Iznošenje poruke o Obnovi i Uskrsnuću
Obnova pripada svijetu, a njezina je poruka naročito žurna danas.
Tijekom ovoga Općeg sabora govorili smo i s radošću pjevali o ispunjenju davno prorečene »sveopće obnove«1 o obuhvaćanju »pod jednu glavu u Krista«,2 o povratku punine evanđelja, svećeništva i Crkve Isusa Krista na Zemlju, sve što je zahvaćeno naslovom »Obnova«.
No Obnova nije samo za one među nama koji danas uživamo u njoj. Objave iz Prvog viđenja nisu samo za Josepha Smitha, već se nude kao svjetlo i istina svakome kome »nedostaje mudrosti«.3 Mormonova knjiga vlasništvo je čovječanstva. Svećeničke uredbe spasenja i uzvišenja pripremljene su za svakog pojedinca, uključujući one koji više ne žive u smrtnosti. Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana i njezini blagoslovi namijenjeni su svima koji ih žele. Dar Duha Svetoga namijenjen je za sve. Obnova pripada svijetu, a njezina je poruka naročito žurna danas.
»Stoga, kako li je veoma važno da se to otkrije žiteljima zemlje, da bi mogli spoznati kako nema nikoga tko bi mogao prebivati u nazočnosti Božjoj, osim da to bude po zaslugama, i milosrđu, i milosti Svetoga Mesije, koji polaže život svoj po tijelu, i uzima ga ponovno moću Duha, kako bi mogao ostvariti uskrsnuće mrtvih.«4
Od dana kada je prorokov brat Samuel Smith ispunio svoju torbicu potpuno novim primjercima Mormonove knjige i krenuo pješice dijeliti novo Sveto pismo, sveci su radili bez prestanka »da se to otkrije žiteljima zemlje«.
Godine 1920., tada još starješina David O. McKay iz Zbora dvanaestorice apostola, počeo je godišnju turneju kroz misije Crkve. Do svibnja 1921., stajao je na malom groblju u Fagali’i u Samoi, pred dobro održavanim grobovima troje male djece, kćeri i dva sina Thomasa i Sare Hilton. Ti maleni – najstariji je imao dvije godine – umrli su za vrijeme dok su Thomas i Sarah služili kao mladi misionarski par krajem 1800–ih.
Prije nego što je napustio Utu, starješina McKay obećao je Sari, sada udovici, da će posjetiti grobove njezine djece u Samoi budući da se ona nikada više nije mogla vratiti tamo. Starješina McKay napisao joj je: »Vaših troje malenih, sestro Hilton, u najrječitijoj tišini… nastavljaju vaš plemeniti misionarski rad započet prije gotovo trideset godina.« Zatim je dodao stih svoje vlastite kompozicije:
Rukama punim ljubavi zatvorene su im umiruće očice,
Rukama punim ljubavi sklopljene su im ručice,
Stranim rukama grobovi su im ukrašeni,
Od stranaca poštovani, od stranaca žalovani.5
Ova je priča jedna od tisuća, stotina tisuća, koje govore o vremenu, blagu i životima žrtvovanim proteklih 200 godina kako bi iznijele poruku Obnove. Naša nastojanja da dosegnemo svaki narod, rod, jezik i puk nisu umanjena danas, kao što tome svjedoče deseci tisuća mladića, žena i parova koji trenutno služe u cjelodnevnim misionarskim pozivima; općenito članovi Crkve koji ponavljaju Filipov poziv da se dođe i vidi;6 i milijuni dolara koji se godišnje troše kako bi se ovo nastojanje održalo širom svijeta.
Iako su naši pozivi bez prisile, nadamo se da će ih ljudi doživjeti uvjerljivima. No kako bi tako bilo, vjerujem da su potrebne tri stvari: prvo, vaša ljubav; drugo, vaš primjer; i treće, vaše korištenje Mormonove knjige.
Naši pozivi ne smiju biti pitanje vlastitog interesa, već moraju biti izraz nesebične ljubavi.7 Ta ljubav, poznata kao dobrotvornost, čista Kristova ljubav, naša je na zahtjev. Pozvani smo, čak nam je to i zapovjeđeno, da se »moli[mo]… Ocu svom odlučnošću srca da može[mo] biti ispunjeni ovom ljubavlju«.8
Kao primjer, iznosim iskustvo koje se odnosi na sestru Lanett Ho Ching, koja trenutno služi sa svojim mužem, predsjednikom Francisom Ho Chingom, koji predsjedava misijom Samoa Apia. Sestra Ho Ching navodi:
»Prije mnogo godina, naša se mlada obitelj preselila u maleni dom u Laie na Havajima. Nadstrešnica za automobil pretvorena je u garsonijeru u kojoj je živio muškarac koji se zvao Jonathan. Jonathan je bio naš susjed na drugom mjestu. Osjećajući da nije bila slučajnost što nas je Gospodin spojio, odlučili smo biti otvoreniji o našim aktivnostima i članstvu u Crkvi. Jonathan je uživao u našem prijateljstvu i volio je provoditi vrijeme s našom obitelji. Volio je učiti o evanđelju, no nije bio zainteresiran obvezati se Crkvi.
