Vjera kao načelo djelovanja i moći
Prijenos godišnje obuke Vjeronauka i Instituta vjere • 13. lipnja 2017.
Uvijek se radujem što mogu biti s vama na ovom važnom skupu. U pripremi za ovaj sastanak molio sam Gospodina kako bih znao što on želi da učinimo za njegovu djecu koja sjede u našim učionicama i domovima. U tihom sam trenutku osjetio njegovo odobrenje za vaša neumorna nastojanja i bezbrojne žrtve. Također sam osjetio koliko on uživa blagoslivljati vas i vaše obitelji. I osjetio sam njegovu želju da blagoslovi vaše polaznike s ljubavlju za njegovog ljubljenog Sina i svjedočanstvom o njemu.
To se ne može ostvariti samo s boljim programima, nastavnim planom i programom, obukom ili tehnologijom, ili s više njih, jer ništa od toga nikada neće nadomjestiti čudesan dodir neba u životu naših polaznika. Ono čemu se nadamo doći će samo kao dar od našeg brižnog Oca na Nebu i tražit će njegovu moć da se izvode čudesa u pojedinačnim životima.
Ono što će se tražiti od nas jest da primjenjujemo veću vjeru jer vjera prethodi svakom čudu. Starješina Dallin H. Oaks je rekao: »‘Vjera bez djela je mrtva.’ No, [zatim je nadodao] ‘djela bez vjere su još mrtvija.‘«1 Drugim riječima, sav naš trud i rad neće rezultirati uspjehom ako se izvodi bez vjere. Zbog toga je vjera i načelo djelovanja i načelo moći. Povećanje naše kolektivne vjere bio bi znak Gospodinu da se oslanjamo na njega i imamo povjerenje u njegovu moć da nadahne, obrati, osnaži, pripremi i zaštiti nadolazeći naraštaj. Povećanje vjere u Spasitelja osnažilo bi naše naučavanje, naše pozive mladima i mladim odraslima da dolaze na vjeronauk ili institut ili da čitaju Sveta pisma, pa čak i naše odnose s roditeljima i svećeničkim vođama. Stoga, hoćete li mi se pridružiti u nadolazećim tjednima i mjesecima u traženju od našeg Oca na Nebu da uveća našu vjeru? Vjerujem da je on spreman pomoći, ako samo zatražimo.
Primjenjivanje vjere kao načelo djelovanja
Joseph Smith je naučavao da primjenjivanje vjere u Boga zahtijeva od nas da imamo »ispravnu predodžbu o njegovoj osobnosti, savršenostima i osobinama« te »spoznaju da je tijek života kojem [mi] težimo u skladu s njegovom voljom«.2 Obje ove neophodnosti zahtijevaju od nas da primjenjujemo vjeru kao načelo djelovanja.3
Predsjednik Russell M. Nelson je na posljednjem općem saboru iznio jedan način na koji možemo pristupiti prvom od ova dva uvjeta.
»Što više znamo o Spasiteljevom službeništvu i poslanju – što više razumijemo njegov nauk i ono što je on učinio za nas – tim više ćemo znati da on može priskrbiti moć koju trebamo u svojem životu.
Ranije ove godine, zatražio sam od mladih odraslih osoba Crkve da posvete dio svojeg vremena svakog tjedna kako bi proučavali sve što je Isus rekao i učinio kako je zabilježeno u standardnim djelima. Pozvao sam ih da svetopisamski citati o Isusu Kristu u Topical Guideu postanu srž njihovog osobnog proučavanja.
Uputio sam taj izazov jer sam ga i sam već prihvatio. Pročitao sam i podcrtao svaki stih u kojem se citira Isusa Krista, kako je navedeno pod glavnim naslovom i 57 podnaslova u Topical Guideu. Kada sam dovršio ovaj uzbudljivi postupak, moja me supruga upitala kako je to utjecalo na mene. Rekao sam joj: ‘Ja sam drugačiji čovjek!’«4
Htio sam vas podsjetiti na ovaj poziv jer sam osobno vidio pogodnosti ovog usredotočenog proučavanja i znam da što više spoznajemo i volimo Spasitelja, tim će više rasti naša vjera u njega.
