kao pravedni vođe i primjeri dobra.
Dok sam razmišljala o tome koje bi teme mogle biti korisne, razmišljala sam o ogromnim blagoslovima održavanja nastavnog plana i programa vjeronauka usklađenog s programom Dođi i slijedi me te snazi koja to može biti za mlade i njihove obitelji. Razmišljala sam o mladim odraslim osobama koje žive daleko od doma te kako se pristup proučavanju evanđelja usmjeren na dom na institutu može primijeniti na njih. I razmišljala sam o načinima na koje mladim i mladim odraslim osobama podučavanje učiniti značajnijim. Nakon razmatranja, zaključila sam da kroz traženje vaše osobne objave i savjetovanje s drugim učiteljima i administratorima možete pronaći odgovore kako ostvariti te načine.
Umjesto toga, htjela bih se usredotočiti na nekoliko načela. Načela o kojima bih htjela raspravljati nalaze se u kategoriji: »Što bih voljela da sam znala kada sam bila učiteljica vjeronauka.« Služenje kao učiteljica na ranojutarnjem vjeronauku tijekom šest godina bilo je sjajna prilika i blagoslov. Odjel u kojem sam podučavala uključivao je veliku skupinu polaznika koji su pohađali 10 različitih srednjih škola. Bili su raspršeni po pitanju lokacija, ali ujedinjeni u drugovanju. Voljela bih kada bih mogla reći da sam bila sjajna učiteljica, ali mogu reći da sam naučila nešto tijekom tih godina i htjela bih podijeliti samo dvije stvari s vama.
Prvo načelo koja sam naučila jest dajte polaznicima duhovno »meso«. Mladi i mlade osobe ovih posljednjih dana trebaju duhovno »meso« evanđelja kako bi odgovorili na teška pitanja koja se postavljaju i da biste im pomogli oduprijeti se pritiscima koji ih mogu odvući od puta saveza. Oni to mogu podnijeti. Potrebno im je to! Moramo odvojiti vremena za molitvu i pripremu – ne samo materijala za lekciju, već i odvojiti vrijeme da upoznamo polaznike kako bismo mogli razumjeti što im je potrebno i tada znati što koristiti iz onoga što smo pripremili. Možemo se odazvati na poziv: »Bijah gladan, i dadoste mi jesti.«2 Dopustite mi iznijeti vam neke primjere.
Kada sam kao tinejdžerica pohađala vjeronauk na istočnoj obali Sjedinjenih Država, članovi odjela bili su raspršeni po velikoj geografskoj površini. Samo je dvoje drugih polaznika išlo u moju veliku srednju školu koji su, uz moje sestre, bili članovi Crkve. Negativni su utjecaji u društvu bili značajni. Bilo je to vrijeme burnih i razdvajajućih događaja, uključujući gradske nemire pogoršane sukobima s osobama na vlasti, rasprostranjene rasne izgrede, ratove na drugoj strani svijeta i antiratne prosvjede kod kuće. Stil života »slobodna ljubav«, liberalna uporaba marihuane i halucinogenih droga stvorili su okruženje kojim se slavio individualizam te su se podrugljivo odbacivale moralne norme. Politički atentati i razne razlike u mišljenjima o tome kako bi vlada trebala djelovati razdvajali su ljude u žestoko suprotstavljene tabore mišljenja. Turbulentno je desetljeće naposljetku završilo na pozitivan način slijetanjem prvog čovjeka na Mjesec.3 Zvuči li išta od toga slično društvenom okruženju s kojim se naše mlade i mlade odrasle osobe suočavaju danas?
