Zar nećemo naprijed u tako velebnoj stvari?
Uvijek se trebamo sjećati cijene koju su Joseph i Hyrum Smith platili, zajedno s toliko mnogo drugih vjernih muškaraca, žena i djece, da bi uspostavili Crkvu.
Puno vam hvala, predsjedniče, na tako divnom otvaranju. Braćo i sestre, prije 215 godina, maleni se dječak rodio Josephu i Lucy Mack Smith u Vermontu u regiji poznatoj kao Nova Engleska u sjeveroistočnim Sjedinjenim Državama.
Joseph i Lucy Mack Smith vjerovali su u Isusa Krista, proučavali Sveta pisma, iskreno molili i hodali s vjerom u Boga.
Svoga novorođenog sina nazvali su Joseph Smith ml.
Brigham Young rekao je za obitelj Smith: »Gospodin… je pazio [Josepha Smitha], pazio je njegovog oca i oca njegovog oca, i sve pretke skroz natrag do Abrahama, a od Abrahama do potopa, od potopa do Henoka, i od Henoka do Adama. Pazio je na tu obitelj i na tu krv, kako je kolala od svojeg izvora do rođenja tog čovjeka. [Joseph Smith] bio je predodređen u vječnosti.«1
Voljen u svojoj obitelji, Joseph ml. bio je naročito blizak sa svojim starijim bratom Hyrumom koji je imao šest godina kada je Joseph bio rođen.
Prošlog listopada sjeo sam pored kamenog ognjišta u malom domu Smithovih u Sharonu u Vermontu, gdje je Joseph bio rođen. Osjetio sam Hyrumovu ljubav za Josepha i zamišljao ga kako drži svoga malenog brata u svojim rukama i podučava ga kako hodati.
Otac i majka Smith iskusili su osobne neuspjehe koji su ih prisilili da presele svoju obitelj mnogo puta prije nego što su naposljetku odustali od Nove Engleske i donijeli odvažnu odluku da se presele dalje na zapad u državu New York.
Budući da je obitelj bila ujedinjena, preživjeli su te izazove i zajedno se suočili sa zastrašujućim zadatkom da krenu ispočetka na stotinu hektara (0,4 km2) šumovitog dijela zemlje u Manchesteru, u blizini Palmyre u New Yorku.
Nisam siguran shvaćaju li mnogi od nas tjelesne i emocionalne izazove s kojima je novi početak suočio obitelj Smith – raščišćavanje zemljišta, sadnja voćnjaka i polja, izgradnja male brvnare i drugih građevina za farmu, zapošljavanje na jednokratnim poslovima i izrada kućnih potrepština za prodaju u gradu.
Do trenutka kada je obitelj stigla u zapadni New York, područje je plamtjelo vjerskim žarom – poznatim kao Drugo veliko buđenje.
Tijekom tog razdoblja rasprava i svađa među vjerskim skupinama, Joseph je iskusio čudesno viđenje, danas znano kao Prvo viđenje. Blagoslovljeni smo što imamo četiri primarna zapisa na koja ću se pozivati.2
Joseph je zapisao: »Tijekom toga vremena velikog [vjerskog] uzbuđenja um moj bijaše nagnan na ozbiljno razmišljanje i veliku uznemirenost; no, premda moji osjećaji bijahu duboki i često snažni, ipak se držah po strani od svih tih stranaka, iako prisustvovah njihovim raznim sastancima koliko bi mi god često prilike dopuštale… [Ipak] toliko veliki bijahu pomutnja i sukob među različitim vjerozakonima, da bijaše nemoguće osobi mladoj poput mene, i toliko malo upoznatoj s ljudima i stvarima, stvoriti bilo kakav siguran zaključak o tome tko je u pravu, a tko u krivu.«3
Joseph se okrenuo Bibliji ne bi li pronašao odgovore na svoja pitanja i pročitao Jakovljevu 1:5: »Ako komu od vas nedostaje mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje obilno i bez prigovora, i dat će mu je«.4
Zapisao je: »Nikad nijedan odlomak Pisama nije s više moći ušao u srce čovječje nego što je ovaj tada u moje. Činilo se da je ušao s velikom silom u svaki oćut moga srca. Razmišljah o njemu uvijek iznova.«5
Joseph je došao do spoznaje da Biblija ne sadrži sve odgovore na životna pitanja; umjesto toga, podučavala je muškarce i žene kako mogu pronaći odgovore na svoja pitanja komunicirajući izravno s Bogom kroz molitvu.
