Duhovno određujuća sjećanja
Kada osobne teškoće ili uvjeti u svijetu koji su izvan naše kontrole pomrače naš put, duhovno su određujuća sjećanja iz naše knjige života poput blistavih kamenova koji pomažu rasvijetliti cestu pred nama.
Osamnaest godina nakon Prvog viđenja, prorok Joseph Smith napisao je opsežan zapis o svojem iskustvu. Suočio se oprečnošću, progonom, uznemiravanjem, prijetnjama i brutalnim napadima.1 Ipak je nastavio smiono svjedočiti o svojem Prvom viđenju: »Ja doista vidjeh svjetlo, i usred toga svjetla vidjeh dvije Osobe, i one zbiljski govorahu sa mnom; i premda bijah omražen i progonjen jer govorah da vidjeh viđenje, ipak to bijaše istina… znadoh da i Bog to znade, i ne mogah to zanijekati.«2
U svojim se teškim trenucima Joseph u svojim mislima vratio gotovo dva desetljeća unatrag do sigurnosti Božje ljubavi prema njemu i događaja koji su uveli davno prorečenu Obnovu. Prisjećajući se svojega duhovnog putovanja, Joseph je rekao: »Nikoga ne krivim što ne vjeruje mojoj povijesti. Da nisam proživio to što jesam, ni sam ne bih vjerovao.«3
No iskustva su bila stvarna i on ih nikada nije zaboravio niti zanijekao, tiho potvrđujući svoje svjedočanstvo dok se kretao prema Carthageu: »Idem kao janje na klanje; no, smiren sam poput ljetnoga jutra; imam savjest slobodnu od uvrede prema Bogu, i prema svim ljudima.«4
Vaša duhovno određujuća iskustva
Postoji lekcija za nas u primjeru proroka Josepha. Zajedno s mirnim usmjerenjem koje primamo od Duha Svetoga, s vremena na vrijeme Bog snažno i vrlo osobno uvjerava svakoga od nas da nas poznaje i voli te nas blagoslivlja naročito i otvoreno. Tada, u našim trenucima poteškoće, Spasitelj ponovno donosi ova iskustva u naše misli.
Promislite o svom vlastitom životu. Tijekom godina poslušao sam tisuće dubokih duhovnih iskustava svetaca posljednjih dana diljem cijelog svijeta, potvrđujući mi, bez ikakve sumnje, da Bog poznaje i voli svakoga od nas te da on revno želi objaviti sebe nama. Ova iskustva mogu doći u ključnim trenucima našeg života ili tijekom onoga što se na prvu može činiti kao neuzbudljivi događaji, no oni su uvijek popraćeni iznimno snažnom duhovnom potvrdom o ljubavi Božjoj.
Prisjećanje na ova duhovno određujuća iskustava spušta nas na naša koljena da izjavimo, kao što je to učinio prorok Joseph: »Što sam primio bilo je s Neba. Znam to i znam kako Bog zna da ja znam.«5
Četiri primjera
Osvrnite se na svoja osobna duhovno određujuća sjećanja dok iznosim nekoliko tuđih primjera.
Prije mnogo je godina stariji patrijarh kolčića s dva propadajuća srčana zaliska molio tada dr. Russella M. Nelsona da posreduje, iako u to vrijeme nije postojalo kirurško rješenje za oštećeni drugi srčani zalistak. Dr. Nelson konačno je pristao napraviti operaciju. Ovo su riječi predsjednika Nelsona:
»Nakon što smo smanjili blokadu prvog zaliska, otvorili smo drugi. Otkrili smo da je netaknut, ali toliko jako raširen da više nije mogao funkcionirati kako je trebao. Prilikom pregledavanja ovog zaliska, poruka je jasno utisnuta u moje misli: smanji opseg prstena. Obznanio sam tu poruku svojem pomoćniku. ‘Tkivo zaliska bit će dovoljno ako možemo učinkovito smanjiti prsten do njegove normalne veličine.’
Ali kako? (…) Slika mi se slikovito pojavila u mojim mislima, pokazujući kako šavovi trebaju biti postavljeni da bi se napravio nabor tu i tamo… I dalje se sjećam te mentalne slike – dopunjene iscrtanim crtama na koje šavovi trebaju biti postavljeni. Popravak je dovršen kako je bio predočen u mojim mislima. Isprobali smo zalistak i otkrili da je curenje zamjetno smanjeno. Moj je pomoćnik rekao: ‘To je čudo.’«6 Patrijarh je poživio mnogo godina.
Dr. Nelson bio je usmjeren. I znao je da je Bog znao kako je on znao da je bio usmjeren.