Za mene je srednja škola započela vremenom otkrića i donošenjem odluka u širem svijetu od mojega doma i obitelji. Bila sam izložena mnogim svjetovnim filozofijama i počela sam propitkivati istinu svega što su me podučili moji vjerni roditelji i crkveni učitelji tijekom mojega djetinjstva. Moja je prva učiteljica vjeronauka bila sestra Thomander, sjeda žena koja nije trpjela besmislice, a imala je ogromno iskustvo u Crkvi i duboko svjedočanstvo o evanđelju. Dala nam je izazov da te godine pročitamo cijelu Mormonovu knjigu te svakog dana dođemo spremni raspravljati o tome što smo pročitali.
Promišljeno, nadahnuto podučavanje nauka koje je sestra Thomander vodila na značajan je način utjecalo na moje osvjedočenje. Bez sumnje sam znala kako je ona znala da je Crkva istinita jer je dolazila dobro pripremljena objasniti na jasne načine stihove koje smo pročitali te je svjedočila o tim istinama. Bilo je očito da je provodila vrijeme pripremajući se za iznošenje onoga za što je smatrala da će imati najsnažniji utjecaj. Ne sjećam se ikakvih igara ili zabava ili poslastica, ali sjećam se da sam bila duhovno izazvana, duhovna nadahnuta i duhovno nahranjena svakog dana. Nije svaka lekcija bila puna vatrometa i zvižduka, no svaki je dan bio potvrdan i ohrabrujući dok je sa strpljenjem i ohrabrenjem odgovarala na iskrena pitanja koja su polaznici postavljali. Njezin izravan poziv i visoka očekivanja učinila su razliku u mojem životu koja je nemjerljiva. Sestra Thomander jedna je osoba koju želim vidjeti i kojoj želim zahvaliti kada dođem s druge strane vela.
Uspoređujem tu godinu s onom kada sam bila na tečaju za starije. Učitelj vjeronauka bio je zabavan i blagonaklon, no zanimljivo, nisam zapravo osjećala povezanost. Tjedni su prolazili dok je on naučavao građu uz vrlo ležeran pristup. Bilo je očito da ga polaznici nisu ozbiljno shvaćali: starije su djevojke lakirale svoje nokte sjedeći u posljednjim klupama dok su se dječaci međusobno zadirkivali, a ostatak nas dodavali smo si poruke međusobno se zabavljajući. Iako smo bili prilično sigurni da je on imao svjedočanstvo o evanđelju jer je bio misionar povratnik, naučili smo ne postavljati doktrinarna pitanja jer su njegovi odgovori često bili površni ili neodređeni te nismo bili sigurni je li mogao ili želio odgovoriti na njih. Vjeronauk je imao važnu društvenu svrhu, ali nije bio duhovno iskustvo.
Upoznati ste s Pavlovim pitanjem u 1 Korinćanima: »Ako truba daje nejasan znak, tko će se spremiti za borbu?«4 Kao učitelji evanđelja nadolazećem naraštaju, moramo »davati jasan znak trubom«. U starozavjetna vremena truba je bila šofar, ovnov rog, koji ima jednostavan, nepogrešiv zvuk. Koristio se kako bi se Gospodinov narod pozvalo na bogoštovlje, upozorilo ga se na nadolazeću opasnost i mu se dojavljivale upute u vrijeme rata. U drevnim su bitkama buka i galama rata stvarale kaos. Ako vođa nije mogao jasno komunicirati s trupama, vojska bi se suočila sa sigurnim porazom. Time je »određena truba« izumljena. Svaki je vojnik bio obučen prepoznati zvuk pa bi čak i u trenucima zbunjenosti svaki vojnik znao napredovati ili se povući, napasti lijevi bok ili desni.5
Sestra Thomander bila je moja truba. Mi moramo biti ta truba, taj glas od povjerenja za jamstvo u vječnu istinu tijekom suočavanja sa svijetom koji se brzo kreće i uvijek mijenja vrijednosti. Moramo reći istinu svojim polaznicima i pomoći im razumjeti zašto koliko i što. Možemo to učiniti »u blagosti i u krotkosti«,6 ali moramo to učiniti. Kao što je to jedan učitelj vjeronauka izrazio: »Ne trubimo trubom u nečije uho, ali ni ne dojavljujemo diskretno trubom njegovu poruku; umjesto toga, poziv bi trebao biti dražesnoga, sigurnog i pouzdanog zvuka.«7 Podučavajući vlastiti razred vjeronauka, naučila sam da mladi uživaju u zabavnim aktivnostima učenja i potrebna im je društvena interakcija s njihovim vršnjacima, ali također žude za stvarnim odgovorima na evanđeoska pitanja i za praktičnim idejama o tome kako primijeniti evanđeoska načela u svojem vlastitom životu.