S vremenom, Jonathan je kod naše djece stekao nadimak ‘ujo Jonathan’. Kako je naša obitelj nastavila rasti, tako je rastao i Jonathanov interes za naša zbivanja. Naši pozivi na proslave blagdana, rođendane, školska događanja i crkvene aktivnosti proširili su se na obiteljske kućne večeri i krštenja djece.
Jednog sam dana primila telefonski poziv od Jonathana. Trebao je pomoć. Bolovao je od dijabetesa i razvio je ozbiljnu infekciju stopala koja je zahtijevala amputaciju. Naša obitelj i bliži članovi odjela pomogli su mu kroz to razdoblje iskušenja. Izmjenjivali smo se u bolnici, a ponuđeni su i svećenički blagoslovi. Dok je Jonathan bio na rehabilitaciji, uz pomoć sestara iz Potpornog društva, očistili smo njegov stan. Braća u svećeništvu izgradili su prilaz do njegovih vrata i rukohvate u kupaonici. Kada se Jonathan vratio kući, bio je preplavljen osjećajima.
Jonathan je ponovno počeo slušati misionarske lekcije. Tjedan dana prije Nove godine, nazvao me je i pitao: ‘Što radite uoči Nove godine?’ Podsjetila sam ga na našu godišnju zabavu. No umjesto toga, odgovorio je: ‘Želim da dođete na moje krštenje! Želim ovu novu godinu početi na pravi način.’ Nakon 20 godina ‘dođi i vidi’, ‘dođi i pomozi’ i ‘dođi i ostani’, ova je dragocjena duša bila spremna krstiti se.
Godine 2018., kada smo bili pozvani kao predsjednik misije i pratiteljica, Jonathanovo se zdravlje pogoršavalo. Preklinjali smo ga da ostane snažan do našeg povratka. Nastavio je gotovo godinu dana, no Gospodin ga je pripremao da se vrati kući. Preminuo je mirno u travnju 2019. Moje kćeri bile su na sprovodu svog ‘ujaka Jonathana’ i pjevale su istu pjesmu koju smo pjevali na njegovom krštenju.«
Predstavljam drugi uvjet za uspješno iznošenje poruke o Obnovi s ovim pitanjem: što će vaš poziv nekome učiniti privlačnim? Niste li to vi, primjer vašeg života? Mnoge koji su čuli i primili poruku Obnove prvo je privuklo ono što su vidjeli u članu ili članovima Crkve Isusa Krista. Možda je to bio način na koji su se odnosili prema drugima, stvari koje su rekli ili nisu rekli, postojanost koju su pokazali u teškim situacijama, ili jednostavno njihov izgled.9
Što god to bilo, ne možemo izbjeći činjenici da trebamo razumjeti i živjeti načela obnovljenog evanđelja najbolje što možemo kako bi naš poziv bio primamljiv. To je nešto što se danas često naziva autentičnošću. Ako ljubav Kristova prebiva u nama, drugi će znati da je naša ljubav za njih iskrena. Ako svjetlo Svetoga Duha gori u nama, upalit će Svjetlo Kristovo u njima.10 Ono što jeste pridodaje autentičnost vašem pozivu da dođu iskusiti radost punine evanđelja Isusa Krista.
Treći je preduvjet obilato korištenje oruđa obraćenja koje je Gospodin odredio za ovu posljednju evanđeosku rasporedbu, Mormonove knjige. Ona je opipljiv dokaz proročkog poziva Josepha Smitha i uvjerljiv dokaz božanskog porijekla i Uskrsnuća Isusa Krista. Njezino obrazloženje nauma otkupljenja našega Nebeskog Oca neusporedivo je. Kada dijelite Mormonovu knjigu, dijelite Obnovu.
