Razgovor sa Xiomarom o tome kako je biti nova u Djevojkama
Xiomara (izgovara se Ši-o-MA-ra) je iz Chiapas, države u južnom Meksiku. Nedavno je prešla u Djevojke.
Prvo, želimo te upoznati.
Čime se zabavljaš?
Voziti se svojim biciklom, igrati nogomet i kuhati. Moja je omiljena stvar za spravljati quesadille!
Koja je tvoja omiljena boja?
Žuta.
Čemu si se najviše radovala kod prelaska iz Male škole u Djevojke?
Bila sam doista uzbuđena što mogu ići u hram i vršiti krštenja.
Što si osjećala oko odlaska na sat Djevojaka po prvi put?
Isprva je bilo teško. Brinula sam se što će starije djevojke misliti o meni. Bila sam malo nervozna dok sve zajedno nismo otišle u hram. Tako smo postale dobre prijateljice.
Kako je bilo ići u hram po prvi put?
Bilo je vrlo posebno. Ući u hram Gospodnji bilo je duhovno iskustvo. Oduvijek sam željela ići u hram. U Maloj smo školi pjevali: »Ja želim jednog dana u sveti poći hram.« Sada mogu reći: »Volim ići u hram.«
Tog sam prvog puta u hramu izvršila krštenja za neke od svojih teta, neke rođakinje moje bake (majke moje majke) i druge ljude koje nisam poznavala. Hram i obiteljska povijest dio su mojeg svjedočanstva.
Koje su neke zabavne aktivnosti koje si imala sa svojom skupinom Djevojaka?
Pravljenje kolačića! Napravile smo 150 kolačića. Zatim smo ih podijelile s drugim ljudima. Aktivnosti Djevojaka su zabavne. Pune su dobrih lekcija, motivacije i vodstva da nam pomognu biti buduće misionarke.
Ima li drugih djevojaka tvojih godina u tvom odjelu?
Samo ja. Ja sam također jedina članica Crkve u mom razredu u školi.
Je li teško biti jedini član Crkve u školi?
Nije. Moji prijatelji svi znaju da slijedim drugačiju vjeru od njih, no oni se ne odnose prema meni ništa drugačije.
Što najviše voliš vezano uz to da si u Djevojkama?
Volim učiti više o Spasitelju i naumu spasenja. Veliki je blagoslov vršiti djelo obiteljske povijesti. Volim vršiti hramska krštenja kako bih pružila nadu našim rođacima koji su već napustili ovu Zemlju.
Volim biti u programu Djevojaka!