Dodao je: »Tako se u skladu s tom svojom čvrstom odlukom da ištem od Boga povukoh u šumu pokušati. To bijaše ujutro krasnog, vedrog dana, rano u proljeće tisuću osam stotina i dvadesete.«6
Ubrzo nakon toga, Joseph je rekao da »[stup] svjetlost[i] otpočinu na meni [i] ja ugledah dvije Osobe, čiji se sjaj i slava ne daju opisati, gdje stoje povrh mene u zraku. Jedan mi od njih progovori, zazvavši me imenom te reče, upirući prstom u drugoga – [Josephe,] Ovo je moj ljubljeni Sin. Čuj ga!«7
Zatim je progovorio Spasitelj: »Josephe, sine moj, tvoji su ti grijesi oprošteni. Idi svojim pute, pridržavaj se mojih propisa i obdržavaj moje zapovijedi. Gle, ja sam Gospodar slave. Bijah razapet za svijet da bi, svi oni koji povjeruju u ime moje, mogli imati vječni život.«8
Joseph je dodao: »Čim, zato, stekoh upravljanje nad sobom, tako da mogah govoriti, ja zapitah Osobe, što stajahu povrh mene u svjetlosti, koja je od svih sljedbi ispravna.«9
Prisjetio se: »Rekli su mi da sve vjerske denominacije vjeruju u netočan nauk i da Bog nikoga od njih nije priznao kao svoju crkvu i kraljevstvo. I… [ja] istovremeno dobih obećanje da će mi punina evanđelja biti obznanjena u dogledno vrijeme.«10
Joseph je također spomenuo: »I vidio sam mnoge anđele u ovom viđenju.«11
Nakon ovog velebnog viđenja, Joseph je napisao: »Moja duša bila je ispunjena ljubavlju i mnogo sam se dana mogao veseliti velikom radošću… Gospodin je bio sa mnom.«12
Izašao je iz Svetog šumarka kako bi započeo svoju pripremu da postane prorok Božji.
Joseph je također počeo učiti što su drevni proroci doživjeli – odbijanje, protivljenje i progon. Joseph se prisjetio kako je iznio što je vidio i čuo jednom od svećenika koji je bio aktivan u vjerskom preporodu:
»Veoma se začudih njegovu ponašanju; odnosio se prema mom priopćenju ne samo olako, nego i s velikim prezirom, govoreći da je sve to od đavla, da nema ničeg takvog kao što su viđenja ili objave u ovim danima; da sve to prestade s apostolima, i da nikada više neće biti još toga.
Uskoro otkrih, međutim, da moje kazivanje priče bijaše probudilo jako mnogo predrasuda protiv mene među ispovjednicima vjere, i to bijaše uzrokom velika progonstva, koje nastavljaše rasti… ovo bijaše zajedničko među svim sljedbama — sve se ujediniše kako bi me progonile.13
Tri godine kasnije, 1823., nebesa su se ponovno otvorila kao dio kontinuirane Obnove evanđelja Isusa Krista u posljednje dane. Joseph je zapisao da mu se ukazao anđeo imena Moroni i rekao »da Bog ima djelo koje želi da izvedem… [i da] postoji pohranjena knjiga, ispisana na zlatnim pločama« u kojoj je sadržana »punina vječnog evanđelja… kako ju je Spasitelj predao drevnim žiteljima [Amerika].«14
Joseph je naposljetku dobio, preveo i objavio sveti zapis koji je danas poznati kao Mormonova knjiga.
Njegov brat Hyrum, koji je bio njegova stalna potpora, posebno nakon njegove bolne operacije noge opasne po život 1813., bio je jedan od svjedoka zlatnih ploča. Također je bio jedan od šestorice članova Crkve Isusa Krista kada je organizirana 1830.
Tijekom svojeg života, Joseph i Hyrum zajedno su se suočili s ruljama i progonom. Na primjer, patili su u najgorim uvjetima u zatvoru Liberty u Missouriju pet mjeseci tijekom hladne zime s 1838. na 1839.
U travnju 1839. Joseph je pisao svojoj ženi Emmi opisujući njihovu situaciju u zatvoru Liberty: »Vjerujem da je sada nekih pet mjeseci i šest dana od kako sam pod zlom paskom stražara, noću i danju, te unutar ovih zidova, rešetki i škripećih željeznih vrata turobnoga, tamnoga i prljavog zatvora… Bit ćemo preseljeni s ovog [mjesta] u svakom slučaju i drago nam je zbog toga. Što god da nas zadesi, ne možemo završiti u većoj rupi od ove… Nikada više nećemo ni pomisliti na povratak u Liberty u okrugu Clay u Missouriju. Bilo nam je dosta za čitavu vječnost.«15
Uoči progona Hyrum je prikazao vjeru u Gospodinova obećanja, uključujući jamstvo da pobjegne svojim neprijateljima ako to odluči. U blagoslovu koji je Hyrum primio 1835. pod rukama Josepha Smitha, Gospodin mu je obećao: »Imat ćeš moć pobjeći iz ruku neprijatelja svojih. Tvoj će život biti meta neumornog fanatizma, no ti ćeš pobjeći. Ako je volja, i želja tvoja, imat ćeš moć dragovoljno položiti svoj život za slavu Božju.«16
U lipnju 1844. Hyrum je imao priliku odabrati živjeti ili položiti svoj život za Božju slavu i »zapečati[ti] svjedočanstvo svoje krvlju svojom« – rame uz rame uz svoga ljubljenog brata Josepha.17
Tjedan dana prije sudbonosnog putovanja u Carthage gdje ih je hladnokrvno ubila naoružana rulja kukavica koji su obojili svoja lica kako bi izbjegli prepoznavanje, Joseph je zapisao: »Savjetovao sam svog brata Hyruma da povede svoju obitelj na sljedeći parobrod i odu u Cincinnati.«
Još uvijek osjećam snažnu emociju dok se prisjećam Hyrumovog odgovora: »Josephe, ne mogu te ostaviti.«18
Tako su Joseph i Hyrum otišli u Carthage, gdje su postali mučenici za Kristov povod i ime.
