Vjeronauk je blagoslovio moj život
Prijenos godišnje obuke ViI-a za 2022. s predsjednikom Ballardom
petak, 21. siječnja 2022.
Dobro jutro! Zasigurno ste bili dobro podučeni jutros, a ja zasigurno podržavam sve što ste do sada čuli i molim se da mi Gospodin može pomoći nadodati predivnom sastanku koji imamo s vama koji imate tako veliku odgovornost. Zadovoljstvo je biti s vama. Želim izraziti svoju ljubav za svakoga od vas i nadati se da ćete prenijeti tu ljubav članovima svoje obitelji. Izražavam ljubav članova Prvog predsjedništva i Zbora dvanaestorice apostola. Zahvalni smo na vašim iznimnim i vjernim nastojanjima da podučavate evanđelje Isusa Krista koje će blagosloviti živote i osnažiti svjedočanstva naših mladih članova Crkve.
Želim započeti govoreći vam kako je vjeronauk blagoslovio moj vlastiti život. Posadio je sjeme svjedočanstva o evanđelju i pomogao mi pripremiti se za moju misiju i prilike za vodstvo.
Kao što možda znate, ja sam pra-pra-praunuk Hyruma Smitha, starijeg brata proroka Josepha Smitha ml. Moja je majka Smith i ja sam praunuk predsjednika Josepha F. Smitha, šestog predsjednika Crkve. Također sam unuk dvojice apostola – starješina Hyruma Macka Smitha (majčinog oca) i Melvina J. Ballarda (očeva oca).
S ovim ljudima kao mojim predcima, mogli biste pomisliti da sam imao evanđelje duboko u svom srcu kada sam bio tinejdžer. Međutim, nisam. Dopustite mi da vam iznesem malo više o svojim roditeljima i svojem životu sve do misionarske službe.
Moj je otac bio vlasnik svoje vlastite auto kuće. Godine 1929., kada sam imao samo 10 mjeseci, krenula je Velika depresija. Gospodarski izazovi koji su proizašli iz depresije doveli su do nesretnog obrata za moje roditelje i našu obitelj, a posebice za mojeg oca. Stoga što je postao toliko zaokupljen nastojanjima da se brine o obitelji tijekom toga teškog razdoblja, to ga je odvuklo od aktivnosti u Crkvi.
Kasnije, kada sam bio stariji i naša je financijska situacija bila stabilna, moj je otac kupio nešto imovine u planinama istočno od Salt Lake Cityja. Nedjeljom je provodio vrijeme gradeći kolibu i svi smo radili s njim. Nismo odlazili na crkvene sastanke kao obitelj.
Povlačenje mojih roditelja iz crkvene aktivnosti nije me spriječilo da pohađam bogoslužja s dobrim prijateljima, što sam učinio kada je naša obitelj bila kod kuće, ili da se molim sa svojom dragom majkom. Međutim, nisam pohađao vjeronauk.
Kada sam bio u trećem razredu srednje škole, moja me prijateljica Nedra Mortensen upitala zašto ne pohađam ranojutarnji vjeronauk. Stoga sam sljedeći dan počeo pohađati svaki dan od tog vremena nadalje. Ranojutarnji vjeronauk započinjao je u 6.30. Bilo je to rano za srednju školu – barem je bilo za mene. Sjećam se pohađanja po zimi tijekom tih hladnih, snježnih zimskih jutara. I do trenutka kada je počeo četvrti razred srednje škole, bio sam izabran za predsjednika vjeronauka u srednjoj školi East High.
Moje pohađanje vjeronauka jedna je od stvari koje su me postavile na pravi smjer u mojem životu. Na vjeronauku je moje srce bilo dirnuto, a sjeme svjedočanstva posijano je u mojoj duši. Ne sjećam se svega što je podučeno, ali sjećam se kako sam se osjećao kada sam bio tamo. Također se sjećam osjećaja kao da tamo pripadam.
Zahvalan sam za svoje učitelje vjeronauka koji su, poput svakoga od vas, posvetili toliko vremena za pripremu značajnih lekcija koje su prizvale Duha.