Kako sam spomenuo maločas, prorok Joseph je naučavao kako drugi značajan dio vjere jest učiti uskladiti naš život s Gospodinovom voljom. Kako bih to dočarao, dopustite da vam iznesem primjer s kojim će se poistovjetiti majke koje su ovdje prisutne:
Celeste Davis je mlada majka troje djece čija se beba često budi svake noći. Počela se moliti da ona i njezina beba mogu dobiti dovoljno sna koji im je potreban. No, činilo se da njezine molitve nisu uslišane. To je uzrokovalo da želi bolje razumjeti molitvu i zašto nije blagoslovljena s pomoći. Iz Bible Dictionaryja je naučila da se »molimo u Kristovo ime kada je naš um um Krista, a naše želje želje Krista… Mi zatim tražimo stvari koje Bog može dati. Mnoge molitve ostaju neodgovorene zato što uopće nisu u Kristovo ime; one ne predstavljaju njegov um niti na jedan način, nego iskaču iz sebičnosti ljudskog srca.«5
Stoga je Celeste odlučila napraviti popis onoga za što se molila. Sastavljanjem ovog popisa shvatila je da su se njezine molitve sastojale prvenstveno od traženja od Nebeskoga Oca onoga što je ona htjela, a to je bilo da on promijeni njezine okolnosti. Tada je odlučila napraviti drugi popis, zapisujući ono za što je bila sigurna da Nebeski Otac želi za nju. Naravno, dva popisa nisu bila u potpunosti neuskladiva – On nas voli i želi da budemo sretni. No ova mala vježba naučava važnu istinu. Dok je ona htjela promijeniti svoje okolnosti, on je htio promijeniti nju. Stoga je ona odlučila prilagoditi svoj pristup molitvi kako bi bolje uskladila svoju volju s voljom Nebeskoga Oca. Napisala je:
»Osmislila sam malu formulu da mi pomogne u mojim molitvama. Ona je jednostavno ovo – kada god tražiš nešto što želiš i nisi u potpunosti siguran je li to nešto što Bog želi za tebe, nadodaj izraz: ‘ali ako ne’, a onda nadodaj nešto za što si siguran da bi Bog htio od tebe.
Na primjer: ‘[Nebeski Oče], molim te pomogni mi da se naspavam noćas, ali ako ne, pomogni mi imati dovoljno energije da bih ipak mogao biti prijazan i marljiv.’ ‘[Nebeski Oče], molim te blagoslovi moje dijete da bi moglo prevladati ovu bolest i bolje se osjećati, ali ako ne, pomogni nam uzdati se u tebe i biti strpljivi jedni s drugima.’ ‘[Nebeski Oče], blagoslovi me da mogu biti uključen u svoju skupinu prijatelja, ali ako ne, čak i ako sam isključen, pomogni mi biti ljubazan i velikodušan.’«
Nastavila je:
»Isprobavam ovo već oko godinu dana i mogu reći da je omjer uspješnosti mojih molitvi uvelike porastao …
Čini mi se da konačno ispunjavam stvarnu svrhu molitve, a to nije da ispregovaram svoje želje, već da se uskladim s Bogom …
Neočekivana pogodnost bila je da se ne bojim teških situacija ili da neću dobiti ono što želim, ni približno koliko je to bio slučaj prije jer sam vidjela i osjetila Boga u svojim molitvama – i u svojim željama i u dijelovima ‘ali ako ne’.«6
Celesteino iskustvo pruža uzorak koji nam može pomoći s našim molitvama i nastojanjima da primjenjujemo vjeru kao načelo djelovanja. Da budem jasan, vjera neće oduzeti slobodu biranja naše djece ili naših polaznika te neće ukloniti ikakve kušnje ili izazove iz njihovog života. Ali nam može pomoći ustrajati dobro pa čak i učiti iz teških okolnosti. Također će promijeniti kako vidimo naše polaznike (i našu djecu) te kako se molimo za njih. Promijenit će našu komunikaciju u učionici i kod kuće. Pomoći će nam stajati s nadom, srećom i optimizmom u svijetu koji se zamračuje. Stvorit će prilike za osobnu objavu i donijeti moć našem naučavanju. Pronijet će svjedočanstva u srce onih koje volimo.
