Veliki nauk
Mi koji znamo Božji naum i koji smo sklopili savez da ćemo sudjelovati, imamo jasnu dužnost naučavati ove istine.
Čak i posred jedinstvenih kušnji i izazova, dosta smo blagoslovljeni! Ovaj nam je Opći sabor dao priljev bogatstava i radost Obnove evanđelja Isusa Krista. Radovali smo se u viđenju Oca i Sina kojim je započeta Obnova. Na čudesan smo se način podsjetili izlaska Mormonove knjige na vidjelo čija je središnja svrha svjedočiti o Isusu Kristu i njegovom nauku. Bili smo obnovljeni radosnom stvarnošću objave – prorocima i nama osobno. Čuli smo dragocjena svjedočanstva o beskonačnom Pomirenju Isusa Krista i njegovom doslovnom uskrsnuću. I podučeni smo drugim istinama o punini njegovog evanđelja objavljenog Josephu Smithu nakon što je Bog Otac izjavio tom novopozvanom proroku: »Ovo je moj ljubljeni Sin. Čuj ga!«(Joseph Smith – Povijest 1:17).
Bila nam je potvrđena naša spoznaja o obnovi svećeništva i njegovih ključeva. Bilo smo obnovljeni u našoj odlučnosti da imamo Gospodinovu obnovljenu Crkvu znanu po njezinom ispravnom nazivu – Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana. I bili smo pozvani pridružiti se postu i molitvi kako bismo umanjili sadašnje i buduće učinke razorne globalne pandemije. Ovoga nas je jutra nadahnuo Gospodinov živući prorok predstavljajući povijesni proglas o Obnovi. Potvrđujemo ovu svečanu izjavu da će »oni koji uz molitvu proučavaju poruku Obnove i djeluju u vjeri biti blagoslovljeni stjecanjem vlastitog svjedočanstva o njezinoj božanstvenosti i svrsi u pripremi svijeta za obećani Drugi dolazak našeg Gospodina i Spasitelja, Isusa Krista«.1
Naum
Sve je ovo dio božanskog nauma čije je svrha osposobiti Božju djecu da budu uzvišena i postanu poput njega. Navođen u Svetim pismima kao »veliki naum sreće«, »naum[] otkupljenja« i »naum spasenja« (Alma 42:8, 11, 5), taj naum – objavljen u Obnovi – započeo je vijećem na Nebu. Kao dusi, mi smo željeli postići vječni život u kojem uživaju naši nebeski roditelji. Do tog smo trenutka napredovali onoliko daleko koliko smo mogli bez smrtnog iskustva u fizičkom tijelu. Kako bi nam pružio to iskustvo, Bog Otac isplanirao je stvoriti ovu Zemlju. U planiranom smrtnom životu bili bismo uprljani grijehom dok bismo se suočavali s oprečnošću nužnom za naš duhovni rast. Također bismo postali podložni fizičkoj smrti. Kako bi nas mogao vratiti natrag od smrti i grijeha, naumom našega Nebeskog Oca bio bi omogućen Spasitelj. Njegovo bi Uskrsnuće otkupilo sve od smrti, a njegovom bi se pomirbenom žrtvom platila cijena kako bi svi bili očišćeni od grijeha pod uvjetima propisanim za poticanje našeg rasta. Ovo Pomirenje Isusa Krista u središtu je Očevog nauma.
Na Vijeću na Nebu svoj je duhovnoj djeci Božjoj predstavljen Očev naum, uključujući njegove smrtne posljedice i kušnje, njegove nebeske pomoći i njegovu veličanstvenu sudbinu. Vidjeli smo kraj prije početka. Sva neizmjerna mnoštva smrtnika koji su bili rođeni na ovoj Zemlji, odabrali su Očev naum i borili se za njega u nebeskoj borbi koja je uslijedila. Mnogi su također sklopili saveze s Ocem o tome što će činiti u smrtnosti. Na načine na koji nisu bili objavljeni, naše su radnje u duhovnom svijetu utjecale na naše okolnosti u smrtnosti.
Smrtnost i svijet duhova
Sada ću sažeti neke od načelnih dijelova Očevog nauma budući da oni utječu na nas tijekom našega smrtnog putovanja i u svijetu duhova koji slijedi.
