Mjesto u gostionici
U ovom nas uskršnjem razdoblju Isus Krist poziva da postanemo, poput njega, dobri Samarijanac; da njegovu gostionicu (njegovu Crkvu) učinimo skloništem za sve.
Draga braćo i sestre, iako je preminuo prije 20 godina, postoje trenutci kada mi nedostaje moj otac. Uskrs mi daje obećanje da ću ga ponovno vidjeti.
Kada sam bio na fakultetu u Engleskoj, moj mi je otac došao u posjet. Njegovo je očevo srce znalo da mi nedostaje dom.
Moje je otac volio avanturu, osim u hrani. Čak i u Francuskoj, poznatoj po svojem kulinarstvu, rekao bi: »Jedimo kinesku hranu.« Dugogodišnji patrijarh u Crkvi, moj je otac bio duhovan i samilostan. Jedne je noći, kada su vozila hitne pomoći projurila kroz Pariz uz glasne sirene, rekao: »Gerrite, ovi su krici rane grada.«
Na tom sam putovanju osjetio druge krike i rane. Djevojka je prodavala sladoled iz malih pokretnih kolica. Njezini su korneti bili tek veličine jedne kuglice sladoleda. Iz nekoga se razloga veliki muškarac sukobio s djevojkom. Vičući i gurajući, prevrnuo je njezina kolica, rasipajući njezine kornete za sladoled. Ništa nisam mogao učiniti dok je on drobio njezine kornete svojim čizmama. I dalje mogu vidjeti tu djevojku na njezinim koljenima na ulici kako pokušava spasiti komadiće polomljenih korneta, a bolne joj suze cure niz lice. Njezina me slika proganja, podsjetnik na neljubaznost, bezosjećajnost, nesporazum koji prečesto nanosimo jedni drugima.
Drugog smo poslijepodneva, u blazini Pariza, moj otac i ja posjetili sjajnu katedralu u Chartresu. Malcolm Miller,1 svjetski stručnjak za tu katedralu, ukazao je na tri seta Chartres vitraža. Rekao je da oni pričaju priču.
Na prvom su prozoru bili prikazani Adam i Eva kako napuštaju Edenski vrt.
Na drugom je ispričana usporedba o dobrom Samarijancu.
Na trećem je prikazan Gospodinov Drugi dolazak.
Zajedno, ovi vitraži mogu opisati naše vječno putovanje. Pozivaju nas da svima izrazimo dobrodošlicu mjestom u Njegovoj gostionici.2
iStock.com/digitalimagination
Poput Adama i Eve, mi dolazimo u svijet trnja i korova.3
iStock.com/digitalimagination
Na našim prašnjavim cestama prema Jerihonu, napadnuti smo, ranjeni i ostavljeni u boli.4
Iako bismo si trebali međusobno pomagati, prečesto prelazimo na drugu stranu ceste, iz bilo kojeg razloga.
Međutim, Dobri Samarijanac samilosno zastaje i povija naše rane vinom i uljem. Vino i ulje, simboli sakramenta i drugih uredbi, usmjeravaju nas na duhovno iscjeljenje u Isusu Kristu.5 Dobri Samarijanac postavlja nas na svojega vlastitog magarca ili, u nekim zapisima s vitraža, nosi nas na svojim ramenima. Dovodi nas u gostionicu, koja može predstavljati njegovu Crkvu. U gostionici Dobri Samarijanac kaže: »Brini se za nj… ja ću ti na povratku platiti.«6 Dobri Samarijanac, simbol našeg Spasitelja, obećao je vratiti se, ovoga puta u veličanstvu i slavi.
iStock.com/digitalimagination
U ovom nas uskršnjem razdoblju Isus Krist poziva da postanemo, poput njega, dobri Samarijanac; da njegovu gostionicu (njegovu Crkvu) učinimo skloništem za sve od životnih ozljeda i oluja.7 Pripremamo se za njegov obećani Drugi dolazak dok svakoga dana činimo »jednomu od ove… najmanje braće«8 kao što bismo činili njemu. »Jednomu od ove… najmanje braće« svatko je od nas.
Dok s Dobrim Samarijancem pristupamo u gostionicu, učimo pet stvari o Isusu Kristu i sebi.
Prvo, ulazimo u gostionicu takvi kakvi jesmo, sa slabostima i nesavršenostima koje svatko od nas ima. Ipak, svi imamo nešto što je potrebno za doprinijeti. Naše putovanje Bogu često je zajednički put. Mi imamo pripadnost kao ujedinjena zajednica – bilo da se suočavamo s pandemijama, olujama, šumskim požarima, sušama ili da potiho ispunjavamo dnevne potrebe. Primamo nadahnuće dok se zajedno savjetujemo, slušajući svaku osobu, uključujući svaku sestru, i Duha.
