Hosana i aleluja – Živući Isus Krist: Srž Obnove i Uskrs
Tijekom ovog razdoblja hosana i aleluja, pjevajte aleluja – jer će on vladati uvijek i zauvijek!
Draga braćo i sestre: uz povike hosana i aleluja slavimo živućeg Isusa Krista u ovom razdoblju stalne Obnove i Uskrsa. Sa savršenom nas ljubavlju naš Spasitelj umiruje: »U meni imate mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!«1
Prije nekoliko godina, kada smo sestra Gong i ja upoznali ljupku obitelj, njihova je mlada kći Ivy sramežljivo izvadila svoj kofer za violinu. Otvorila je kofer, izvadila gudalo, zategnula ga i stavila kolofonij na njega. Tada je vratila gudalo natrag u kofer, naklonila se i sjela. Kao početnica, upravo je iznijela sve što je znala o violini. Sada, godinama kasnije, Ivy predivno svira violinu.
U ovom smo smrtnom razdoblju svi mi pomalo poput Ivy i njezine violine. Započinjemo na početku. Uz vježbu i ustrajnost, rastemo i poboljšavamo se. Kako vrijeme prolazi, moralno opredjeljivanje i smrtna iskustva pomažu nam postati više poput našeg Spasitelja dok radimo s njim u njegovom vinogradu2 i slijedimo njegov put saveza.
Godišnjice, uključujući ovu 200-tu, naglašavaju uzorke obnove.3 U proslavi kontinuirane Obnove evanđelja Isusa Krista također se pripremamo za Uskrs. Kroz oboje se radujemo povratku Isusa Krista. On živi – ne samo tada, već sada; ne samo za neke, već za sve. On je došao i dolazi iscijeliti one slomljena srca, izbaviti zatočene, vratiti vid slijepima te osloboditi one koji su potlačeni.4 To je svatko od nas. Njegova otkupljujuća obećanja vrijede, bez obzira na našu prošlost, sadašnjost ili brige za našu budućnosti.
Sutra je Cvjetnica. Tradicionalno, palme su sveti simbol za izražavanje radosti u našem Gospodinu, kao kod Kristovoga slavodobitnog ulaska u Jeruzalem gdje »mnoštvo naroda… uze grane od palamâ te mu iziđe u susret«.5 (Možda će vam biti zanimljivo za znati da originalna slika Harry Andersona visi u uredu predsjednika Russella M. Nelsona, odmah iza njegovog stola.) U knjizi Otkrivenja oni koji slave Boga i Jaganjca čine to »obučeni u bijele haljine, s palmama u rukama«.6 Uz »haljin[e] pravednosti« i »krun[e] slave«, palme su uključene u molitvu posvećenja hrama Kirtland.7
Naravno, značenje Cvjetnice veće je od mnoštva koje je pozdravilo Isusa palmama. Isus je na Cvjetnicu ušao u Jeruzalem na načine koji su vjerni prepoznali kao ispunjenje proroštva. Kao što su Zaharija8 i psalmist proročki prorekli, naš je Gospodin ušao u Jeruzalem jašući na magaretu dok je mnoštvo uzvikivalo: »Hosana na nebu«.9 Hosana znači »spasi sada«.10 Tada, kao i sada, radujemo se: »Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!«11
Tjedan nakon Cvjetnice uskršnja je nedjelja. Predsjednik Russell M. Nelson naučava da je Isus Krist »došao… platiti dug koji nije bio dužan jer smo mi bili dužni dug koji nismo mogli platiti.«12 Doista, kroz Kristovo Pomirenje sva Božja djeca »mo[gu] biti spa[šena] poslušnošću zakonima i uredbama evanđelja«.13 Na Uskrs pjevamo aleluja. Aleluja znači »hvalite Gospodina Jahvu«.14 Refren Hallelujah iz Handelovog oratorija Mesija omiljena je uskršnja izjava da je on »Gospodar gospodarâ i Kralj kraljeva«.15
Sveti događaji između Cvjetnice i uskršnje nedjelje priča su o riječima hosana i aleluja. Hosana je naša molba Bogu da spasi. Riječju aleluja izražava se naše hvaljenje Gospoda na nadi spasenja i uzvišenja. Kroz riječi hosana i aleluja priznajemo živućeg Isusa Krista kao srž Uskrsa i Obnove u posljednjim danima.