Kada je Jason Olson bio tinejdžer, opetovano su ga upozoravali članovi obitelji i drugi da ne postane kršćanin. Međutim, imao je dva dobra prijatelja koji su bili članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana i često su razgovarali o religiji. Njegovi prijatelji Shea i Dave s poštovanjem su odgovorili na argumente koje su drugi dali Jasonu protiv vjere u Isusa Krista. Naposljetku, dali su mu primjerak Mormonove knjige, govoreći: »Ova će knjiga odgovoriti na tvoja pitanja. Molimo te da je pročitaš.« S oklijevanjem je prihvatio knjigu i stavio je u svoj ruksak, u kojem je ostala nekoliko mjeseci. Nije ju želio ostaviti kod kuće gdje bi je njegova obitelj mogla vidjeti, a nije želio razočarati Sheu i Davea vraćajući je. Naposljetku, zadovoljio se s rješenjem da spali knjigu.
Jedne večeri, s upaljačem u jednoj ruci i Mormonovom knjigom u drugoj, u trenutku kada je namjeravao spaliti knjigu, začuo je glas u svom umu koji je rekao: »Nemoj spaliti moju knjigu.« Prenuvši se, zastao je. Zatim je, misleći da mu se glas pričinio, ponovno pokušao upaliti upaljač. Ponovno, glas je došao u njegov um: »Pođi u svoju sobu i pročitaj moju knjigu.« Jason je odložio upaljač, vratio se u svoju sobu, otvorio Mormonovu knjigu i počeo čitati. Nastavio je iz dana u dan, često do ranih jutarnjih sati. Kada je Jason došao do kraja i molio se, zapisao je: »Bio sam ispunjen Duhom od vrha glave do tabana svojih stopala… Osjećao sam se ispunjen svjetlošću… Bilo je to najdragocjenije iskustvo koje sam imao u svom životu.« Tražio je krštenje i kasnije je i sam postao misionar.
Možda nije potrebno ni reći da usprkos iskonskoj ljubavi i iskrenosti, mnogi, ako ne i većina naših poziva da iznesemo poruku Obnove bit će odbijeni. No upamtite ovo: svi su dostojni tog poziva – »svi su jednaki pred Bogom«;11 Gospodin je zadovoljan sa svakim nastojanjem koje učinimo, bez obzira na ishod; odbijeni poziv nije razlog da se naše druženje okonča; a manjak interesa danas može se pretvoriti u interes sutra. Bez obzira, naša ljubav ostaje stalna.
Nikada nemojmo zaboraviti da je Obnova proizašla iz žestoke muke i žrtva. To je tema za drugi dan. Danas se radujemo u plodovima Obnove, od čega je moć da ponovno vežemo na Zemlji i Nebu jedna od nenadmašivih.12 Kako je predsjednik Gordon B. Hinckley godinama ranije izrazio: »Ako ništa drugo nije proizašlo iz sve patnje, iskušenja i boli obnove od moći pečaćenja svetog svećeništva da veže obitelji zauvijek zajedno, vrijedilo bi pune cijene.«13
Konačno obećanje Obnove je otkupljenje kroz Isusa Krista. Uskrsnuće Isusa Krista dokaz je da On, zapravo, posjeduje moć otkupiti sve koji će doći k njemu – otkupiti ih od patnji, nepravde, žaljenja, grijeha, pa čak i smrti. Danas je Cvjetnica; tjedan dana od danas je Uskrs. Sjećamo se, uvijek se sjećamo, Kristove patnje i smrti kako bi pomirio je za naše grijehe, i slavimo najdivniju od svih nedjelja, dan Gospodnji, u kojem je ustao iz mrtvih. Zbog Uskrsnuća Isusa Krista, Obnova ima značenje, naši smrtni životi imaju značenje, i naposljetku, cijelo naše postojanje ima značenje.
Joseph Smith, veliki prorok Obnove, nudi konačno svjedočanstvo za naše doba o uskrslom Kristu: »Da on živi! Jer vidjesmo ga, i to zdesna Bogu.«14 Ponizno dodajem svoje svjedočanstvo Josephovom i onima apostola i proroka prije njega te apostola i proroka koji su došli nakon, da je Isus Nazaretski obećani Mesija, Jedinorođeni Sin Božji i uskrsli Otkupitelj cijelog čovječanstva.
»Svjedočimo da će oni koji uz molitvu proučavaju poruku Obnove i djeluju u vjeri biti blagoslovljeni stjecanjem vlastitog svjedočanstva o njezinoj božanstvenosti i svrsi u pripremi svijeta za obećani Drugi dolazak našeg Gospodina i Spasitelja, Isusa Krista.«15 Kristovo Uskrsnuće osigurava njegova obećanja. U ime Isusa Krista. Amen.