Također sam zahvalan za svakog učitelja koji je podučavao moju djecu. Dok su odrastali, proučavali smo evanđelje kao obitelj, no dodatne upute koje su primili na vjeronauku blagoslovile su njihov život tada – i nastavljaju blagoslivljati njihov život sad. Kao djed i pradjed – upravno nam se rodilo 100. praunuče – zahvaljujem učiteljima koji ste podučavali i koji podučavate moju unučad. U ime svih roditelja te djedova i baka diljem cijele Crkve, zahvaljujem vam na žrtvama koje prinosite kako biste se pripremili, podučavali te voljeli i pozivali svako dijete Nebeskog Oca da dođe njegovu Sinu Isusu Kristu.
Braćo i sestre, važni ste Gospodinu i njegovu naumu. Svatko od vas igra ulogu u doticanju srdaca ovih dragocjenih mladih ljudi. Vaš rad i nastojanja iznimno su važni za osnaživanje nadolazećeg naraštaja i izgradnju kraljevstva Božjeg. Molim vas, budite svjesni naše iznimne zahvalnosti za vašu voljnost da služite i za vaša vjerna nastojanja da podučavate i upravljate poslovima programa vjeronauka i instituta diljem svijeta.
Izražavam zahvalnost starješini Hollandu i izvršnom odboru, starješini Clarku Gilbertu kao povjereniku i bratu Chadu Webbu kao administratoru. I svim vođama odjela, članovima osoblja i svakom učitelju. Volimo vas, cijenimo i zahvalni smo na predanim nastojanjima svih osoba u vjerskom obrazovanju.
Kao što sam spomenuo ranije, moje mi je pohađanje vjeronauka pomoglo steći osvjedočenje i krenuti naprijed na putu saveza. Zbog toga sam mogao pomoći svojim roditeljima da postanu aktivni. Služio sam misiju, što se vjerojatno ne bi dogodilo da nije bilo dobrih prijatelja koje sam znao i upoznao na vjeronauku te koji su predložili da bih i ja trebao služiti misiju.
Kada sam govorio na sakramentalnom sastanku prije svoje misije, moj je otac došao da bi me poslušao kako govorim. Koliko se sjećam, to je bio prvi put u mom životu da je moj otac došao sa mnom u crkvu. Kada sam se vratio kući sa svoje misije, razgovarao sam sa svojim roditeljima o važnosti pohađanja naših crkvenih sastanaka. Moji su roditelji odabrali vratiti se u crkvenu aktivnost te su prihvaćali razne pozive i zaduženja tijekom ostatka svojeg života.
Nedavno je Crkva izvršila neke analize mladih u Uti. Jedna od kombinacija pokazatelja po kojoj je »vrlo vjerojatno« da će mladi i dalje sudjelovati u crkvenoj aktivnosti za pet godina bila ta da pohađaju vjeronauk te imaju hramsku preporuku. 1
Crkveni odsjek za korelacijsko istraživanje također je proučio utjecaj vjeronauka, instituta i crkvenih koledža. Njihovo je istraživanje pokazalo da je vjeronauk bio vodeći utjecaj na cjeloživotnu crkvenu aktivnost, svjedočanstvo, osjećaje pripadnosti, osjećanje Duha te osobnu predanost i obiteljsku predanost. 2
Braćo i sestre, vi pozitivno doprinosite. Snažan duh predanosti zrači iz vas kao učenika Gospodina Isusa Krista. Zahvaljujem vam što nosite tog duha tijekom svojeg života i što donosite toga duha u svoja razredna okruženja. Zahvaljujem vam što dotičete srca naših mladih i mladih odraslih osoba.
Kada razmišljam o našoj odgovornosti da podučavamo i dopiremo do njihova srca, sjećam se iskustva koje sam imao u hramu Salt Lake prije mnogo godina. Na sastanku svjedočanstva na četvrtom katu hrama Salt Lake, predsjednik Gordon B. Hinckley svjedočio je o važnosti toga da ljudi usvajaju evanđelje i budu usidreni u njega. Rekao je da ljudima, da ga usvoje, treba više od mentalnog obraćenja – treba im duhovno obraćenje. Rekao je da trebamo moći zahvalnost za evanđelje prebaciti iz svojeg uma u svoje srce. Hvala vam što pomažete da se to dogodi vašim polaznicima.