Istinska vjera uklanja racionalizaciju. Vodi do samoprocjene koja vodi do iskrenog pokajanja i značajnog rasta. Tjera nas da izbjegavamo stupicu očekivanja rješenja koja se pronalaze samo ako se drugi promijene, kao da kažemo nešto poput: »Kada bih imao više podrške od roditelja ili vođe Crkve, onda bi sve bilo bolje«. Takav se pristup ne oslanja na Spasitelja i stoga neće imati pristup njegovoj moći. Neće proizvesti čudo koje trebamo. Imamo dovoljno da ostvarimo Gospodinovo djelo i mi jesmo dovoljni za to ako imamo dovoljno vjere da ga iskreno zatražimo da nas promijeni i oblikuje kao oruđa u njegovim rukama.
To je istina čak i kada se osjećamo nepodobni ili nadjačani. Naučio sam tu lekciju kao mladić dok sam se pripremao za misiju. Uvijek sam mislio da ću služiti, no pomisao na to činila me vrlo nervoznim u mojim mlađim godinama. Uopće mi nije bilo ugodno govoriti pred drugim ljudima. Imam tetu koja mi još uvijek govori da mi nije vidjela oči dok nisam postao tinejdžer jer sam hodao naokolo pognute glave, skrivajući svoje lice. Na početku srednje škole dobio sam 2 iz dramske umjetnosti, najnižu ocjenu za prolaz. Jednostavno se nisam mogao natjerati da stanem pred razred, čak ni da pročitam unaprijed pripremljen tekst koji mi je dao učitelj
Nakon što sam primio misijski poziv za Meksiko, zatražen sam da sa svojom starijim bratom govorim na domjenku za mlade. Ja sam govorio oko pet minuta, a on tijekom preostalog vremena. Mislim da nije pretjerivanje reći da je moj govor vjerojatno bio najgori govor ikada izložen u ovoj ili bilo kojoj drugoj crkvi. Kada je domjenak završio, mnogi su se mladi poredali kako bi pozdravili mojeg brata. Jedna je ljubazna duša malo odstupila iz reda i rekla mi: »Hvala. To je bio dobar govor.« Doslovno sam pomislio: »Ljubazan si, ali takav lažov«. Otišao sam kući obeshrabren, pitajući se kako se mogu nadati da ću služiti misiju. Nisam se osjećao doraslim naučavati evanđelje na engleskom jeziku, a kamoli na španjolskom jeziku koji sam tek trebao naučiti.
Nekoliko dana kasnije, još uvijek teška srca, otvorio sam Sveta pisma i pročitao priču o Henoku. Kada je Henoku upućen poziv da poziva ljude na pokajanje, stih 31 govori: »Pokloni se do zemlje, pred Gospodom, i prozbori pred Gospodom, govoreći: Zašto nađoh naklonost u očima tvojim, a samo sam mladić, i svi me ljudi mrze; jer spor sam u govoru; zašto sam tvoj sluga?«7 Kao odgovor na Henokovu sumnju u sebe i očiti nedostatak pouzdanja u svoj poziv, Gospodin je dao prekrasan i uvjerljiv odgovor u stihu 34: »Gle, Duh je moj na tebi, stoga ću sve riječi tvoje opravdati; i planine će bježati pred tobom, i rijeke će skretati iz toka svojega; i ti ćeš prebivati u meni, i ja u tebi; zato hodaj sa mnom«.8
Nervozan, nesiguran u sebe i još uvijek slabo pripremljen za ono što je preda mnom, no držeći se za te riječi kao za slamku spasa, po prvi puta u životu sam ušao u zrakoplov i odletio u Meksiko služiti. Tamo sam naučio da ako smo voljni služiti, doista možemo kročiti s Gospodinom. Naučio sam da je istina ono što je rekao predsjednik Ezra Taft Benson: »Muškarci i žene koji predaju svoje živote Bogu otkrivaju da on može mnogo više učiniti iz njihovih života nego što oni mogu«.9
Primjenjivanje vjere kao načelo moći
Iz priče o Henoku naučio sam još nešto o vjeri. Poslušajte opise toga što se dogodilo s tim momkom koji je bio spor u govoru i omražen od ljudi. U Mojsiju 7:13 piše: »I toliko velika bijaše vjera Henokova da on vođaše narod Božji, i neprijatelji njihovi dođoše u boj protiv njih; i on govoraše riječ Gospodnju, i zemlja drhtaše, a planine pobjegoše, i to po zapovijedi njegovoj; i rijeke vodene bijahu skrenute iz toka svojega, i rika lavova čula se iz divljine; i svi se narodi veoma bojahu, toliko moćna bijaše riječ Henokova, i toliko velika bijaše moć jezika koji mu Bog dade«.10 To ne zvuči kao dječak koji je bio spor u govoru. Zvuči poput čovjeka koji je, hodeći s Gospodinom, pomicao planine.
