Molitve vjere
Dok se molimo s vjerom, postajemo ključni dio u Gospodinovom djelu dok on priprema svijet za svoj Drugi dolazak.
Molitva starješine Maynesa na početku ovoga prvog zasjedanja Općeg sabora prima odgovor. Nadahnuće nam je došlo kroz divne poruke i prekrasnu glazbu. Obećanje predsjednika Russella M. Nelsona da će ovaj sabor biti nezaboravan već se počinje ispunjavati.
Predsjednik Nelson nazvao je ovu godinu »razdoblje dvjestote godišnjice kojom se obilježava 200 godina otkad su se Bog Otac i njegov ljubljeni Sin, Isus Krist, ukazali Josephu Smithu u viđenju«. Predsjednik Nelson pozvao nas je da stvorimo osobni plan pripreme za ovaj povijesni sabor, za čije je obilježavanje rekao da će biti »prekretnica u povijesti Crkve i vaša je uloga ključna«.1
Poput mene, možda ste čuli ovu poruku i pitali se: »Na koji je način moja uloga ključna?« Možda ste čitali i molili se o događajima Obnove. Možda ste, više nego ikada prije, čitali izvješća o onih nekoliko puta kada je Bog Otac predstavio svoga ljubljenog Sina. Možda ste čitali o prilikama kada se Spasitelj obratio djeci našega Nebeskog Oca. Znam da sam ja učinio sve to i više.
U svojem sam čitanju pronalazio spominjanja svećeništva Božjeg i otvaranja rasporedbi. Osjetio sam poniznost kad sam shvatio da je moja priprema za ovaj sabor bila prekretnica u mojoj osobnoj povijesti. Osjetio sam promjene u svom srcu. Osjetio sam novu zahvalnost. Osjetio sam se ispunjen radošću da mogu biti pozvan sudjelovati u ovoj proslavi neprestane Obnove.
Zamišljam da se drugi osjećaju, zbog pažljive pripreme, radosniji, optimističniji i odlučniji služiti u kojem god svojstvu Gospodin traži.
Uzvišeni događaji koje obilježavamo bili su početak prorečene posljednje rasporedbe, u kojoj Gospodin priprema svoju Crkvu i svoj narod, one koji nose njegovo ime, da ga prime. Kao dio naše pripreme za njegov dolazak, on će uzdignuti svakoga od nas tako da možemo biti dorasli duhovnim izazovima i prilikama drugačijim od svih viđenih u povijesti ovoga svijeta.
U rujnu 1840. godine prorok Joseph Smith i njegovi savjetnici u Prvom predsjedništvu izjavili su sljedeće: »Gospodinovo djelo u ovim posljednjim danima je od ogromnog značaja i skoro nepojmljivo smrtnicima. Njegove slave ne mogu se opisati, a njegov je sjaj nenadmašiv. To je tema koja je pokretala njedra proroka i pravednika od postanka svijeta kroz svaki naredni naraštaj do današnjeg dana; i to je uistinu rasporedba punine vremena kada će sve što je u Kristu Isusu, bilo na nebu ili na zemlji, biti okupljeno u njemu, i kada će sve biti obnovljeno kao što su svi sveti proroci govorili od početka svijeta; jer u njoj će se dogoditi veličanstveno ispunjenje obećanja danih očevima, dok će očitovanja moći Svevišnjega biti velika, veličanstvena i uzvišena.«
Nastavili su rekavši: »Osjećamo se skloni ići naprijed i ujediniti naše energije u izgradnji kraljevstva i uspostavi svećeništva u njihovoj punini i slavi. Djelo koje treba biti ostvareno u posljednjim danima od velike je važnosti, a u djelovanje će prizvati energiju, vještinu, talent i sposobnost svetaca kako bi se moglo odvijati s tom slavom i veličanstvenošću koje je opisao prorok [Daniel] [vidi Daniel 2:34–35, 44–45]; a naposljetku će zahtijevati posvećivanje svetaca da bi se ostvarila djela takvog značaja i veličine.«2
Mnogo detalja o tome što ćemo činiti i kada ćemo to činiti u razvijajućoj Obnovi nije još objavljeno. Ipak je Prvo predsjedništvo čak i u tim ranim danima poznavalo dio širine i dubine djela koje je Gospodin postavio pred nas. Slijedi nekoliko primjera onoga što znamo da će se dogoditi:
Kroz svoje svece Gospodin će ponuditi dar svojeg evanđelja »svakom narodu, plemenu, jeziku i puku«.3 Tehnologija i čuda nastavit će igrati ulogu – kao i pojedini »ribari[] ljudi«4 koji poslužuju s moću i rastućom vjerom.