Kathy i ja upoznali smo Beatrice Magré u Francuskoj prije 30 godina. Beatrice mi je nedavno rekla za iskustvo koje je utjecalo na njezin duhovni život nedugo nakon njezinog krštenja kao tinejdžerice. Ovo su njegove riječi:
»Mladi iz našeg ogranka otputovali su sa svojim vođama na plažu Lacanau, sat i pol od Bordeauxa.
Prije nego što su se vratili kući, jedan je od vođa odlučio još jednom otplivati te je zaronio u valove sa svojim naočalama. Kada je izronio, naočale su nestale… Bile su izgubljene u oceanu.
Gubitak njegovih naočala spriječilo bi ga da vozi svoj auto. Zaglavili bismo daleko od kuće.
Sestra ispunjena vjerom predložila je da se pomolimo.
Mrmljala sam da nam molitva neće baš ništa pomoći i nevoljko sam se priključila skupini u javnoj molitvi dok smo stajali u mutnoj vodi dubokoj do struka.
Jednom kada je molitva bila gotova, raširila sam svoje ruke kako bih sve poprskala. Dok sam prolazila po površini oceana, njegove su se naočale našle u mojim rukama. Snažan je osjećaj probo moju dušu da Bog zapravo čuje naše molitve i odgovara na njih.«7
Četrdeset i pet godina kasnije, prisjetila se toga kao da se to dogodilo jučer. Beatrice je bila blagoslovljena i znala je da Bog zna kako je ona znala da je bila blagoslovljena.
Iskustva predsjednika Nelsona i sestre Magré bila su vrlo drugačija, ipak za oboje je nezaboravno određujuće sjećanje na Božju ljubav bilo utkano u njihovo srce.
Ovi određujući događaji često dolaze tijekom učenja o obnovljenom evanđelju ili iznošenju evanđelja drugima.
Ova je fotografija fotografirana u São Paulu u Brazilu 2004. Floripes Luzia Damasio iz kolčića Ipatinga Brazil imala je 114 godina. Govoreći o svojem obraćenju, sestra Damasio rekla mi je da su misionari u njenom selu dali svećenički blagoslov kritično bolesnoj bebi koja se čudesno oporavila. Htjela je znati više. Dok se molila o njihovoj poruci, neporecivo osvjedočenje Duha potvrdilo joj je da je Joseph Smith bio Božji prorok. U 103. je godini bila krštena, a u 104. godini bila je podarena. Svake godine poslije, 14 se sati vozila autobusom kako bi provela tjedan dana u hramu. Sestra Damasio primila je nebesku potvrdu te je znala da je Bog znao kako ona zna da je osvjedočenje bilo istinito.
Evo duhovnog sjećanja s moje prve misije u Francuskoj prije 48 godina.
Dok smo išli od vrata do vrata, moj suradnik i ja ostavili smo Mormonovu knjigu kod starije žene. Kada smo se vratili do ženinog stana oko tjedan dana kasnije, ona je otvorila vrata. Prije nego što je ijedna riječ rečena, osjetio sam opipljivu, duhovnu moć. Intenzivni se osjećaj nastavio kada nas je gospođa Alice Audubert pozvala da uđemo i rekla nam da je pročitala Mormonovu knjigu te je znala da je istinita. Kada smo napustili njezin stan toga dana, pomolio sam se: »Nebeski Oče, molim te pomogni mi da nikada ne zaboravim što sam upravo osjetio.« Nikada nisam.
U naizgled uobičajenom trenutku, pred vratima poput stotinu drugih vrata, osjetio sam moć neba. I znao sam da Bog zna kako ja znam da su ustave nebeske bile otvorene.
Individualizirano i neporecivo
Ovi duhovno određujući trenuci dolaze u različitim trenucima i na različite načine, individualizirane za svakoga od nas.
Sjetite se svojega omiljenog stiha iz Svetih pisama. Oni koji su slušali apostola Petra »u srcu se potresoše«.8 Lamanka Abiš povjerovala je »neobičn[om] viđenj[u] oca svojega«.9 Glas je došao u Enošev um.10
Moj je prijatelj Clayton Christensen opisao iskustvo tijekom vrlo pobožnog čitanja Mormonove knjige na ovaj način: »Predivan, topao, brižan duh… okružio me i prožeo moju dušu, obujmljujući me osjećajem ljubavi za koju nisam ni zamislio da je mogu osjetiti, [i ti su osjećaji nastavili iz noći u noć].«11
Postoje trenuci kada nam duhovni osjećaji prodru u srce poput ognja, prosvjetljujući našu dušu. Joseph Smith objasnio je da mi ponekada primamo »iznenadnu navalu ideja«, a povremeno »čista razumnost utječe.«12
Predsjednik Dallin H. Oaks, kao odgovor iskrenom čovjeku koji je tvrdio da nikada nije imao takvo iskustvo, savjetovao je: »Možda ste opetovano primili odgovor na svoje molitve, no vaše je očekivanje bilo usmjereno na znak tako veliki ili glas tako glasan da mislite da nikada niste primili odgovor.«13 Sam je Spasitelj govorio o ljudima velike vjere koji »bijahu [blagoslovljeni] ognjem i Duhom Svetim, a to ne znadoše«.14
Kako ga vi čujete?