Ponekad koristimo izraz: »pomaknuti kazaljku« ili »pomaknuti iglu«, za predstavljanje malih, potrebnih poboljšanja, no Gospodin nas nije pozvao da pomičemo kazaljku. Pozvao nas je da pomičemo planine. Rekao je: »Ako imadnete vjere koliko gorušično zrno te reknete ovom brdu: ‘Prijeđi odavde onamo’, prijeći će; i ništa vam neće biti nemoguće«.11
Ova je vjera da se pomiču planine – bile te planine doslovne ili figurativne – druga razina vjere. Kao što je starješina D. Todd Christofferson naučavao:
»[Postoji] razina vjere koja se sastoji od duhovnih jamstava i koja proizvodi dobra djela, posebice poslušnost načelima i zapovijedima evanđelja. To je istinska vjera u Krista …
Međutim, postoji razina vjere koja ne samo da ravna našim ponašanjem, već nas i osposobljava da promijenimo ono što jest te učinimo da se dogodi ono što se inače ne bi dogodilo. Govorim o vjeri ne samo kao o načelu djelovanja, nego kao o načeli moći«.12
Ta je vrsta vjere opisana u Hebrejima 11, a koristili su je Henok, Abraham, Sara i Mojsije. To je bila vjera po kojoj proroci »osvojiše kraljevstva, izvršiše pravdu, postigoše obećanja, zatvoriše usta lavovima, ugasiše žestinu ognja, izbjegoše oštrici mača, ozdraviše od bolesti, biše junaci u boju … [i po kojoj] žene ponovno primiše svoje mrtve zbog uskrsnuća«.13
To je vrsta vjere kakva je opisana u Eteru 12, govoreći o Almi, Amuleku, Nefiju, Lehiju i Amonu.14 To je vjera koju je pokazao »brat Jaredov [koji] reče gori Zerin: Pomakni se! — i ona se pomaknu. I da on ne imaše vjeru ona se ne bi maknula«.15 I naposljetku: »Bijaše ih mnogo čija vjera bijaše tako silno jaka, čak i prije negoli Krist dođe, koji ne mogahu biti zadržani izvan vela« – i sad poslušajte ovaj izraz – »već doista gledahu očima svojim ono što vidješe okom vjere , i radovahu se«.16
Sve su to nezaboravni prikazi vjere kao načela moći. No posljednji mi je primjer posebice zadivljujuć. Prvo su vidjeli sve s okom vjere, prije nego su ih vidjeli svojim fizičkim očima. Postoji značajan suvremeni primjer ovog od predsjednika Brighama Younga. Kada je govorio o tlu na kojem leži hram Salt Lake, on je rekao: »Rijetko kada govorim puno o objavama ili viđenjima, no dovoljno je reći… Bio sam ovdje i u duhu sam vidio hram… Nikada nisam vidio zemljište, no njegovo je viđenje bilo tu«.17
Imati viđenje onoga što može biti, što Gospodin želi, nužan je dio primjene vjere kao načela moći.
