Vidjeti jednog

Lori Newbold

direktorica, Službe za obuku

Prijenos godišnje obuke Vjeronauka i Instituta vjere • 13. lipnja 2017.

Zahvalna sam na prilici što mogu danas biti ovdje i iznijeti svoju ljubav za Spasitelja, vas te za mlade i mlade odrasle osobe kojima imamo povlasticu služiti.

Sjećam se snažnog svjedočenja koje sam primila od Duha Svetoga kada sam prvi put pročitala sljedeću izjavu predsjednika Boyda K. Packera: »Vjerujem da ukoliko djelujete u skladu s izazovom i odgovornošću koju imate, utoliko se više slika Krista urezuje na vaše lice. A u sve praktične svrhe, u toj učionici, u to vrijeme, te s tim izrazom i tim nadahnućem, vi ste on i on je vi.«¹ Pomisao da imam povlasticu predstavljati Spasitelja u svojim odgovornostima bila je motivirajuća želja i rukovodeća istina tijekom moje karijere u ViI–u.

Tijekom nedavne večeri s općim autoritetom, starješina Gong nas je podučio da je jedna od stvari koja je učinila Spasitelja savršenim učiteljem bila njegova sposobnost da poduči 5.000 osoba, kao i jednu, u istom trenutku. Izjavio je »To je čudo koje mi učitelji tražimo – podučavati naš cijeli razred i svaku osobu na nastavi. To zahtijeva da se brinemo za 5.000 i za jednoga. To poziva da rješavamo opća pitanja i pojedinačne potrebe.«² Jeste li se ikada pitali kako je Spasitelj to uspijevao?

Htjela bih iznijeti iskustvo koje sam imala tijekom svoje druge godine podučavanja kada me Gospodin podučio pomažući mi uvidjeti što znači predstavljati njega u učionici. Na jednom od mojih predavanja bio je mladić u dobi od oko 15 godina. Unutar nekoliko prvih dana znala sam da nemam strpljenja za ovu dražesnu osobnost i osjećala sam da će to biti dugačak semestar nastojanja da primjenjujem dar koji ne posjedujem. Molila sam se za sposobnost da volim njega i sve svoje polaznike.

Tijekom drugog tjedna nastave, kada je ovaj mladić ustao kako bi iznio duhovnu misao te je iznio malo više podataka o svojem životu, dan mi je dar da ga vidim kao što ga Gospodin vidi i odmah sam osjetila povećanje ljubavi prema njemu. Iznio je da njegovi roditelji prolaze kroz razvod, a njegova majka ne samo da je napustila Crkvu, već se i borila protiv nje. Na njegovom sam licu mogla vidjeti bol i zbunjenost koju je osjećao dok je iznosio svoju priču. Iskreno se ne sjećam duhovne misli koju je iznio, ali se sjećam onoga čemu me Duh Sveti podučio. U misli mi je došla pomisao: »Izuj svoje cipele jer ću ti upravo dopustiti ulazak u srce. Uzdam se u tebe da ćeš biti vjeran ženski utjecaj u životu ovoga mladića i trebam te da ga voliš kao što ga ja volim.« Promijenila sam se od tog trenutka. Moje se srce promijenilo. Vidjela sam ga – doista vidjela – kao sina Božjega, s božanskim potencijalom, s duhovnim darovima i puno toga što ima za ponuditi našem razredu. Nije se puno toga promijenilo u njegovom ponašanju tog semestra, no ja sam se promijenila. A u toj smo promjeni imali neka predivna, zajednička iskustva. Bit ću zauvijek zahvalna na ovom mladiću i prilici koju mi je Gospodin priskrbio da imam promjenu srca i vizije.

Stalno se divim sposobnosti našeg Oca na Nebu ne samo da zna, već i da ispuni potrebu svakog pojedinca. Znam da me on savršeno vidi, razumije i poznaje. I štoviše, on me savršeno voli. Također znam da me vidi kao osobu s božanskim potencijalom i zna da ću s njegovom pomoći postati poput njega. Znam da ima to isto uvjerenje za svakoga od vas te za svakog mladića i djevojku koji prođu kroz naša vrata. On ih vidi savršeno i želi spasiti svakog od njih. On vidi podalje od njihovog izgleda i ponašanja te odabira kako bi se usredotočio na njihove božanske osobine i snage. Od nas kao učitelja očekuje da činimo isto.