Drugo načelo za koje sam otkrila da je ključno jest povezati se uz iskrenu brigu. Kako se povezujemo s našim polaznicima na načine koji su prikladni i značajni? Jezik zasigurno čini razliku. Na primjer, pokušam li se polaznicima koji razumiju samo tagaloški jezik obratiti na kekchi jeziku, neću biti uspješna u prenošenju svoje poruke. Srećom, dva su međunarodna jezika koja sve mlade i mlade odrasle osobe razumiju: jezik Duha i jezik ljubavi.
Prvi jezik, onaj Duha, prepoznaju svi koji traže istinu. Kao što je starješina Joseph B. Wirthlin podučio: »Nema jezičnih prepreka u Crkvi. Postoji snažna moć koja nadilazi moć poruka prenesenih samo riječima, a to je moć poruka priopćenih Duhom našim srcima… bez obzira na jezik ili dijalekt. On je univerzalan glasnik svakom usuglašenom srcu.«8
Duh priopćava od srca do srca. Kao što je Pavao podsjetio svece u Rimu: »Sâm Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja.«9 Dok tražimo poticaje Duha Svetoga, slušamo ih i slijedimo, primit ćemo nadahnuće o načinima na koje govoriti našim polaznicima preko Duha na način koji razumiju. Dobra priprema i uporaba materijala za lekciju koje su pripremili nadahnuti pisci nastavnog plana i programa pomaže nam ostati utemeljeni u osnovni nauk za koji znamo da ima najveću moć da promijeni srca i živote. Najvažnije je tražiti osobnu objavu o tome što iznijeti i kako iznijeti to što ste pripremili. Jezik Duha priopćit će daleko više nego što kažete.
Drugi jezik koji će vam pomoći povezati polaznike jezik je ljubavi. Ljubav, budući da je također božanskog porijekla, također se obraća srcu. Apostol Ivan, Spasiteljev svjedok, iznio je ovu jednostavnu istinu: »Mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije.«10 Isto je istina u međuljudskim odnosima. Čuli ste izraz: »Ljude nije briga koliko znate dok ne znaju koliko brinete.«11 Kao učitelje, na naš će dugoročni učinak izravno utjecati kristolika ljubav koju imamo za naše polaznike.
Vjerojatno ste upoznati s pojmom »jezici ljubavi«.12 To su načini za izražavanje ljubavi koji će drugi razumjeti i prihvatiti, ovisno o njihovoj osobnosti i utjecaju njihovih prošlih iskustava. Različiti ljudi mogu spremnije reagirati na jednu vrstu jezika ljubavi od drugih, ali svi će polaznici prepoznati iskrenu brigu na najmanje jedan od tri načina koje ću danas iznijeti.
Jedna su vrsta jezika ljubavi riječi potvrđivanja. To su izrazi koji ohrabruju i uzdižu, poput: »Možeš ti to«, ili, »Doista se poboljšavaš«, ili, »Ponosan sam na tebe zbog marljivog rada«. Ove riječi priopćavaju polazniku da je cijenjen i sposoban. Spasiteljevo brižno očitovanje o Georgeu Milleru, zabilježeno u Nauku i savezima, čudesan je primjer ove vrste jezika ljubavi. Opisujući ga kao čovjeka »bez prevare«, Isus Krist nastavio je govoreći o njemu da »može se pouzdati u nj zbog čestitosti srca njegova; a zbog ljubavi koju on iskazuje prema svjedočanstvu mojemu ja ga, Gospod, ljubim«.13 Većina se nas ne bi sjetila imena ovoga ranog obraćenika, ali mogu samo zamisliti kako su ove riječi potvrđivanja zasigurno osnažile Georgeovo svjedočanstvo o obnovljenom evanđelju, kao i njegovu ljubav prema njegovu Spasitelju.