Svrha je smrtnog života i posmrtnog rasta koji ga može naslijediti ta da Božji potomci postanu poput njega. To je želja Nebeskog Oca za svu njegovu djecu. Kako bi se ostvarila ova radosna sudbina, vječni zakoni zahtijevaju da moramo postati pročišćena bića kroz Pomirenje Isusa Krista kako bismo mogli boraviti u nazočnosti Oca i Sina te uživati blagoslove uzvišenja. Kao što se naučava u Mormonovoj knjizi, on poziva »sve… da dođu k njemu i uzmu udjela u dobroti njegovoj; i ne odbija nikoga tko dolazi k njemu, ni crna ni bijela, ni zasužnjena ni slobodna, ni muško ni žensko; i spominje se neznabožaca; i svi su jednaki pred Bogom, i Židov i poganin« (2 Nefi 26:33; vidi i Alma 5:49).
Božanski naum za nas da postanemo ono što nam je određeno postati zahtijeva od nas da donesemo odabire kojima ćemo odbaciti zlu oprečnost koja mami smrtnike na djelovanje protivno Božjim zapovijedima i njegovom naumu. Također zahtijeva da budemo podložni drugim smrtnim oprečnostima, poput onima tuđih grijeha ili nekih mana rođenja. Ponekada se naša potreba za rastom bolje ostvaruje patnjom i nesrećom, nego utjehom i spokojem. I nijedna od ovih smrtnih oprečnosti ne bi mogla ostvariti svoju vječnu svrhu da nas je božanska intervencija rasteretila svih nepovoljnih posljedica smrtnosti.
Naum otkriva našu sudbinu u vječnosti, svrhu i uvjete našeg putovanja u smrtnosti te nebeske pomoći koje ćemo primiti. Božje zapovijedi upozoravaju nas na zastranjivanje u opasne okolnosti. Naučavanja nadahnutih vođa vode naš put i pružaju jamstvo koje promovira naše vječno putovanje.
Božji naum pruža nam četiri velika jamstva kako bi se pomoglo našem putovanju kroz smrtnost. Sva su nam pružena kroz Pomirenje Isusa Krista, središnji dio nauma. Prvo nam jamči da, kroz njegovu patnju za grijehe za koje se pokajemo, možemo biti očišćeni od tih grijeha. Tada ih se milosrdni konačni sudac »više… ne spominje[]« (Nauk i savezi 58:42)
Drugo, kao dio Pomirenja našeg Spasitelja, on je preuzeo na sebe sve druge smrtne slabosti. To nam dopušta primiti božansku pomoć i snagu da nosimo neminovna bremena smrtnosti, osobna i općenita, poput rata i pošasti. U Mormonovoj knjizi pruža se naš najjasniji svetopisamski opis ove ključne moći Pomirenja. Spasitelj je uzeo na sebe »boli i bolesti [i slabosti] naroda svojega… i uzet će na sebe slabosti njihove, kako bi se nutrina njegova ispunila milosrđem, po tijelu, da bi znao po tijelu kako pomagati narodu svojemu u skladu sa slabostima njihovim« (Alma 7:11–12).
Treće, Spasitelj kroz svoje beskonačno Pomirenje opoziva konačnost smrti i daje nam radosno jamstvo da ćemo svi mi uskrsnuti. U Mormonovoj se knjizi naučava: »Ova će obnova doći svima, i starima i mladima, i zasužnjenima i slobodnima, i muškima i ženskima, i opakima i pravednima; i čak neće koliko ni vlas s glave njihove biti izgubljena; već će sve biti vraćeno savršenom tijelu svojemu« (Alma 11:44).
Slavimo stvarnost Uskrsnuća ovoga uskrsnog razdoblja. To nam pruža gledište i snagu da izdržimo smrtne izazove s kojima se suočava svatko od nas i oni koje volimo, stvari poput tjelesnih, mentalnih ili emocionalnih poremećaja koje stječemo prilikom rođenja ili doživljavamo tijekom našega smrtnog života. Zbog Uskrsnuća znamo da su ovi smrtni poremećaji samo privremeni!
Obnovljeno nam evanđelje jamči da Uskrsnuće može uključivati priliku da budemo s članovima naše obitelji – mužem, ženom, djecom i roditeljima. To je snažno ohrabrenje nama da ispunimo naše obiteljske dužnosti u smrtnosti. Ono nam pomaže živjeti zajedno u ljubavi u ovom životu u iščekivanju radosnih sjedinjenja i veza u sljedećem.