Dok se naše srce mijenja i mi primamo njegovu sliku na svoje lice,9 vidimo njega i sebe u njegovoj Crkvi. U njemu nalazimo jasnoću, ne nesložnost. U njemu nalazimo razlog da činimo dobro, razlog da budemo dobri i povećano svojstvo da postanemo bolji. U njemu otkrivamo stalnu vjeru, oslobađajuću nesebičnost, brižnu promjenu i uzdanje u Boga. U njegovoj gostionici pronalazimo i produbljujemo naš osobni odnos s Bogom našim Ocem i Isusom Kristom.
On se uzda u nas da pomognemo gostionicu učiniti mjestom kakvim ga on treba da bude. Dok nudimo svoje talente i najbolja nastojanja, njegovi duhovni darovi također osnažuju i blagoslivljaju.10
Tumač za španjolski jezik rekao mi je: »Starješino Gong, znao sam po Duhu što ćete reći kako bih to mogao prevesti«, rekao je ovaj vjerni brat, »darom jezika«.
Darovi vjere i uvjerenja dolaze, očitujući se različito u različitim situacijama. Jedna je draga sestra primila duhovnu utjehu kada je njezin suprug preminuo od bolesti COVID-19. Rekla je: »Znam svojega dragog supruga i bit ćemo ponovno zajedno.« U drugoj je COVID situaciji druga draga sestra rekla: »Osjetila sam kako trebam preklinjati Gospodina i liječnike da mojem suprugu daju još malo vremena.«
Drugo, on nas moli da njegovu gostionicu učinimo mjestom milosti i prostora na kojem se svi mogu okupiti s mjestom za sve. Kao učenici Isusa Krista, svi su jednaki; nema drugorazrednih skupina.
Svi smo dobrodošli prisustvovati na sakramentalnom sastanku, drugim nedjeljnim sastancima i društvenim događajima.11 Mi pobožno štujemo našeg Spasitelja, obzirni i uviđavni jedni prema drugima. Vidimo i prihvaćamo svaku osobu. Smiješimo se, sjedimo s onima koji sjede sami, pamtimo imena, uključujemo nove obraćenike, braću i sestre koji se vraćaju, djevojke i mladiće, svako dijete Male škole.
Zamišljajući se na njihovu mjestu, izražavamo dobrodošlicu prijateljima, posjetiteljima, osobama koje su se doselile, zaposlenim pojedincima rastrganim na sve strane. Plačemo i radujemo se jedni s drugima te smo tu jedni za druge. Kada podbacimo u našim idealima te smo užurbani, nesvjesni, osuđujući ili pristrani, međusobno tražimo oprost i činimo bolje.
Obitelj iz Afrike koja sada živi u Sjedinjenim Državama rekla je: »Od prvoga su dana članovi Crkve bili blagonakloni i gostoljubivi. Svi su učinili da se osjećamo kao kod kuće. Nitko nije gledao s visoka na nas.« Otac je rekao: »U Bibliji se podučava da plodovi evanđelja dolaze iz korijena evanđelja.« »I misionari«, rekli su otac i majka, »želimo da naš sin i kćer odrastu i budu poput tih misionara.« Braćo i sestre, neka svatko od nas srdačno dočeka sve u njegovu gostionicu.
Treće, u njegovoj gostionici učimo da je savršenstvo u Isusu Kristu, ne u savršenstvu svijeta. Nestvarno i nerealistično, »insta-savršena« filtrirana svjetovna težnja za savršenstvom može učiniti da se osjećamo nedostatno, zatočeni »swipeovima«, »lajkovima« i dvostrukim klikovima. Za razliku od toga, naš Spasitelj Isus Krist zna sve o nama što ne želimo da drugi znaju te nas i dalje voli. Njegovo je evanđelje drugih i trećih prilika omogućenih njegovom pomirbenom žrtvom.12 On poziva svakog od nas da budemo dobri Samarijanci, da manje osuđujemo i više praštamo sebi i jedni drugima, čak i dok nastojimo potpunije obdržavati njegove zapovijedi.
Pomažemo si dok pomažemo jedni drugima. Obitelj koju poznajem živjela je u blizini prometne ceste. Putnici bi često stali i pitali za pomoć. Rano jednoga jutra obitelj je čula lupanje po vratima. Umorni i zabrinuti oko toga tko bi to mogao biti u 2 sata, pitali su se bi li, samo ovaj puta, netko drugi mogao pomoći. Kako se uporno kucanje nastavilo, čuli su: »Vatra, vatra gori sa stražnje strane vaše kuće.« Dobri Samarijanci međusobno si pomažu.