Ove godine predstavljamo novi prioritet pod nazivom »Vidjeti jednoga«. Usmjerenost ovog prioriteta je da svatko od nas razvije kristoliku sposobnost sagledavanja potrebe, snage i božanskog potencijala svakog polaznika. Naša je nada da će svatko od nas razviti ili produbiti kristoliku sposobnost da vidi podalje od etiketa i vanjskog izgleda te nauči vidjeti svakog polaznika kao jedinstvenog pojedinca s božanskim potencijalom i ponaša se prema njima u skladu s time.

Svaki polaznik ulazi u naše učionice sa zasebnim okolnostima, potrebama i izazovima koji utječu na iskustvo učenja. Važno je upamtiti da su vjeronauk i institut samo dio života svakog polaznika – ključan dio, ali ipak samo dio. Stilovi učenja, kulturološke razlike, invaliditet, ovisnost te gubitak i tuga samo su neki od čimbenika koji bi mogli utjecati na polaznikovo iskustvo učenja. Okolnosti i etikete ne određuju naše polaznike, ali nam daju priliku da ih vidimo i volimo poput Spasitelja. Naša je sveta povlastica i odgovornost da činimo više kako bismo pomogli onima čija su bremena teška i koji su došli na nastavu očajnički tražeći nadu koju Spasitelj cijelog čovječanstva nudi.

U promišljanju o ovoj svetoj odgovornosti da vidim jednoga, puno sam naučila od naučavanja apostola Pavla u 1 Korinćanima 12. Htjela bih iznijeti tri lekcije koje sam naučila iz tog poglavlja.

Lekcija br. 1: Pavao započinje svoje naučavanje o tijelu Kristovom i vrijednosti svakog člana podučavajući o duhovnim darovima. Dok sam proučavala stihove 1–11, nisam si mogla pomoći, a ne pitati se nije li jedan od ključeva gledanja pojedinaca na način na koji ih Spasitelj vidi da se prvo prepozna kako imaju darove i snage koje treba vidjeti i iskoristiti. Kada vidimo polaznike na ovaj način, prepoznat ćemo njihove snage i usmjeriti se na njih umjesto da se usredotočimo na nedostatke i nepoželjna ponašanja. Polaznikovo ponašanje s vremena na vrijeme ne odražava njegovu vrijednost. Jedna jednostavna vještina koju učitelj može razviti je zastati prije nego što odmah odgovori na polaznikov komentar ili ponašanje, a zatim razmotriti dva ili tri moguća razloga »zašto« bi polaznik možda odgovarao ili djelovao na takav način. To će pomoći učitelju izbjeći nepromišljeno djelovati te bolje prepoznati duhovne darove polaznika.

U nastojanju da se upamti božanski potencijal svakog polaznika, također moramo prepoznati da okolnosti ili nesposobnosti mogu spriječiti njihovu želju ili sposobnost da uče. To zahtijeva da pažljivije oblikujemo iskustva učenja koja pozivaju i nadahnjuju pojedince da primjenjuju opredjeljivanje kako bi koristili duhovne darove u postupcima učenja. Ovaj postupak nije lagan, no, kada tražimo Gospodinovu pomoć, on će nam pomoći shvatiti kako možemo doprijeti do njegove djece.

Jedno iskustvo koje sam imala tijekom kojeg sam naučila vrijednost prepoznavanja duhovnih darova u mojim polaznicima bilo je kroz jednu od mojih polaznica koja nije bila oduševljena po pitanju čitanja na nastavi ili van nastave. Imala je veliki talent za glazbu i dok sam se molila o tome kako doprijeti do nje, Gospodin je odgovorio s nečime što nikada prije nisam pokušala. Dala sam joj raspored lekcija i zatražila ju da pronađe pjesmu za svaku lekciju koju će puštati u razredu i koja bi pomogla naučavati jednu od istina u tom bloku Svetih pisama. To je zahtijevalo od nje da čita van nastave kako bi prepoznala istine da bi mogla pronaći pjesmu. To joj je također pružilo priliku da iznese svjedočanstvo tijekom nastave o tome što je naučila iz svojih priprema. Unutar nekoliko kratkih tjedana, gledala sam kako ljubav ove polaznice za Spasitelja raste, a njezina se uključenost tijekom nastave poboljšava. Trenutno služi kao cjelodnevna misionarka i ne samo da čita, već naučava Sveta pisma i iznosi svoj dar svjedočanstva kroz glazbu.