Obnova posljednjih dana započinje s bogojavljanjem – doslovnim ukazivanjem Boga Oca i njegovog Sina Isusa Krista mladom proroku Josephu Smithu. Joseph Smith je rekao: »Kada biste pet minuta mogli gledati u nebo, znali biste više nego što bi znali čitajući sve što je ikada bilo napisano o toj temi.«16 Stoga što su nebesa ponovno otvorena, poznamo i »vjerujemo u Boga, Vječnoga Oca, i u njegova Sina, Isusa Krista, i u Duha Svetoga«17 – nebesko Božanstvo.
Na uskršnju nedjelju, 3. travnja 1836., u prvim godinama Obnove, živući se Isus Krist ukazao nakon što je hram Kirtland bio posvećen. Oni koji su ga tamo vidjeli svjedočili su o njemu kroz nadopunjujuće oprečnosti vatre i vode: »Oči njegove bijahu poput ognjena plamena; kosa na glavi njegovoj bijaše bijela poput čista snijega; lice njegovo sjaše jače od sjaja sunčanog; i glas njegov bijaše poput zvuka sručavanja velikih voda, to jest glas Jahvin.«18
Tom je prilikom naš Spasitelj izjavio: Ja sam prvi i posljednji; ja sam onaj koji živi, ja sam onaj koji bijaše ubijen; ja sam zagovornik vaš kod Oca.«19 Opet nadopunjujuće oprečnosti – prvi i posljednji, živući i ubijen. On je Alfa i Omega, početak i kraj,20 začetnik i završitelj naše vjere.21
Nakon ukazanja Isusa Krista, došli su i Mojsije, Ilijas i Ilija. Po božanskom usmjerenju, ovi su veliki drevni proroci obnovili svećeničke ključeve i ovlast. Time su »ključevi ove rasporedbe povjereni«22 unutar njegove obnovljene Crkve da blagoslove svu Božju djecu.
Dolazak Ilije u hram Kirtland također je ispunilo Malahijino starozavjetno proroštvo da će se Ilija vratiti »prije nego dođe Dan Jahvin, dan velik i strašan«.23 Čineći to, Ilijino ukazanje poklopilo se, iako ne slučajno, sa židovskim razdobljem Pashe tijekom kojeg se tradicionalno pobožno očekuje Ilijin povratak.
Mnoge pobožne židovske obitelji ostavljaju mjesto za Iliju za svojim pashalnim stolom. Mnogi pune čašu do ruba kako bi ga pozvali i izrazili mu dobrodošlicu. I neki, tijekom tradicionalnoga pashalnog sedera, šalju dijete pred vrata, ponekada ostavljena djelomično otvorena, da vide je li Ilija vani i čeka li da ga se pozove unutra.24
Kao ispunjenje proroštva i kao dio obećane obnove svega,25 Ilija je došao kako je obećano, na Uskrs i na početku Pashe. Donio je moć pečaćenja da se obitelji povežu na Zemlji i na Nebu. Kao što je Moroni podučio proroka Josepha, Ilija »će posaditi u srcima djece obećanja dana ocima, i srca djece okrenut će se k ocima njihovim. Kad ne bi bilo tako«, Moroni je nastavio, »cijela bi zemlja bila posve opustošena kod dolaska [Gospodinova].«26 Duh Ilije, očitovanje Duha Svetoga, privlači nas našim naraštajima – prošlim, sadašnjim i budućim – u našim rodoslovljima, povijestima i hramskom služenju.
Prisjetimo se ukratko i što Pasha označava. Pashom se prisjećamo izbavljenja djece Izraelove iz 400-godišnjeg ropstva. U knjizi Izlaska priča se kako je ovo izbavljenje došlo nakon pošasti žaba, uši, muha, smrti stoke, čireva, tuče i vatre, skakavaca i tame. Posljednjom se pošasti bilo zaprijetilo smrću prvorođene djece u zemlji, ali ne u domu Izraelovom ako – ako ta domaćinstva stave krv neokaljanoga prvorođenog janjeta na nadvratnike svojih vrata.27
Anđeo zatornik prošao je pokraj kuća označenih simboličnom krvlju janjetovom.28 Taj prolazak mimo, ili prelazak, predstavlja Isusa Krista koji u konačnici prevladava smrt. Doista, pomirbena krv Jaganjca Božjega daje našem Dobrom Pastiru moć da okupi svoj narod na svim mjestima i u svim okolnostima u sigurnost svojeg stada s obje strane vela.
Značajno, u Mormonovoj je knjizi opisano »moć[] i uskrsnuće[] Kristov[o]«29 – srž Uskrsa – u okviru dvije obnove.