Četvrto, u njegovoj gostionici postajemo dio evanđeoske zajednice usredotočene na Isusa Krista, utemeljene u obnovljenoj istini sa živućim prorocima i apostolima te još jednim svjedočanstvom o Isusu Kristu – Mormonovom knjigom. On nas dovodi u svoju gostionicu i također u svoju kuću – sveti hram. Dom Gospodnji mjesto je na kojem nas, kao i s ranjenim čovjekom na cesti prema Jerihonu, Dobri Samarijanac može očistiti i odjenuti, pripremiti za povratak u Božju nazočnost i ujediniti nas vječno u Božju obitelj. Njegovi su hramovi otvoreni za sve koji žive njegovo evanđelje vjerom i poslušnošću.
Hramsko radovanje uključuje evanđeosko jedinstvo posred raznolikih baština, kultura, jezika i naraštaja. Na svečanosti početka radova na hramu Taylorsville Utah, sedamnaestogodišnji Max Harker govorio je o obiteljskoj baštini vjere koju su započeli, šest naraštaja ranije, šukundjedov otac Joseph Harker i njegova supruga Susannah Sneath. U obnovljenom evanđelju Isusa Krista svatko od nas može postati snažna poveznica u obiteljskim naraštajima.
Naposljetku, peto, radujemo se što Bog voli svoju djecu iz naših različitih pozadina i okolnosti, u svakom narodu, puku i jeziku s mjestom za sve u njegovoj gostionici.
Tijekom proteklih 40 godina članovi Crkve postali su sve više međunarodni. Od 1998. više članova Crkve živi izvan Sjedinjenih Država i Kanade. Do 2025. očekujemo da bi jednaki broj članova Crkve mogao živjeti u Latinskoj Americi kao u Sjedinjenim Državama i Kanadi. Sabiranje vjernih potomaka oca Lehija ispunjavanje je proroštva. Vjerni sveci, uključujući one iz pionirskog koridora, ostaju spremnik posvećenosti i služenja za globalnu Crkvu.
Također, većina odraslih članova Crkva sada nisu vjenčani, obudovljeni su ili razvedeni. To je značajna promjena. To uključuje više od polovice sestara našega Potpornog društva i više od polovice naše odrasle svećeničke braće. Ovaj demografski uzorak okolnost je u globalnoj Crkvi od 1992., a u Crkvi u Sjedinjenim Državama i Kanadi od 2019.
Naš položaj pred Gospodinom i njegovom Crkvom nije pitanje našega bračnog statusa, već toga da postanemo vjerni i neustrašivi učenici Isusa Krista.13 Odrasle osobe žele biti viđene kao odrasle osobe te biti odgovorne i doprinositi kao odrasle osobe. Učenici Isusa Krista dolaze odsvuda, u svakom obliku, svakoj veličini, svake nijanse i dobi, svatko s talentima, pravednim željama i golemim sposobnostima da blagoslove i služe. Svakodnevno nastojimo slijediti Isusa Krista vjerom na pokajanje14 i trajnom radošću.
Tijekom ovog života ponekada čekamo na Gospodina. Možda nismo još tamo gdje bismo se nadali i željeli biti u budućnosti. Jedna je odana sestra rekla: »Vjerno čekati na Gospodina radi njegovih blagoslova sveti je položaj. Na tom se položaju ne smije biti sa žaljenjem, pokroviteljstvom ili osudom, već umjesto toga sa svetom časti.«15 U međuvremenu, živimo sada, ne čekajući na to da život počne.
Izaija je obećao: »Onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.«16
Naš Dobri Samarijanac obećao je vratiti se. Čuda se događaju kada se brinemo jedni o drugima kao što bi se on brinuo. Kada dođemo srcem skršenim i duhom raskajanim,17 možemo pronaći zagovor u Isusu Kristu i biti okruženi njegovim rukama punim razumijevanja i sigurnosti.18 Svete uredbe nude pripadnost savezu i »moć božanskog«19 radi posvećenja unutarnje nakane i vanjskog djelovanja. Uz njegovu dobrotu punu ljubavi i dugotrpnost njegova Crkva postaje našom gostionicom.
Dok stvaramo mjesto u njegovoj gostionici, izražavajući dobrodošlicu svima, naš nas Dobri Samarijanac može iscijeliti na našim prašnjavim smrtnim cestama. Sa savršenom ljubavlju, naš Otac i njegov Sin Isus Krist obećavaju »mir u ovom svijetu, i vječni život u svijetu koji će doći«20 – »kako biste ondje gdje sam ja vi bili također«.21 Sa zahvalnošću tako svjedočim, u sveto ime Isusa Krista. Amen.