Neke su od najsnažnijih riječi »hvala ti« i drugi izrazi zahvalnosti. Kao pozorni i brižni učitelj mladih i mladih odraslih osoba, možete primijetiti ono jednostavno što polaznik čini za vas ili druge u razredu, ili obraćati pažnju na dobro što čujete o njima da čine u školi ili zajednici te izraziti svoju zahvalnost. Slanje poruke roditeljima polaznika o nečem pozitivnom što ste primijetili o njihovim tinejdžerima također povećava polaznikov osjećaj postignuća i vlastite vrijednosti. Sve ove vrste potvrdnih komentara grade i osnažuju odnose, povećavajući osjećaj iskrene brige između učitelja i polaznika, što zauzvrat unapređuje utjecaj Duha u njihovu životu.
Još su jedan jezik ljubavi djela služenja. Biti svakodnevno pripremljen duhovno nadahnjujućim i prosvjetljujućim materijalom ogroman je čin služenja i ljubavi! Mladi možda neće uvijek na svakodnevnoj bazi prepoznati vaše darove vremena i nastojanja, ipak će s vremenom njihova duhovna osjetljivost porasti i oni će vas »sretn[ima]… naziva[ti]«,14 kao što ja nazivam svoju sestru Thomander.
Dopustite mi iznijeti kako su dvije učiteljice iskazale svoju ljubav kroz djela služenja. Jedna je učiteljica vjeronauka u Zimbabveu pozvana netom prije dolaska globalne pandemije. Polaznici su bili ushićeni da su se mogli sastajati prije škole svakoga dana te su se baš naviknuli na raspored kada im više nije bilo dopušteno okupljati se uživo. Učiteljica se suočila s dilemom: većina polaznika nije imala pristup internetu kod kuće pa nastava putem interneta nije bila moguća. Stoga, kako bi bila sigurna da su njezini polaznici svakodnevno primali duhovnu hranu, počela je kreirati lekcije sa Svetim pismima, pitanjima za promišljanje, memima i videozapisima koje im je svakodnevno slala putem WhatsAppa, društvene platforme dostupne njezinim polaznicima. Njezini polaznici bivaju »hra[njeni] dobrom riječju Božjom«15 čak i u ovim vremenima socijalnog distanciranja.16 Oni vole i cijene ova djela služenja kao izričaj njezine ljubavi. Oni odgovaraju vlastitim duhovnim dojmovima i revno se raduju svojoj dnevnoj dozi duhovnog vodstva i nadahnuća temeljenoj na Svetim pismima.
Učiteljica u Norveškoj ima suprotan izazov. Njezini su tečajevi samo putem interneta jer su njezini polaznici raspršeni diljem zemlje. Ipak, bez obzira na to gdje putuje po svijetu ili koliko je sati na njezinoj lokaciji, ona je spremna ljubavlju i iskrenim zanimanjem podučiti ove ranojutarnje polaznike. Unatoč geografskim udaljenostima između nje i njih – i što ih rijetko vidi uživo – ona zna ponešto o osobnostima i zanimanjima svakoga od njih. Bilo da vidi ili ne vidi njihova lica preko kamere, izražava im dobrodošlicu i traži njihov doprinos. Pruža im toplo mjesto sigurnosti u kojem polaznici mogu postavljati pitanja bez straha da će se osjećati nedostatno. Ona im daje bogatu dijetu duhovne hrane, upotpunjenu učestalim prilikama da čuju njezino svjedočanstvo o načelima evanđelja te ih poziva da oni iznose svoja vlastita duhovna učenja.17 Poput vas, ove učiteljice govore jezikom ljubavi kroz svoja djela posvećenog služenja.