Prvo, uskrsnuće uključuje fizičku obnovu našega »pravo[g] i savršeno[g] tijel[a]«, »svak[og] ud[a] i zglob[a]«, »čak ni vlas s glave neće biti izgubljena.«30 Ovo obećanje pruža nadu onima koji su izgubili udove, koji su izgubili sposobnost vida, sluha ili hodanja, ili onima koje se smatra izgubljenima zbog nemilosrdnoga oboljenja, mentalne bolesti ili drugih umanjenih sposobnosti. On nas pronalazi. On nas iscjeljuje.
Drugo je obećanje Uskrsa i Pomirenja našeg Gospodina to da će, duhovno, sve »biti vraćeno pravom redu svojemu«.31 Ova duhovna obnova odražava naša djela i želje. Poput kruha na vodi,32 ona obnavlja »dobro za ono što je dobro«, »pravedno«, »pravično« i »milosrdno«.33 Nije ni čudo da prorok Alma koristi riječ obnoviti 22 puta34 dok nas potiče da »postupa[mo] pravično, sudi[mo] pravedno, i čini[mo] dobro neprestance«.35
Stoga što »sâm Bog pomiruje za grijehe svijeta«,36 Gospodinovo Pomirenje ne može iscijeliti samo ono što je bilo, već i ono što može biti. Stoga što on poznaje naše boli, patnje, bolesti, naša iskušenja svih vrsta,37 on nam može, milosrđem, pomoći u skladu s našim slabostima.38 Stoga što je Bog »savršen, pravičan Bog, a i milosrdan Bog«, naum milosrđa može »udovolji[ti] zahtjevima pravde«.39 Kajemo se i činimo sve što možemo. On nas vječno obujmljuje »u naručj[e] ljubavi [svoje]«.40
Danas slavimo Obnovu i Uskrsnuće. S vama se radujem u kontinuiranoj Obnovi punine evanđelja Isusa Krista. Kako je započelo prije dvjesto godina, ovoga proljeća, svjetlo i objava nastavljaju izlaziti na vidjelo kroz Gospodinovog živućega proroka i njegovu Crkvu nazvanu njegovim imenom – Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana – te kroz osobnu objavu i nadahnuće po uzvišenom daru Duha Svetoga.
S vama, ovoga uskršnjeg razdoblja, svjedočim o Bogu, našem Nebeskom Ocu, i njegovom voljenom Sinu, živućem Isusu Kristu. Smrtni su ljudi bili okrutno razapeti i kasnije uskrsnuti. No samo živući Isus Krist u svojem savršenom uskrslom obliku i dalje ima biljege raspeća na svojim rukama, stopalima i boku. Samo on može reći: »U dlanove sam te svoje urezao.«41 Samo on može reći: »Ja sam onaj koji bijaše uzdignut. Ja sam Isus koji bijaše razapet. Ja sam Sin Božji.«42
Poput malene Ivy i njezine violine, mi smo na neke načine i dalje na početku. Doista, »ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube«.43 U ovim vremenima možemo puno naučiti o Božjoj dobroti i našem božanskom potencijalu da Božja ljubav raste u nama dok ga tražimo i dopiremo jedni do drugih. Na nove načine i na novim mjestima, možemo činiti i postati, redak po redak, ljubaznošću po ljubaznošću, pojedinačno i zajedno.
Draga braćo i sestre posvuda, dok se zajedno sastajemo i učimo, vaša vjera i dobrota ispunjavaju me osjećajem evanđeoske pustolovine i zahvalnosti. Vaše svjedočanstvo i evanđeosko putovanje obogaćuju moje svjedočanstvo i evanđeosko putovanje. Vaše brige i radosti, vaša ljubav prema ukućanima Božjim i zajednici svetaca te vaše proživljeno razumijevanje obnovljenih istina i svjetla povećavaju moju puninu obnovljenog evanđelja, sa živućim Isusom Kristom u njegovoj srži. Zajedno imamo povjerenje »kroz vihor, sunca sjaj, o, čuvaj me!«44 Ujedinjeni znamo da, posred naših tereta i briga, možemo brojati naše mnoge blagoslove.45 U svakodnevnim detaljima te u malom i jednostavnom možemo vidjeti kako se veliko ostvaruje u našem životu.46
»I dogodit će se da će pravedni biti sabrani između svih naroda, i dolazit će na Sion pjevajući pjesme vječne radosti.«47 Tijekom ovog razdoblja hosana i aleluja, pjevajte aleluja – jer će on vladati uvijek i zauvijek! Uzvikujte hosana, Bogu i Jaganjcu. U posvećeno i sveto ime Isusa Krista. Amen.