Službenom objavom mučeništva izjavljeno je sljedeće: »Joseph Smith, prorok i vidjelac Gospodnji… iznio je na vidjelo Mormonovu knjigu, koju je preveo darom i moću Božjom, i bijaše sredstvo njezina objavljivanja na dva kontinenta; on posla puninu vječnoga evanđelja, koju ona sadrži, do četiri kraja zemlje; iznese na vidjelo objave i zapovijedi koje tvore ovu knjigu Nauka i saveza, i mnoge druge mudre dokumente i upute za dobrobit djece ljudske; sabra mnoge tisuće svetaca posljednjih dana, utemelji velik grad, i ostavi glas i ime što ne mogu biti ubijeni… I poput većine Gospodnjih pomazanika u drevna vremena, on zapečati svoje poslanje i svoja djela vlastitom krvlju svojom, a tako i brat njegov Hyrum. U životu ne bijahu podijeljeni, i u smrti ne bijahu rastavljeni!«19
Nakon mučeništva, tijela Josepha i Hyruma vraćena su u Nauvoo, oprana i odjevena kako bi obitelj Smith mogla vidjeti svoje voljene. Njihova se voljena majka prisjetila: »Dugo sam vremena pripremala svaki živac, skupljala svu energiju svoje duše i pozivala Boga da me osnaži, ali kad sam ušla u sobu i vidjela svoje ubijene sinove, obojicu izložene zajedno pred mojim očima, i kad sam čula jecaje svoje obitelji i vapaje s usana njihovih žena, braće i sestara, to je bilo previše. Potonula sam vapeći Gospodinu u agoniji svoje duše: ‘Moj Bože, moj Bože, zašto si zaboravio ovu obitelj!’«20
U tom trenutku patnje i nevolje, prisjetila se kako joj govore: »Majko, ne plači radi nas, jer s ljubavlju prevladasmo svijet.«21
Oni su doista prevladali svijet. Joseph i Hyrum Smith, poput onih vjernih svetaca opisanih u knjizi Otkrivanja, »dolaze iz velike nevolje; ‘oni su prali svoje haljine’ i [stoje] pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u njegovu hramu. A onaj koji sjedi na prijestolju spustit će se na njih.
I više nigda ‘neće ni ogladnjeti ni ožednjeti’; više ih nigda neće moriti ni ‘sunce’ ni ikakva ‘žega’,
jer ‘će ih’ Janje, koje stoji nasred prijestolja, ‘pasti i voditi na izvore žive vode’. ‘I Bog će otrti svaku suzu’ s njihovih očiju.«22
Dok slavimo ovu radosnu prigodu, 200. obljetnicu Prvog viđenja, uvijek se trebamo sjećati cijene koju su Joseph i Hyrum Smith platili, zajedno s toliko mnogo drugih vjernih muškaraca, žena i djece, da bi uspostavili Crkvu kako bismo vi i ja mogli uživati mnoge blagoslove i sve ove objavljene istine koje imamo danas. Njihova vjernost nikada ne smije biti zaboravljena!
Često sam se pitao zašto su Joseph i Hyrum i njihove obitelji morali toliko patiti. Možda su došli do spoznaje Boga kroz svoju patnju na način na koji se to nikako drugačije ne bi moglo dogoditi. Kroz to, oni su se osvrnuli na Getsemani i križ Spasiteljev. Kako je Pavao rekao: »Jer vam je s obzirom na Krista dano kao milost ne samo da vjerujete u njega nego i da trpite za nj.«23
Prije svoje smrti 1844., Joseph je napisao srčano pismo svecima. Bio je to poziv na djelovanje, koji se nastavlja i danas u Crkvi:
»Braćo [i sestre], zar nećemo naprijed u tako velebnoj stvari? Naprijed idite, a ne natrag. Hrabro, braćo [i sestre]; i naprijed, naprijed do pobjede! (…)
Zato, prinesimo kao crkva i narod, i kao sveci posljednjih dana, Gospodu prinos u pravednosti.«24
Dok slušamo Duha tijekom ove proslave 200. obljetnice ovog vikenda, razmotrite koji ćete prinos vi dati Gospodinu u pravednosti u nadolazeći danima. Budite odvažni – iznesite to nekome kome vjerujete, i najvažnije, izdvojite vrijeme da to i učinite.
Znam da je Spasitelju drago kada mu darujemo prinos iz svog srca u pravednosti, kao što mu je bilo drago za vjerne prinose te čudesne braće, Josepha i Hyruma Smitha, i svih drugih vjernih svetaca. O tome svečano svjedočim, u sveto ime našega Gospodina Isusa Krista. Amen.