»Pozitivan doprinos koji Kristova milost može dati«, Za snagu mladih, ožujak 2024.
Snaga da prevladamo grijeh
Pozitivan doprinos koji Kristova milost može dati
Kada razumijemo da Spasiteljeva milost ne zaslužuje i da je uvijek dostupna, čudesne se stvari mogu dogoditi u našim životima.
Ilustracije: Jarom Vogeln
Kada sam služio kao biskup, bilo je čudesno vidjeti kakvo su olakšanje mladi osjećali dok su se sa mnom sastali kako bi priznali grijeh kao dio svojeg pokajanja. Ipak, nisam si mogao pomoći, a da ne primijetim ponavljajući uzorak: mladi bi priznali, bolje se osjećali i tada bi – unatoč svojim najboljim namjerama – ponovno zabrljali. Tada bi priznali, osjećali bi se bolje i ponovno zabrljali. Nakon tri ili četiri puta kroz taj ciklus, često bi odustali.
Bio sam zahvalan što su ti mladi ljudi bili podučeni da im Isus Krist, kroz svoje Pomirenje, nudi priliku da se pokaju i počnu ponovno. Međutim, brinuo sam se da možda nisu dovoljno razumjeli još jedan blagoslov koji Spasitelj nudi: svoju milost – osposobljavajuću moć1, božansku pomoć i »podarivanje snage po kojoj mi rastemo od grešnih i ograničenih bića, kakvi smo sada, do uzvišenih bića«.2
Odlučio sam jasnije podučavati, kao što je predsjednik Russell M. Nelson podučio, da »pokajanje… je proces«3 za koji često treba vremena i opetovano nastojanje.4 Želio sam da članovi mojeg odjela znaju da nas Bog susreće tamo gdje jesmo i nudi milost koja će nam pomoći tijekom cijelog postupka usavršavanja, koliko god dugo bilo potrebno.
Kako vam razumijevanje milosti pomaže
Prije nekoliko godina, studija na više od 600 mladih odraslih osoba na Sveučilištu Brighama Younga pokazala je da su oni koji su poznavali i razumjeli milost prijavljivali niže razine depresije, tjeskobe, srama i perfekcionizma.5 Naknadna studija pokazala je da je vjera u milost bila povezana s višim razinama zahvalnosti, samopoštovanja, značenja u životu, zadovoljstva životom i optimizma.6
Drugim riječima, ljudi osjećaju manje srama i više samopoštovanja kada razumiju da je milost dostupna upravo ovdje i upravo sada – ne nakon što je zaradimo ili zaslužimo. Kada znamo da nam Bog pomaže bez obzira što učinili ili koliko god puta smatramo da smo ga razočarali, osjećamo se nadahnuti da nastavimo pokušavati.7
»Razočarao [sam] Nebeskog Oca«
Nedavno je misionar bio ozlijeđen tijekom sportske aktivnosti na dan pripreme te je bio poslan kući da se oporavi. Imao je visoke ciljeve za dobivanje fizičke pomoći koja mu je bila potrebna i zatim povratak na svoju misiju. Međutim, previše nestrukturiranog vremena samo za sebe ubrzo je dovelo do vraćanja na stare navike.
Upuštao se u grijeh za koji je mislio da se za njega pokajao i ostavio ga iza sebe prije svoje misije. Bio je obeshrabren i uznemiren zbog nedostatka samokontrole. Što je više postajao depresivan, to je više tražio bijeg u tim lošim navikama. Bio je to začarani krug koji ga nije vodio nikamo.
»Mislim da sam razočarao Nebeskog Oca«, rekao je mladić svojem svećeničkom vođi. »Pokajao sam se za to prije i Bog mi je oprostio. Obećao sam da to nikada više neću učiniti, a ipak sam ovdje kao da se nikada prije nisam pokajao. Ne zaslužujem Božji oprost ili pomoć. Ne sada. Ne ikada.«
Njegov je svećenički vođa rekao: »Zar ti onda nije drago znati da je milost dar? Ne moraš je zaraditi ili zaslužiti. Jednostavno trebaš odabrati primiti je tako da budeš voljan nastaviti pokušavati i ne odustati.«8 Vođa je zatim iznio ove riječi starješine Neil L. Andersena iz Zbora dvanaestorice apostola: »Možemo se povremeno okliznuti, no brzo se i ponizno vratimo na svoja koljena i pokrenimo se ponovno u pravom smjeru.«9
Mladić se još jednom okrenuo prema Nebu i Spasitelj je bio tu da pomogne. Ne samo da je rana mladića zacijelila, već je i njegovo srce zacijelilo. Jedan po jedan mali cilj i uz milost koju je Isus Krist omogućio, počeo se poboljšavati. Ubrzo se vratio na svoju misiju ispunjen zahvalnošću, osjećajima vlastite vrijednosti, značenja, zadovoljstva životom i optimizmom. To je ono čime Kristova milost može doprinijeti.