Možete li svojim okom vjere vidjeti čudo koje nam je potrebno? Možete li se vidjeti kako podučavate svoje razrede s više povjerenja u Gospodina, njegovu riječ i u svoje polaznike? Možete li vidjeti svoje polaznike kako napuštaju vašu učionicu s većim osloncem na Spasiteljeva naučavanja i Pomirenje, otporniji na grijeh i spremniji učiniti sve što Gospodin traži od njih? I možete li svojim okom vjere vidjeti kako više mladih, i članova i onih koji nisu naše vjere, odgovaraju na naše pozive da dođu i pridruže se ovom čudu? Što bi Gospodin mogao učiniti kada bismo primjenjivali svoju kolektivnu vjeru, i kao načelo djelovanja i kao načelo moći?
»S nama je Jahve! Ne bojte ih se«
Prije nego što završim, htio bih iznijeti jedan posljednji primjer. U svojem uredu imam rezbariju u drvu masline koja predstavlja jedan od mojih najdražih svetopisamskih zapisa i stalni mi je podsjetnik na potrebu za vjerom. To je prikaz Kaleba i Jošue koje je Mojsije, zajedno s još 10 drugih muškaraca, poslao da istraže zemlju Kanaan i vrate se izvješćem. Ostala su se desetorica muškaraca vratila govoreći: »Jak [je] narod koji u onoj zemlji živi, gradovi su utvrđeni i vrlo veliki«.18
»Kaleb ušutka narod oko Mojsija i progovori: ‘Krenimo ne oklijevajući i zauzmimo je, jer je možemo nadvladati!’
Ali ljudi što su s njim išli odvratiše: ‘Ne možemo ići na onaj narod jer je jači od nas’.«19
Zbog svojeg nedostatka vjere »počnu ozloglašavati… zemlju [govoreći]: ‘Vidjesmo ondje i divove… Činilo se da smo prema njima kao skakavci’«.20
No, Jošua i Kaleb su odgovorili: »S nama je Jahve! Ne bojte ih se«.21
No, poput 10 bezvjernih glasnika, ljudi nisu mogli vidjeti što je Gospodin bio voljan učiniti te nisu htjeli slijediti Jošuu i Kaleba. Zbog ovog nedostatka vjere, narod je lutao pustinjom još 39 godina. Od te su prvotne skupine samo Jošua i Kaleb preživjeli te im je bilo dopušteno ući u obećanu zemlju. Možda ćete se prisjetiti Kalebovih čuvenih riječi dok su on i Jošua stajali pred gorom Hebron, na mjestu koje su istražili toliko puno godina ranije. Kaleb je rekao:
»Ali sam još i danas snažan kao što sam bio onoga dana kad me Mojsije poslao …
Daj mi sada ovo gorje«.22
Zbog svoje vjere, on i njegova obitelj naraštajima su baštinili njegovo gorje u obećanoj zemlji.
Postoje izazovi pred nama. Mogli bismo biti u kušnji da posumnjamo i vratimo se s lošim izvještajem ispunjenim strahom i sumnjom. Ovaj nedostatak povjerenja u Gospodina neće nas uvesti u obećanu zemlju. Poput Kaleba i Jošue, moramo odbaciti svoj strah i primjenjivati svoju vjeru kako bismo svojatali blagoslove koje nam je on voljan dati. Moramo na svaki izazov i svaku kušnju u svojem životu gledati kao na priliku za produbljenje naše vjere u Isusa Krista.
Što bi Gospodin mogao učiniti ako bismo kolektivno zamijenili strah i sumnju s nadom i vjerom? Vjerujem da ne bi samo pomaknuo iglu, već planine – kako bi se čudesa događala u životima mladih i mladih odraslih Crkve. Kako naša vjera raste, tako će i vjera onih koje podučavamo. Znam da će nas naš Otac na Nebu blagosloviti i on će blagosloviti naše polaznike dok primjenjujemo vjeru u njegovog brižnog i savršenog Sina, Spasitelja, Otkupitelja i Izbavitelja svijeta. U ime Isusa Krista. Amen.
© 2017 by Intellectual Reserve, Inc. All rights reserved. Pravo engleskog izdanja odobreno: 5/17. Pravo prevođenja odobreno: 5/17. Naslov izvornika: »Faith as a Principle of Action and Power.« Croatian. PD60004121 119