Lekcija br. 2: Pavao je naglasio da svaki član tijela ima vrijednost. U stihovima 14–18 podučava nas:

»Jer tijelo se ne sastoji od jednoga uda, već od mnogih.

Ako noga rekne: ‘Budući da nisam ruka, ne pripadam tijelu’, tim ne prestaje pripadati tijelu.

I ako uho rekne: ‘Budući da nisam oko, ne pripadam tijelu’, tim ne prestaje pripadati tijelu.

Kada bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio duh? Kada bi sve bilo sluh, gdje bi bio njuh?

Ali je Bog udove, i to svaki pojedini od njih, razmjestio na tijelu kako je htio.«

Sviđa mi se slikoviti prikaz dijelova tijela koji ispunjavaju različite, ali potrebne uloge. Ruka ne može zamijeniti nogu. Uho ne može zamijeniti oko. Svako od njih ima zasebnu i važnu ulogu i svako doprinosi drugačije. Svako je ključno za tijelo kako bi moglo funkcionirati punim kapacitetom.

Starješina Holland je upotrijebio drugačiju analogiju kako bi naučavao istu istinu: »Po božanskoj zamisli nisu svi glasovi u Božjem zboru isti. Potrebna je raznolikost – soprani i altovi, baritoni i basovi – da obogate glazbu… Kada umanjimo svoju jedinstvenost ili se pokušamo prilagoditi prividnim stereotipovima… gubimo bogatstvo zvuka i boje koju je Bog nakanio kada je stvorio svijet raznolikosti.«³

Kako bismo učinkovito pomogli svakom polazniku da postane »obraćen dok su s nama«,⁴ moramo vjerovati da svaki polaznik ima vrijednost te djelovati sukladno tome. U svjetlu ovih istina, pozivam svakoga od vas da si postavite ova dva pitanja: Prvo: »Vjerujem li iskreno da svatko od mojih polaznika ima vrijednost i može postati član koji doprinosi?« Drugo: »Odražavaju li moje radnje to uvjerenje?«

Molim se da će nam Gospodin pomoći da nas usmjerava više od ovog uvjerenja.

Lekcija br. 3: Pavao naučava da bismo trebali pokazati istu brigu za svakog člana. Izjavljuje: »Da ne bude razdora u tijelu, već da udovi brižno nastoje oko zajedničkog dobra sviju«.⁵

To mi je bio snažan stih za preispitivanje same sebe. Pokazujem li »istu brigu« za svakog polaznika? Usredotočujem li se više na polaznike za koje se čini da doprinose na očite načine? Je li mi lakše voljeti one koji dignu svoju ruku i uvijek imaju spreman stih iz Svetih pisama kako bi iznijeli svjedočanstvo i smisleni komentar? Je li mi lakše pružati ljubav i pažnju onima koji vole mene, koji vole razred, koji dolaze na vrijeme ili samo izostaju zbog bolesti opasnih po život? Primjećuju li drugi polaznici kada ne pokazujem »istu brigu« za svakog polaznika? I kako to utječe na okolinu ljubavi, poštovanja i svrhe u mojem razredu? Polaznici će vjerojatnije vidjeti jedan drugoga kako ih Spasitelj vidi i odnositi se jedni prema drugima na takav način kada im svatko od nas pruži primjer ovoga.

Dok nastojimo predstavljati Spasitelja u našim naučavanjima te razviti sposobnost da vidimo kao što on vidi, moramo upamtiti da (1) svi imaju duhovne darove za doprinijeti, (2) svaki je član vrijedan i (3) trebamo pokazati »istu brigu« za svakog člana.

Htjela bih iznijeti jednu dodatnu lekciju koju sam naučila dok sam promišljala o potrebi za ovim prioritetom. Neprijatelj u naše doba »obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždre«.⁶ Kao veliki kradljivac identiteta, on stalno nastoji pojedincima ukrasti božanski identitet i vezu s nebom. Moramo razviti sposobnost da vidimo kao što Spasitelj vidi kako bismo mogli pomoći drugima razumjeti njihov božanski potencijal i biti odani Gospodinu u zbunjujućem svijetu koji »zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu«.⁷

Jedna od mojih svetopisamskih heroina koje tako predivno djeluju kao uzor ove sposobnosti je Abigajila. U Starom je zavjetu opisana kao »žena… mudra i vrlo lijepa«.⁸ Udana je za Nabala, čovjeka koji je »opak«.⁹ Nakon Nabalovih uvreda i odbijanja pomoći Davidu, David je okupio svoje ljude s nakanom da ubije Nabala i njegovo domaćinstvo. Kada je Nabalov sluga rekao Abigajili o neposrednoj opasnosti, ona je odmah sakupila namirnice i krenula u susret Davidu.