Dana 25. lipnja 2015., samo nekoliko tjedana prije nego što je postao predsjednik Zbora dvanaestorice apostola i dok je tada služio kao predsjedatelj Izvršnog vijeća misionara, predsjednik Russell M. Nelson govorio je na seminaru vodstva misija 2015. Podučio je o tome kako misionari postaju Gospodinove poslanice. Rekao je: »Mi, kao zastupnici Gospodnji, povlašteni smo propovijedati njegovo evanđelje. Apostol Pavao podučio je čudesan pojam. Izjavio je da svaki zastupnik, svaki učenik, da, svaki misionar, može postati živo ‘pismo Kristovo… napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga… [ugrađeno] na ploč[e] tjelesn[e] – u src[e]’ [2 Korinćanima 3:3].« 3 Svjedočim da svaki polaznik može biti dotaknut evanđeljem dok pohađaju vjeronauk; mogu imati evanđelje zapisano na pločama tjelesnim – u svoje srce.
Hvala vam na vašoj osobnoj pripremi da učinite ono što činite tako dobro: podučavajte evanđelje Isusa Krista tako da Duh može dotaknuti srca djece našega Nebeskog Oca.
Ovi mladi ljudi u današnjem sukobljenom svijetu trebaju radost i mir koje nudi Spasitelj Isus Krist kroz svoje evanđelje. Oni trebaju osjetiti u svojem srcu ljubav koju naš Spasitelj osjeća za svakoga od njih.
Govorio bih o izgradnji budućih vođa. Vi znate da su mladi i mlade odrasle osobe današnjice naši budući vođe. Vodit će – ili već vode – svoje obitelji. Utjecat će na svoje susjede i zajednice. Svi će biti vođe dok podučavaju – u Crkvi, kod kuće, u školi ili zajednici. Neke će služiti u Maloj školi, Djevojkama ili Potpornom društvu – pa čak i u predsjedništvima. Neki će služiti u biskupstvu, kao predsjednik kolčića ili kao misijski vođe. Neki će voditi svjetsku Crkvu za 20 do 30 godina od sada. Podučavate mlade osobe s budućom sudbinom koju u ovom trenutku ne znate ili ne razumijete. U jednom od vaših razreda može postojati budući član Zbora dvanaestorice apostola. Vi to ne znate, ali neka vas Gospodin blagoslovi da podučavate kao da znate.
Kako bi bili dobri crkveni vođe, naši mladi trebaju prvo dobro voditi u svojim domovima. Podučite ih, posebice mladiće, da »nikakva moć ni utjecaj ne mogu se niti se smiju održavati pomoću svećeništva, jedino uvjeravanjem, dugotrpnošću, blagošću i krotkošću, i ljubavlju nehinjenom« te »dobrotom, i čistom spoznajom, koje će znatno proširiti dušu bez licemjerja, i bez prevare«. 4
Molim vas da kao učitelji budete usredotočeni na živote onih koje podučavate i korisni u njima. Ne pripremate ih samo za misionarsku službu ili za fakultet. Pripremate ih da postanu dobri roditelji. Pripremate ih da postanu dobri članovi i vođe Crkve. Pripremate ih da budu uspješni u svim budućim pothvatima. Dok gledate svakog od svojih polaznika, zamislite što će činiti za 5, 10 ili 20 godina, a zatim tražite nadahnuće s Neba da biste znali kako im možete pomoći pripremiti se za to vrijeme.
Dajte im prilike da vode. Kao što sam spomenuo ranije, bio sam predsjednik vjeronauka u srednjoj školi East High. Moji su učitelji riskirali sa mnom dopuštajući mi da budem predsjednik. Nisam počeo pohađati vjeronauk do svojega trećeg razreda. Nisam bio polaznik vjeronauka s dokazanom uspješnošću o godinama nazočnosti. Nadam se da ćete paziti na djevojku ili mladića s potencijalom i riskirati s njom ili njim. Pomognite svakom polazniku da učini malo više. Nemojte ih samo pustiti i očekivati da vode. Umjesto toga, podučite ih kako voditi, zatim ih pustite da vode, a zatim ih nastavite podučavati kako da čine čak i bolje.
Na primjer, kada se pozivaju novi opći autoriteti Sedamdesetorice, pružamo prilike za podučavanje i poduku prije nego ih pošaljemo na njihova pojedinačna zaduženja u svijetu. Uzimamo ih na zaduženja sa sobom. To su ljudi sa značajnim iskustvom u vodstvu Crkve; međutim, nastavljamo ih podučavati prije nego ih pustimo. Nekoliko puta tijekom godine, članovi Zbora dvanaestorice apostola prisustvuju sastancima Sedamdesetorice da bi pružili upute kako bi im pomogli osnažiti njihova svjedočanstva i biti učinkovitiji vođe. Čak bih dodao da imamo priliku podučavati jedni druge u Zboru dvanaestorice, putovati jedni s drugima i učiti jedni od drugih. Mislili biste da ćemo, nakon što smo dugo vremena bili na svojim zaduženjima, znati sve. Ne, svijet se mijenja i potrebe su ljudi drugačije – posebice na različitim mjestima u svijetu. Stoga se mi, kao članovi Zbora dvanaestorice, radujemo i očekujemo podučavati jedni druge kako biti bolji u ispunjavanju naše odgovornosti kao apostola Gospodinu Isusu Kristu.