Četvrto i posljednje, suvremena objava podučava nas da naš napredak ne treba završiti krajem smrtnosti. Malo je objavljeno o ovome važnom jamstvu. Rečeno nam je da je ovaj život vrijeme priprave za susret s Bogom i da ne bismo trebali odgađati naše pokajanje (vidi Alma 34:32–33). Ipak, podučeni smo da se u svijetu duhova evanđelje propovijeda čak i »opak[ima] i neposlušn[ima] koji bijahu odbacili istinu« (Nauk i savezi 138:29) te da su oni koji su podučeni sposobni za pokajanje prije Posljednjeg suda (vidi stihove 31–34, 57–59).
Evo još nekih osnova nauma našega Nebeskog Oca.
Obnovljeno evanđelje Isusa Krista daje nam jedinstveno gledište na teme ćudorednosti, braka i rađanja djece. Njime se naučava da je brak prema Božjem naumu nužan za ostvarivanje svrha Božjeg nauma, pružanja božanski određenog okruženja za smrtno rođenje i za pripremanje članova obitelji za vječni život. »Brak je određen od Boga čovjeku«, Gospodin je rekao, »da bi zemlja ispunila cilj stvaranja svojega« (Nauk i savezi 49:15–16). U tome se, njegov naumu, naravno, suprotstavlja nekim snažnim svjetovnim silama u zakonu i običaju.
Moć stvaranja smrtnog života najuzvišenija je moć koju je Bog dao svojoj djeci. Njeno nam je korištenje povjereno u prvoj zapovijedi Adamu i Evi, ali dana je i druga važna zapovijed koja zabranjuje njenu zloupotrebu. Izvan veza braka, svako korištenje moći stvaranja života do neke je mjere grešno narušavanje i iskrivljavanje najbožanskije osobine muškaraca i žena. Naglasak je, koji obnovljeno evanđelje postavlja na ovaj zakon ćudoređa, zbog svrhe naših moći stvaranja života u ostvarivanju Božjeg nauma.
Što dalje?
Tijekom ove 200-te godišnjice Prvog viđenja kojim je uvedena Obnova, mi poznajemo Gospodinov naum i potiču nas dva stoljeća njegovih blagoslova kroz njegovu obnovljenu Crkvu. U ovoj 2020. godini imamo ono što se popularno naziva savršenim vidom za prošle događaje.
Međutim, dok iščekujemo budućnost naša je vizija puno manje sigurna. Znamo da dva stoljeća nakon Obnove svijet duhova sada uključuje mnoge smrtnošću prokušane radnike koji ostvaruju propovijedanje koje se tamo odvija. Također, znamo da sada imamo mnogo više hramova za vršenje uredbi vječnosti za one koji se pokaju i prihvate Gospodinovo evanđelje s obje strane vela smrti. Sve to unapređuje naum našega Nebeskog Oca. Božja je ljubav tako velika da je on, osim za nekolicinu koji namjerno postaju sinovi propasti, omogućio sudbinu slave za svu svoju djecu (vidi Nauk i savezi 76:43).
Znamo da će se Spasitelj vratiti i da će doći do tisućljetne mirne vladavine kojom će se zgotoviti smrtni dio Božjeg nauma. Također znamo da će biti različitih uskrsnuća, pravednih i nepravednih, s posljednjim sudom svakoj osobi koji slijedi nakon njezinog uskrsnuća.
Bit će nam suđeno prema našim djelima, željama našeg srca i tome kakva smo osoba postali. Ovaj će sud uzrokovati da sva Božja djeca napreduju u kraljevstvo slave za koje ih je njihova poslušnost osposobila i u kojem će im biti udobno. Sudac je svega toga naš Spasitelj Isus Krist (vidi Ivan 5:22; 2 Nefi 9:41). Njegovo mu sveznanje pruža savršenu spoznaju o svim našim djelima i željama, i onim neokajanim ili nepromijenjenim i onim okajanim ili pravednim. Stoga, nakon njegovog ćemo suda svi priznati »da su sudovi njegovi pravični« (Mosija 16:1).
Na kraju, iznosim uvjerenje koje mi je došlo iz mnogih pisama i pregledavajući mnoge zahtjeve za povratkom u Crkvu nakon uklanjanja imena ili otpadništva. Mnogi od naših članova ne razumiju u potpunosti ovaj naum spasenja kojim se odgovara na većinu pitanja o nauku i nadahnutim pravilima obnovljene Crkve. Mi koji znamo Božji naum i koji smo sklopili saveze da ćemo sudjelovati, imamo dužnost naučavati ove istine i činiti sve što možemo kako bismo ih poodmicali za druge i u našim vlastitim okolnostima u smrtnosti. Svjedočim o Isusu Kristu, našem Spasitelju i Otkupitelju, koji sve omogućuje, u ime Isusa Krista. Amen.