Po susretu, Abigajila je odmah pala ničice pred Davidom i, kao uzor Krista, preuzela odgovornost za uvredu koju nije nanijela te je molila za oprost.¹⁰ Što Abigajila vidi u Nabalu što ju je motiviralo da bude njegov zagovornik?

Što vidi u Davidu što je uzrokovalo da kaže: »Oprosti službenici svojoj njezinu krivnju! Zacijelo će Jahve osnovati trajan dom mome gospodaru, jer moj gospodar bije Jahvine bojeve i za svega tvoga života neće se naći zlo na tebi.«¹¹

Zašto je u tako ključnom trenutku odabrala podsjetiti Davida na to tko je on i obećanja koja je Gospodin dao? Kakav je učinak njezin čin vjere imao?

Volim Davidov odgovor njoj kada je izjavio:

»Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji te danas poslao meni u susret!

Neka je blagoslovljena tvoja mudrost i blagoslovljena bila ti što si me danas zadržala da ne svalim na se krvnu krivicu i da ne pribavim sebi pravdu svojom rukom.«¹²

Vjerujem da je u tom trenutku, dok se prisjećam obećanja predsjednika Packera, Abigajila imala »urez[anu] sliku Krista [u svoje] lice. A u sve praktične svrhe, u toj učionici, u to vrijeme, te s tim izrazom i tim nadahnućem [ona je bila on i on je bio ona]«.¹³

Svjedočim da imamo sličnu priliku vidjeti druge kako ih on vidi i pomoći im vidjeti božansko u njima samima.

Riječi ne mogu izraziti ljubav i zahvalnost koju osjećam za one koji su oblikovali ovu kristoliku osobinu u mojem životu. U prvom redu, moja anđeoska majka uvijek me vidjela kao osobu s božanskim potencijalom i duhovnim darovima. Uvijek me vidjela kao osobu koja doprinosi – čak i kada nisam kao takva djelovala – te je neumorno radila kako bi mi pomogla razviti taj potencijal. Imala sam svećeničke vođe koji su donijeli nadu u moj život prenoseći ljubav Nebeskoga Oca za mene i podsjećajući me na moju vrijednost. Moji su učitelji vjeronauka i instituta – mnogih koji danas gledaju ovo – vidjeli nešto što sama nisam mogla vidjeti. Moja je karijera bila predivno obogaćena muškarcima i ženama koji su me uzdignuli i vodili me prema Spasitelju kroz svoje primjere gledanja jednoga.

Vječno sam zahvalna za načine na koje mi Gospodin nastavlja pokazivati da me vidi kao osobu vrijednu i dragocjenu. Blagoslovio me s darovima i prilikama da koristim ove darove kako bih pomogla drugima da postanu poput njega. I znam da on to čini za svakoga od vas i za svakog od naših polaznika.

Proteklih nekoliko mjeseci imala sam predivno iskustvo proučavajući Sveta pisma s usmjerenjem na to kako Spasitelj vidi jednoga i podučava u skladu s tim viđenjem. Učiti izravno od njega me promijenilo. Pozivam vas da iskoristite istu priliku. On je savršen uzor. Bezbrojni su primjeri toga kako je oblikovao iskustva učenja i lekcije da bi ispunio zasebne potrebe pojedinaca i bolje pomogao onima koje je podučavao razumjeti njihov božanski potencijal.

Moji dragi prijatelji, molim se da će naš Otac na Nebu nastaviti povećavati našu zasebnu sposobnost da vidimo kako on vidi, volimo kako on voli i djelujemo kako on djeluje. Molim se da ćemo tražiti ovaj dar i pronaći načine da ga zadobijemo ili produbimo. Molim se da ćemo nastaviti nastojati imati sliku Spasitelja u našim licima dok stojimo pred našim polaznicima svakoga dana. Znam da možemo razviti ovaj dar dok tražimo njegovu pomoć. O tome svjedočim u ime Isusa Krista. Amen.