Molim vas da pomognete našim budućim vođama; mnogi su željni učiti iz vaših iskustava vodstva. Vaše je vrijeme s njima kao polaznicima vjeronauka i instituta kratko, no obratite pažnju na one trenutke kada možete utjecati na svakoga od njih.
Spomenuo bih potrebu točnog odgovaranja na pitanja. Svi znamo da je postavljanje pitanja predivan način na koji polaznici mogu učiti. Većina pitanja pokazuje želju za učenjem. Molim vas, potaknite polaznike da postavljaju pitanja i zatim im pomozite naučiti kako pronaći odgovore kroz proučavanje i molitvu. Evanđelje nudi odgovore na većinu životnih pitanja. Međutim, bit će nekih koja neće moći biti odgovorena jer nam nedostaju podatci potrebni za ispravan odgovor. U tim situacijama nemojte nagađati. U redu je reći: »Ne znam«, ili, »Ne znamo«. Uvijek ćemo biti sigurni i zaštićeni kada podučavamo istinu, kada podučavamo ono što znamo. Nemojte odlutati od istine i nagađati o onome što još ne razumijemo. U većini slučajeva možete pružiti vjerno, promišljeno i točno tumačenje Svetih pisama i evanđeoskog nauka, povijesti Crkve ili drugih tema koje razumijemo. Potičem vas se pridržavate nastavnog plana i programa koji vam je dan te da koristite mjerodavne izvore.
Neka bude jednostavno. Koristio sam taj izraz toliko puno tijekom svojeg života da su moja djeca stavila tu izjavu na nadgrobni kamen tamo gdje je pokopana moja draga supruga i gdje ću ja jednoga dana biti pokopan uz nju. Na tom nadgrobnom kamenu stoji: »Neka bude jednostavno«. Kada preminem, nadam se da će svi razumjeti kako je to bilo nešto što sam smatrao važnim. Neka evanđelje bude jednostavno. Jednostavno je lijepo, jasno i predivno. Dok podučavate evanđelje, održavajte ga jednostavnim i često svjedočite o službeništvu i božanskom poslanju našeg Spasitelja, Gospodina Isusa Krista.
Sjetite se da je Nefi bio ushićen jasnoćom. 5 Podučio je da »razgovaramo o Kristu, radujemo se u Kristu, propovijedamo o Kristu, prorokujemo o Kristu, i pišemo u skladu s proroštvima našim, da bi djeca naša znala prema kojem se izvoru mogu osvrnuti za otpust grijeha svojih«. 6 Svjedočim da će, dok podučavate, propovijedate i svjedočite o Kristu, vaši polaznici osjetiti vaše svjedočanstvo i radovat će se u dobroti Isusa Krista i njegova evanđelja.
Ja sam unuk starješine Melvina J. Ballarda. Služio je kao apostol 20 godina. Bilo mi je 11 godina kad je preminuo. No bilo ih je mnogo – kada sam dovoljno sazrio da shvatim – kojima je moj djed služio kao apostol, koji su ga čuli kako propovijeda, čuli ga kako podučava. Otkrio sam kako opetovano pitam – različite ljude na različitim mjestima diljem svijeta koji su ga čuli kako podučava i propovijeda evanđelje – i gotovo uvijek sam dobio odgovor: »Ne sjećam se točno što je rekao«, ljudi bi mi rekli, »no nikada neću zaboraviti kako sam se osjećao.« Neka oni koje podučavamo – možda se neće sjećati naših riječi – ali neka nikada, nikada ne zaborave kako su se osjećali dok smo podučavali jednostavne, predivne nauke Isusa Krista.
