Svjetlost prianja uz svjetlost
Kako osnažujemo svoju vjeru u Krista, primamo svjetlo u sve jačoj mjeri dok ono ne rasprši svu tamu.
Moja draga braćo i sestre, radujem se s vama na ovu blagoslovljenu uskršnju nedjelju u promišljanju o veličanstvenom svjetlu koje je osvanulo nad Zemljom Uskrsnućem našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista.
Tijekom svojeg je smrtnog službeništva Isus izjavio: »Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život.«1 Duh Kristov »je u svemu, [i] daje život svemu«.2 On pokorava tamu koja bi nas inače okružila.
Prije mnogo godina, u potrazi za avanturom, moja dvojica sinova i ja pratili smo skupinu mladića u posjetu jami Moaning Cavern [Jecava jama], tako nazvanoj zbog zvuka koji je nekoć odjekivao iz njezina ulaza. Jama ima oblik dimnjaka koji se otvara u vertikalnu prostoriju 55 metara duboku, najveću pojedinačnu šupljinu u Kaliforniji.
Samo su dva puta dolje: sigurne kružne stepenice ili spuštanje pomoću užeta do dna jame; moji sinovi i ja odlučili smo se spustiti užetom. Moje je stariji sin išao prvi dok smo moj mlađi sin i ja namjerno išli posljednji kako bismo se zajedno spustili.
Nakon što su nas naši vodiči uputili te nas speleo pojasom i sigurnosnom opremom privezali za snažno uže, polako smo krenuli unatrag dok nismo stali na malu izbočinu i sakupili svoje samopouzdanje, jer je ovo bilo posljednje mjesto na kojem smo mogli odustati i posljednje mjesto na kojem smo mogli vidjeti malo sunčeva svjetla s ulaza u jamu.
Naš nas je naredni korak unatrag oborio u usta jame tako duboke i široke da bi mogla progutati Kip slobode. Tamo smo visjeli, lagano se okrećući dok su se naše oči privikavale na relativnu tamu. Kako samo se nastavljali spuštati, sjaj električnih svjetiljki osvjetljavao je čudesan zid svjetlucajućih stalagmita i stalaktita.
Bez upozorenja, svjetla su se odjednom u potpunosti ugasila. Ovješeni iznad ponora, bili smo progutani u tami tako dubokoj da nismo mogli vidjeti čak ni svoje ruke na užetu ispred nas. Glas je odmah zazvao: »Tata, tata, jesi li tu?«
»Ovdje sam, sine, ovdje sam«, odgovorio sam.
Neočekivani gubitak svjetla bio je osmišljen da nam pokaže kako je bez električne energije tama jame neprobojna. Uspjelo je; »osjetili« smo tamu. Kada su se svjetla vratila, tama se umah predala, kao što se tama uvijek mora predati, čak i najslabijem svjetlu. Mojim sinovima i meni ostalo je sjećanje na tamu kakvu nikada nismo znali, veća zahvalnost na svjetlu koju nikada nećemo zaboraviti i jamstvo da nikada nismo posve sami u tami.
Naše spuštanje u tu jamu na neki je način usporedivo s našim putovanjem kroz smrtnost. Napustili smo veličanstveno svjetlo Neba i spustili se kroz veo zaborava u pomračeni svijet. Naš nas Nebeski Otac nije prepustio tami, već nam je obećao svjetlo za naše putovanje kroz svojega Ljubljenog Sina Isusa Krista.
Znamo da je sunčevo svjetlo ključno za sav život na Zemlji. Za naš je duhovni život jednako ključno svjetlo koje isijava od našeg Spasitelja. U svojoj savršenoj ljubavi Bog daruje Svjetlo Kristovo svakoj osobi »što dođe na svijet«3 kako bi ona mogla »raspoznavati dobro od zla«4 i bila potaknuta »čini[ti] dobro neprestance«.5 To nas svjetlo, koje se otkriva kroz ono što često nazivamo našom savjesti, uvijek poziva da djelujemo i budemo bolji, da budemo najbolja verzija sebe.