Mi kao narod postat ćemo više ujedinjeni usred rastućih sukoba. Bit ćemo sabrani u duhovnoj snazi skupina i obitelji ispunjenih svjetlom evanđelja.
Čak će i svijet koji ne vjeruje prepoznati Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana i shvatiti moć Božju na njoj. Vjerni i hrabri učenici neustrašivo će, ponizno i otvoreno uzeti na sebe ime Kristovo u svom svakodnevnom životu.
Dakle, kako svatko od nas može sudjelovati u ovom djelu takvog značaja i veličine? Predsjednik Nelson podučio nas je kako rasti u duhovnoj moći. Kada prihvatimo pokajanje kao radosnu priliku zbog naše rastuće vjere da Isus jest Krist, kada razumijemo i vjerujemo da Nebeski Otac čuje svaku našu molitvu, kada nastojimo slušati i živjeti zapovijedi, mi rastemo u našoj moći da primamo neprestanu objavu. Duh Sveti može biti naš stalni suradnik. Osjećaj svjetla ostat će s nama čak i dok svijet oko nas postaje tamniji.
Joseph Smith primjer je kako rasti u takvoj duhovnoj moći. On nam je pokazao da je molitva vjere ključ za objavu od Boga. Molio se u vjeri, vjerujući da će Bog Otac odgovoriti na njegovu molitvu. Molio se u vjeri, vjerujući da samo kroz Isusa Krista može biti oslobođen od krivnje koju je osjećao za svoje grijehe. I molio se u vjeri, vjerujući da treba pronaći istinitu Crkvu Isusa Krista kako bi stekao taj oprost.
Kroz svoje proročko službeništvo Joseph Smith koristio je molitve vjere kako bi zadobio neprestanu objavu. Dok se suočavamo s današnjim izazovima i onima koji će doći, mi ćemo također trebati koristiti isti uzorak. Predsjednik je Brigham Young rekao: »Ne znam ni jedan drugi put za svece posljednjih dana, nego da svaki dah bude doslovna molitva Bogu da vodi i usmjerava njegov narod.«5
Ove riječi iz sakramentalne molitve trebale bi onda opisati naš svakodnevni život: »Uvijek ga se spominjati«. »Ga« se odnosi na Isusa Krista. Sljedeće riječi, »i obdržavati zapovijedi njegove«, govore što znači za nas spominjati se njega.6 Dok se uvijek sjećamo Isusa Krista, možemo pitati u tihoj molitvi, »Što bi on želio da učinim?«
Takva je molitva, iznesena u vjeri u Isusa Krista, uvela ovu posljednju rasporedbu. I bit će u srcu uloge koju će svatko od nas igrati u njezinom neprestanom otkrivanju. Pronašao sam, kao i vi, divne primjere ovakve molitve.
Prvi je Joseph Smith. On je pitao s vjerom poput djeteta što Gospodin želi da on učini. Njegov je odgovor promijenio povijest svijeta.
Po meni, važna lekcija dolazi iz Josephovog odgovora na napad Sotone kad je Joseph kleknuo pomoliti se.
Znam iz iskustva kako Sotona i njegovi sluge pokušavaju postići da osjećamo da se ne smijemo moliti. Kada je Joseph Smith napregnuo sve svoje moći da prizove Boga da ga izbavi od moći koja ga je pokušala vezati, njegova molitva za pomoć bila je odgovorena i ukazali su se Nebeski Otac i Isus Krist.