Govorio sam o tome koliko su važne naše odgovornosti kao učitelja i administratora. Te su odgovornosti važne i potrebne. Međutim, vaše su odgovornosti u vašoj obitelji još i veće. Ovdje smo na Zemlji kako bismo postali dio proširenih obitelji sa sposobnošću da stvorimo i osmislimo svoj vlastiti udio u tim obiteljima. Svaka je od naših obiteljskih okolnosti drugačija. Koje god bile vaše okolnosti, molimo vas da njegujete i gradite te obiteljske odnose. Za one koji su vjenčani, provodite vrijeme sa svojim bračnim drugom. Potražite savjet svojega bračnog druga i slijedite ga. Bio sam bolji otac, muž i crkveni vođa zbog ljubaznoga, brižnog savjeta moje ljubljene i drage žene Barbare. Za one koji nisu vjenčani, tražite savjet svojih roditelja, članova svoje obitelji ili nekoga kome vjerujete. Svi bismo trebali graditi naše obiteljske odnose jer će oni trajati i nakon ovog života. Vaše će odgovornosti ili poziv kao učitelja u ovom programu završiti, ali vaši su obiteljski odnosi vječni.
Dok dovršavam svoj brižan govor vama, razmišljam o tome kolika je to radost biti dio ovoga važnog i veličanstvenog djela zajedno s vama. Osjećam istu radost koju je Amon osjećao kada je rekao svojoj braći i suradnicima:
»Kako li velik razlog imamo radovati se… ?
Bijasmo učinjeni oruđem u rukama Božjim za ostvarivanje ovoga velikog djela…
Blagoslovljeno budi ime Boga našega; zapjevajmo u njegovu čast, da, dajmo zahvale svetomu imenu njegovu, jer on postupa pravedno zauvijek…
Radost je moja potpuna, da, srce je moje prepuno radosti, i radovat ću se u Bogu svojemu.« 7
Moja ljubljena braćo i sestre te sudrugovi učitelji – i ja kažem sudrugovi učitelji jer je primarna odgovornost članova Zbora dvanaestorice apostola podučavati – svjedočim da kao djeca Nebeskog Oca možemo iskusiti radost i mir evanđelja dok ga živimo i dok ga naučavamo, dok smo poslušni Gospodinovim zapovijedima i dok kročimo u istini.
Život, službeništvo i evanđelje Isusa Krista pružaju tu radost. U Novom zavjetu Isus je rekao svojim učenicima: »Ovo vam rekoh, da radost moja bude u vama te da radost vaša bude potpuna.« 8
Prorok Lehi iskusio je radost ploda evanđelja te je želio da i njegova obitelj blaguje. Rekao je: »I kad blagovah od ploda njegova, on ispuni dušu moju silno velikom radošću; stoga poželjeh da i obitelj moja blaguje od njega; jer znadoh da on bijaše poželjniji od svih drugih plodova.« 9
Siguran sam da se svatko od nas osjeća isto kao apostol Ivan kada je rekao: »Nemam veće radosti nego kada čujem da moja djeca žive čestito.« 10
Današnji je svijet uznemiren razočaranjima, nesuglasicama, nezadovoljstvom, diskriminacijom, nepoštovanjem, obeshrabrenjem i nevoljama. Evanđelje Isusa Krista može nas nositi kroz ova teška vremena. Prorok Lehi podučio je jednostavno načelo koje je Gospodin objavio. Rekao je: »Ljudi jesu, da bi radost imali.« 11
U ime Gospodina te po svetom apostolstvu i kroz njega molim Gospodina da blagoslovi svakoga od vas da pronađe radost u vašoj obitelji, radost u evanđelju i radost u vašim odgovornostima kao učitelja ili administratora u velikom programu vjeronauka i instituta Crkve. Ponovno izražavam svoju ljubav prema svakome od vas i za vas ponaosob te prema vašim polaznicima.
Iznosim i ostavljam svoje osvjedočenje da Isus Krist živi — i da je ovo njegova Crkva i ovo je njegovo evanđelje. Neka vas Gospodin blagoslovi, moji ljubljeni sudrugovi učitelji, da možemo posegnuti svom energijom našeg srca kako bismo dodirnuli ne samo um, već i srca više djece našeg Oca – djece koja trebaju znati da Isus jest Krist, da je on uzdignuo proroka, to jest Josepha, i obnovio puninu vječnog evanđelja i da je sve što je potrebno kako bi se pronašao mir i radost u ovom životu ponovno objavljeno i nalazi se u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Zazivam blagoslov u ime Prvog predsjedništva i Zbora dvanaestorice apostola na vas i vaše obitelji. I to činim ponizno, u sveto ime Gospodina Isusa Krista. Amen.