Kako osnažujemo svoju vjeru u Krista, primamo svjetlo u sve jačoj mjeri dok ono ne rasprši svu tamu koja bi se mogla okupiti oko nas. »Ono što je od Boga je svjetlo; i onaj tko primi svjetlo, i ustraje u Bogu, prima više svjetla; i to svjetlo postaje sve svjetlije i svjetlije sve do savršenog dana.«6
Svjetlo Kristovo priprema nas da primimo poslužiteljski utjecaj Duha Svetoga koji je »uvjerljiva moć Božja… o istini evanđelja«.7 Treći član Božanstva, Duh Sveti je »biće Duha«.8 Najveći izvor svjetla koji vam Nebeski Otac udjeljuje u smrtnosti dolazi preko Duha Svetoga čiji utjecaj »će prosvijetliti um tvoj [i] ispuniti dušu tvoju radošću«.9
U Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana, kroz obnovljenu svećeničku ovlast, kršteni ste uranjanjem za otpuštenje grijeha. Tada su ruke položene na vašu glavu i ovaj vam je predivan »neizrecivi dar«10 Duha Svetoga udijeljen.
Nakon toga, kada su vaše želje i radnje usmjerene na put saveza, Duh Sveti će, kao svjetlo unutar vas, objaviti istinu i posvjedočiti o njoj,11 upozoravati na opasnost, tješiti12 te pročistiti13 vašu dušu i pružiti joj mir.14
Stoga što »svjetlost prianja uz svjetlost«,15 stalno suputništvo Duha Svetoga vodit će vas da donosite odluke koje će imati tendenciju držati vas na svjetlu; s druge strane, odluke napravljene bez utjecaja Duha Svetoga imat će tendenciju voditi vas u sjene i tamu. Starješina Robert D. Hales je podučio: »Kada je svjetlo prisutno, tama je pokorena i mora otići… Kada je duhovno svjetlo Duha Svetoga prisutno, tama Sotone odlazi.«16
Mogu li predložiti, možda, da je sada trenutak da se upitate: imam li ja to »svjetlo« u svojem životu? Ako nemam, kada je bilo zadnji puta da sam ga imao?
Baš kao što sunčevo svjetlo svakodnevno kupa Zemlju da bi obnovilo i održalo život, vi možete svakodnevno ojačati svjetlo u sebi kada odaberete slijediti ga – Isusa Krista.
Zraka sunčeva svjetla nadodaje se svaki puta kada tražite Boga u molitvi, proučavate Sveta pisma da biste »ga čuli«,17 djelujete prema vodstvu i objavi naših živućih proroka te kada se poslušni i obdržavate zapovijedi da »hodit[e] u svim uredbama Gospodnjim«.18
Pozvat ćete duhovno sunčevo svjetlo u svoju dušu i mir u svoj život svaki puta kada se pokajete. Dok svakoga tjedna blagujete sakrament kako biste preuzeli Spasiteljevo ime na sebe, uvijek ga se spominjali i obdržavali njegove zapovijedi, njegovo će svjetlo sjati unutar vas.
U vašoj je duši sunčev sjaj svaki puta kada propovijedate evanđelje i iznesete svoje osvjedočenje. Svaki puta kada služite jedni drugima poput Spasitelja, njegova se toplina osjeća u vašem srcu. Svjetlo Nebeskog Oca uvijek prebiva unutar njegova svetog hrama i na svima koji se predstave u domu Gospodnjem. Njegovo svjetlo u vama osnaženo je vašim djelima ljubaznosti, strpljenja, oprosta i dobrotvornosti te se iskazuje na vašem radosnom licu. S druge strane, kročimo sjenama kada se prebrzo naljutimo, a presporo opraštamo. »Dok držite svoje lice okrenuto prema sunčevom svjetlu, sjene ne mogu nego biti iza vas.«19
Dok živite vrijedni suputništva Duha Svetoga, vi doista »poveća[vate] svoju duhovnu sposobnost primanja objave«.20
Život predstavlja izazove i zapreke te se svi mi moramo suočiti s nešto mračnih dana i oluja. Kroz sve to, ako »dopusti[mo] Bog[u] da prevlada u našem životu«,21 svjetlo Duha Svetoga objavit će da postoji svrha i značenje u našim kušnjama, da će nas one naposljetku preobraziti u bolje, potpunije pojedince s čvršćom vjerom i sjajnijom nadom u Krista, znajući da je Bog cijelo vrijeme bio tu s nama u našim mračnim danima. Kao što je predsjednik Russell M. Nelson savjetovao: »Rastuća tama koja prati nevolju čini da svjetlo Kristovo sjaji još i sjajnije.«22
Doba našeg života mogu nas odvesti na mjesta koja su i neočekivana i nepoželjna. Ako vas je grijeh doveo do tuda, razvucite zavjese tame i sada počnite ponizno pristupati svojem Nebeskom Ocu srca skršena i duha raskajana te se pokajte. On će čuti vaše iskrene molitve. S hrabrošću se danas »približite… [njemu] i [on će] se približiti vama«.23 Nikada niste onkraj iscjeljujuće moći Pomirenja Isusa Krista.