Sotonin pokušaj da onemogući početak Obnove bio je tako snažan jer je Josephova molitva bila tako važna. Vi i ja imat ćemo manje uloge za odigrati u trajnoj Obnovi. Ipak, neprijatelj Obnove pokušat će nas zaustaviti u molitvi. Primjer Josephove vjere i njegove odlučnosti može nas osnažiti u našoj predanosti. Ovo je jedan od mnogih razloga zašto moje molitve uključuju zahvalnost Nebeskom Ocu za proroka Josepha.
Enoš u Mormonovoj knjizi drugi je model za moju molitvu vjere dok nastojim igrati svoju ulogu u neprestanoj Obnovi. Koja god bude vaša uloga, vi ga možete uzeti za osobnog mentora.
Poput Josepha, Enoš se molio s vjerom. Opisao je svoje iskustvo na ovaj način:
»I duša moja ogladnje; i ja kleknuh pred Tvorcem svojim, i zavapih mu u žarkoj molitvi i prošnji za dušu svoju; i cijeli taj dan vapijah k njemu; da, i kad noć dođe, ja još uvijek dizah glas svoj uvis, te on dođe do nebesa.
I dođe glas k meni govoreći: Enoše, grijesi su ti tvoji oprošteni, i bit ćeš blagoslovljen.
I ja, Enoš, znadoh da Bog ne može lagati; stoga krivnja moja bijaše izbrisana.
I ja rekoh: Gospode, kako se to zbilo?
A on mi reče: Zbog vjere tvoje u Krista, koga nikad prije nisi čuo ni vidio. A mnoge će godine proći prije nego što će se on očitovati u tijelu; stoga eto, tvoja te vjera iscijelila.«7
Lekcija koja me blagoslovila u ovim je riječima: »Zbog vjere tvoje u Krista, koga nikad prije nisi čuo ni vidio.«
Joseph je imao vjeru u Krista da ode u šumarak i također se pomoli za oslobođenje od moći Sotone. Još nije bio vidio Oca i Sina, ali pomolio se s vjerom, svom snagom svog srca.
Enoševo iskustvo podučilo me istu dragocjenu lekciju. Kad se molim s vjerom, imam Spasitelja kao svog zagovornika kod Oca i mogu osjetiti da moja molitva dolazi do Neba. Odgovori dolaze. Blagoslovi se primaju. Javljaju se mir i radost, čak i u teškim vremenima.
Sjećam se kada sam, kao najnoviji član Zbora dvanaestorice apostola, kleknuo u molitvi sa starješinom Davidom B. Haightom. Bio je otprilike u dobi u kojoj sam ja sada, s izazovima koje ja sada i sam doživljavam. Sjećam se njegovog glasa dok se molio. Nisam otvorio oči kako bih pogledao, ali zvučalo mi je kao da se smiješi. Razgovarao je s Nebeskim Ocem s radošću u svom glasu.
Mogu u svojem umu čuti njegovu sreću kad je rekao: »U ime Isusa Krista«. Zvučalo mi je kao da je starješina Haight osjećao da Spasitelj u tom trenu potvrđuje poruku o kojoj se molio Ocu. I bio sam siguran da će biti primljena s osmjehom.
Naša će se sposobnost da damo naš ključni doprinos predivnoj kontinuiranoj Obnovi povećavati dok rastemo u našoj vjeri u Isusa Krista kao našeg Spasitelja i u našega Nebeskog Oca kao našega brižnog Oca. Dok se molimo s vjerom, postajemo ključni dio u Gospodinovom djelu dok on priprema svijet za svoj Drugi dolazak. Molim se da svi možemo pronaći radost u činjenju djela koje on poziva svakoga od nas da vršimo.
Svjedočim da Isus Krist živi. Ovo je njegova Crkva i kraljevstvo na Zemlji. Joseph Smith je prorok Obnove. Predsjednik Russell M. Nelson Gospodinov je prorok na Zemlji danas. On obnaša sve ključeve svećeništva u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana. U ime Isusa Krista. Amen.