Nedavno smo čuli predsjednika Russella M. Nelsona kako kaže: »Pozivam vas da dobro i često razmišljate o ovom ključnom pitanju: Kako ga vi čujete? Također, pozivam vas da poduzmete korake da ga čujete bolje i češće.«15 Jutros je ponovio taj poziv.
Mi ga čujemo u našim molitvama, domovima, Svetim pismima, pjesmama, dok dostojno blagujemo od sakramenta, izjavljujemo svoju vjeru, služimo drugima i odlazimo u hram s drugim vjernicima. Duhovno određujući trenuci dolaze dok uz molitvu slušamo Opći sabor i bolje obdržavamo zapovijedi. I djeco, ova su iskustva za vas također. Upamtite, Isus »podučavaše i posluživaše djeci… te [djeca] govorahu… ono što je veliko i čudesno«.16 Gospodin je rekao:
»O[vo]… vam [je znanje] dan[o] Duhom mojim… i osim ako to ne bijaše mojom moću ne biste [ga] mogli imati;
Stoga možete posvjedočiti da čuste glas moj, i znate riječi moje.«17
Možemo »čuti ga« zbog blagoslova Spasiteljevoga neusporedivog Pomirenja.
Iako ne možemo odabrati vrijeme primanja ovih određujućih trenutaka, predsjednik Henry B. Eyring dao je sljedeći savjet u našoj pripremi: »Večeras i sutra navečer mogli biste se moliti i promišljati, postavljajući pitanja: Je li Bog poslao poruku koja je samo za mene? Jesam li vidio njegovu ruku u svojem životu i životima svoje [obitelji]?«18 Vjera, poslušnost, poniznost i prava nakana otvaraju ustave nebeske.19
Prikaz
Mogli biste razmisliti o svojim duhovnim sjećanjima na taj način. Sa stalnom molitvom, odlučnošću da obdržavamo svoje saveze i darom Duha Svetoga mi kormilarimo po svojem putu kroz život. Kada osobna teškoća, sumnja ili obeshrabrenje pomrače naš put, ili kada nas uvjeti u svijetu koji su izvan naše kontrole navedu da se pitamo o budućnosti, duhovno su određujuća sjećanja iz naše knjige života poput blistavih kamenova koji pomažu rasvijetliti cestu pred nama, pružajući nam jamstvo da nas Bog poznaje, voli te da je poslao svojeg Sina, Isusa Krista, pomoći nam vratiti se kući. I kada netko odbaci svoja određujuća sjećanja te je izgubljen ili zbunjen, mi ih usmjeravamo prema Spasitelju dok im iznosimo svoju vjeru i sjećanja, pomažući im ponovno otkriti ove dragocjene duhovne trenutke koje su nekoć cijenili.
Neka su iskustva tako sveta da ih čuvamo u svojem duhovnom sjećanju i ne iznosimo ih.20
»Anđeli govore moću Duha Svetoga; stoga, oni govore riječi Kristove.«21
»Anđeli [ne] prestadoše posluživati djeci ljudskoj.
Jer gle, oni su podložni [Kristu], da poslužuju u skladu s[a]… zapovijedi njegov[om], pokazujući se onima jake vjere i čvrsta uma u svakom obliku bogobojaznosti.«22
I »Branitelj, Duh Sveti… naučit će vas sve i sjetiti vas svega.«23
Prigrlite svoja sveta sjećanja. Vjerujte im. Zapišite ih. Iznosite ih svojoj obitelji. Imajte povjerenja da vam dolaze od vašega Nebeskog Oca i njegovoga ljubljenog Sina.24 Neka vam donesu strpljenje za vaše sumnje i razumijevanje za vaše poteškoće.25 Obećavam vam da će vam, dok svojevoljno priznajete i pažljivo cijenite duhovno određujuće događaje u svojem životu, više njih doći. Nebeski vas Otac poznaje i voli!
Isus jest Krist; njegovo je evanđelje bilo obnovljeno, a dok mi ostajemo vjerni, svjedočim da ćemo zauvijek biti njegovi, u ime Isusa Krista. Amen.