Posljednji jezik ljubavi o kojem ću govoriti jest pružanje kvalitetnog vremena. Činiti nastavno vrijeme čim dragocjenijim možete – usmjerenim na duhovna iskustva – dar je koji nastavlja davati. Umjesto provođenja vremena u igrama koje su jednostavno društvene ili uporabe značajnog vremena za pripremu radi kreiranja razrađenog uručka koji može biti ostavljan na podu dok polaznici odlaze, vaša usmjerena pažnja na uključivanje polaznika u učenje toga kako prepoznati Duha i primijeniti evanđelje u svojem životu isplatit će najveću dobit. Dok odgovarate na pitanja značajnim odgovorima ispunjenim razmišljanjima, vaša nastojanja priopćavaju ljubav na nepogrešiv način. Cijenjenje doprinosa polaznika – obzirno slušanje njihovih komentara i pitanja te odgovaranje potvrđujućim komentarom – pomaže polaznicima znati da vam je stalo do njihovih briga i potreba umjesto da se fokusirate na predstavljanje materijala kroz koje jednostavno morate proći tog dana. Biti voljan skrenuti s puta kako bi se odgovorilo na to nekonvencionalno pitanje ili ponovilo taj jednostavan odgovor na drugačiji način dok se pojam konačno ne shvati, priopćava vašu iskrenu želju za njihovim duhovnim i osobnim napretkom – drugim riječima, priopćava vašu kristoliku ljubav.
S druge strane, kao učiteljici vjeronauka, jedan od najvećih blagoslova bila mi je mogućnost da proučavam i učim više o evanđelju iz izvrsnih materijala koje pribavlja Crkveni obrazovni sustav. Međutim, svrha tog proučavanja bila je biti potpuno spremna dati polaznicima ono što trebaju, ne biti sposobna entuzijastično rastumačiti osobna otkrića do kojih sam dolazila. Bili ste i nastavit ćete biti blagoslovljeni svojom prilikom da učite i podučavate evanđelje na vjeronauku i institutu, ali vaši će polaznici biti još i više blagoslovljeni vašom usredotočenošću na njihovo učenje, umjesto na vaše vlastito.
Od jedne učiteljice na ranojutarnjem vjeronauku svima vama, razumijem teškoću žongliranja između potreba obitelji, zaposlenja ili obveza u zajednici. Razumijem izazov pronalaska dovoljno vremena za pripremu – i pronalaska dovoljno vremena za spavanje – uz sve ostalo što vam je u rasporedu! Svjedočim da će vam Gospodin pomoći dok ištete, tražite i kucate. Dok se molite, proučavate i djelujete prema poticajima koje primite, moći ćete dati svojim dragocjenim polaznicima meso evanđelja – duhovno izdržavanje koje im je potrebno da postanu vođe, očevi i majke koje žele i moraju postati u posljednjim danima. Bit ćete u stanju priopćiti istinu kroz jezik Duha i jezik ljubavi. Bit ćete u stanju povezati se uz iskrenu brigu, pokazujući ljubav koju Nebeski Otac i Isus Krist imaju prema njima kroz vaše riječi potvrde, djela služenja i kvalitetno vrijeme koje provodite u slušanju njihovih pronicljivih pitanja i odgovaranju na njih.
Nastavite naučavati istinu i pružati ljubav na načine koji grade svjedočanstva o evanđelju Isusa Krista kod nadolazećeg naraštaja. Da ćete nastojati pripremiti ih za ispunjenje njihova božanskog potencijala dok oni sabiru Izrael u posljednjim danima, moja je gorljiva molitva i poziv, u ime Isusa Krista. Amen.