Ja dolazim od dobrih roditelja i vjernih predaka koji su se odazvali svjetlu Isusa Krista i njegovom evanđelju, a to je njihov život i naraštaje koji su uslijedili blagoslovilo duhovnom otpornošću. Moj je otac često govorio o svojem ocu Milu T Dychesu te je iznosio kako je njegova vjera u Boga bila svjetlo njemu danju i noću. Djed je bio lugar i često je sam jahao kroz planine, bez pogovora povjeravajući svoj život Božjem usmjerenju i brizi.
Kasno jedne jeseni, djed je bio sam u visokim planinama. Zima je već pokazala svoje lice kada je on osedlao jednog od svojih omiljenih konja, starog Princea, te je odjahao do pilane da bi razmjerio i odmjerio trupce prije nego što ih može razrezati u drvnu građu.
U sumrak je dovršio svoj posao i ponovno sjeo na svoje sedlo. Do tog su trenutka temperature jako pale i strašna je zimska snježna oluje gutala planinu. Bez svjetla ili puta kojim bi se vodio, usmjerio je Princea u smjeru za koji je mislio da će ga odvesti natrag do lugareve postaje.
Nakon što je kilometrima putovao po mraku, Prince je usporio i tada stao. Djed je opetovano nukao Princa naprijed, no konj je odbijao. Uz zasljepljujući snijeg koji je kovitlao oko njih, djed je shvatio da mu je bila potrebna Božja pomoć. Kao što je to činio tijekom svojeg života, ponizno je »[iskao] s vjerom, bez ikakva sumnjanja«.24 Miran nježan glas je odgovorio: »Milo, prepusti Princeu vodstvo.« Djed je poslušao i kada je popustio svoj stisak na uzdama, Prince se okrenuo i teška koraka pošao drugim smjerom. Satima kasnije, Prince je ponovno zastao i spustio svoju glavu. Kroz nošeni je snijeg djed vidio da je sigurno stigao do vrata ograde lugareve postaje.
S jutarnjim je suncem djed pratio slabo vidljive Princeove tragove u snijegu. Duboko je uzdahnuo kada je otkrio gdje je Princeu predao vodstvo: bilo je to na samom rubu visoke planinske litice s koje bi se, uz još jedan korak dalje, i konj i jahač sunovratili u svoju smrt na oštrim stijenama ispod.
Temeljem tog iskustva, i mnogih drugih, djed je savjetovao: »Najbolji i najveći suradnik kojeg ćete ikada imati jest vaš Otac na Nebu.« Kada bi moj otac prepričavao djedovu priču, sjećam se da bi citirao iz Svetih pisama:
»Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor.
Misli na nj na svim svojim putovima i on će ispraviti tvoje staze.«25
Svjedočim da je Isus Krist vječno svjetlo koje »svijetli u tami«.26 Ne postoji tama koja ikada može zatomiti, ugasiti, nadvladati ili poraziti to svjetlo. Naš Nebeski Otac slobodno nudi to svjetlo vama. Nikada niste sami. On čuje svaku molitvu i odgovara na njih. On vas »pozva iz tame u svoje divno svjetlo«.27 Kada vi upitate: »Oče, oče, jesi li tu?« On će uvijek odgovoriti: »Ovdje sam, dijete moje; ovdje sam.«
Svjedočim da je Isus Krist ispunio naum Nebeskog Oca kao naš Spasitelj i Otkupitelj,28 on je naše svjetlo, naš život i naš put. Njegovo se svjetlo nikada neće pomračiti,29 njegova slava nikada neće prestati, njegova je ljubav prema vama vječna – jučer, danas i zauvijek. U ime Isusa Krista. Amen.