Nada u Kristu
Žudimo pomoći svima koji se osjećaju usamljeno ili osjećaju da ne pripadaju. Dozvolite mi da naročito spomenem one koji su trenutno samci.
Braćo i sestre, u ovo uskrsno vrijeme usredotočeni smo na velebno Uskrsnuće našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. Sjećamo se njegovoga brižnog poziva: »Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.
Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj dušama svojim.
Jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.«1
Spasiteljev poziv da dođemo k njemu poziv je svima, ne samo da dođemo k njemu, već i da pripadamo njegovoj Crkvi.
U stihu koji prethodi ovom brižnom pozivu Isus naučava kako se to čini nastojeći da ga slijedimo. Izjavio je: »Nitko ne pozna Sina nego Otac, i nitko ne pozna Oca nego Sin i onaj [ili ona] komu Sin htjedne objaviti.«2
Isus želi da znamo da je Bog brižni Nebeski Otac.
Spoznaja da nas naš Nebeski Otac voli pomoći će nam znati tko smo i znati da pripadamo njegovoj velikoj vječnoj obitelji.
U klinici Mayo nedavno su primijetili: »Imati osjećaj pripadanja jako je važno… Gotovo svaki dio našeg života organiziran je oko pripadanja nečemu.« Ovo izvješće dodaje: »Ne možemo odvojiti osjećaj pripadnosti od našega fizičkog i mentalnog zdravlja«3 – i dodao bih našega duhovnog zdravlja.
U večer prije njegove patnje u Getsemaniju i smrti na križu, Spasitelj se sastao sa svojim učenicima na Posljednjoj večeri. Rekao im je: »U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!«4 Prije zalaska sunca sljedećeg dana Isus je patio i »umro [na križu] za naše grijehe«.5
Pitam se kako su se usamljeno vjerne žene i muškarci koji su ga slijedili morali osjećati u Jeruzalemu kako je sunce zalazilo i dok su ih tama i strah obuhvaćali.6
Poput tih drevnih učenika prije gotovo 2000 godina, mnogi od vas možda se osjećate usamljeno s vremena na vrijeme. Iskusio sam tu usamljenost od smrti moje drage žene, Barbare, prije više od dvije i pol godine. Znam kako je to biti okružen s članovima obitelji, prijateljima i suradnicima, no i dalje se osjećati usamljeno – jer ljubav mog života nije više pored mene.
Pandemija bolesti COVID-19 naglasila je ovaj osjećaj izolacije i usamljenosti za mnoge. Međutim, usprkos izazovima s kojima se suočavamo u životu, možemo – kao na ono prvo uskrsno jutro – probuditi se u novi život u Kristu s novim i čudesnim mogućnostima i novim stvarnostima dok se okrećemo Gospodinu za nadu i pripadanje.
Osobno osjećam bol onih kojima manjka osjećaj pripadnosti. Dok gledam vijesti širom svijeta, vidim mnoge koji naizgled prolaze kroz tu usamljenost. Mislim da je, za mnoge, to zbog toga što možda ne znaju da ih voli Nebeski Otac i da svi pripadamo njegovoj vječnoj obitelji. Vjerovanje da nas Bog voli i da smo njegova djeca utješno je i pruža sigurnost.
Budući da smo duhovna Božja djeca, svatko ima božansko porijeklo, narav i potencijal. Svatko od nas je »ljubljeni duhovni sin ili kći nebeskih roditelja«.7 To je naš identitet! To smo doista!
Naš duhovni identitet povećava se kako razumijemo mnoge naše smrtne identitete, uključujući etničko, kulturološko ili nacionalno naslijeđe.
Ovaj osjećaj duhovnog i kulturološkog identiteta, ljubavi i pripadanja može nadahnuti nadu i ljubav za Isusa Krista.
Govorim o nadi u Krista ne kao o pustoj želji. Umjesto toga, govorim o nadi kao o očekivanju koje će biti ostvareno. Takva je nada ključna u prevladavanju teškoća, usvajanju duhovne otpornosti i snage, i dolaska do spoznaje da nas voli naš Vječni Otac i da smo mi njegova djeca koja pripadaju njegovoj obitelji.
Kada imamo nadu u Krista, dolazimo do spoznaje da se, dok trebamo sklapati i obdržavati svete saveze, naše najdraže želje i snovi mogu ispuniti kroz njega.
Zbor dvanaestorice apostola savjetovao se u duhu molitve i s čežnjom da razumiju kako pomoći svima koji se osjećaju usamljeno ili da ne pripadaju. Žudimo pomoći svima koji se tako osjećaju. Dozvolite mi da naročito spomenem one koji su trenutno samci.
Braćo i sestre, više od polovice odraslih u Crkvi danas su obudovjeli, razvedeni ili se još nisu vjenčali. Neki se pitaju o svojim mogućnostima i mjestu u Božjem naumu i u Crkvi. Trebamo razumjeti da vječni život nije samo pitanje trenutnoga bračnog statusa, već učeništva i toga da smo »neustrašivi u svjedočanstvu o Isusu«.8 Nada za sve koji su samci ista je kao i za sve članove obnovljene Gospodinove Crkve – dostupnost milosti Kristovoj »poslušnošću zakonima i uredbama evanđelja«.9
Dozvolite da predložim kako postoje neka važna načela koja trebamo razumjeti.
Prvo, Sveta pisma i proroci posljednjih dana potvrđuju da će svatko tko je vjeran u obdržavanju evanđeoskih saveza imati priliku za uzvišenje. Predsjednik Russell M. Nelson je podučio: »Na Gospodinov način i u njegovo vrijeme nikakav blagoslov neće biti uskraćen njegovim vjernim svecima. Gospodin će suditi i nagraditi svakog pojedinca prema njegovoj srčanoj želji kao i prema djelima.«10
Drugo, točno vrijeme i način na koji će blagoslovi uzvišenja biti podijeljeni nisu još svi objavljeni, no oni su bez obzira osigurani.11 Predsjednik Dallin H. Oaks objasnio je da će neke okolnosti »smrtnosti biti… ispravljen[e] u Tisućljetnici, koja je vrijeme ispunjenja svega što je nepotpuno u velikom naumu sreće za svu dostojnu djecu našeg Oca«.12
To ne znači da se svaki blagoslov odgađa do Tisućljetnice; neki su već primljeni, a drugi će se nastavljati primati do tog dana.13
Treće, čekati na Gospodina podrazumijeva stalnu poslušnost i duhovni napredak prema njemu. Čekati na Gospodina ne podrazumijeva kupnju svog vremena. Nikada se ne bismo trebali osjećati kao da smo u čekaonici.
Čekanje na Gospodina podrazumijeva djelovanje. Naučio sam tijekom godina da se naša nada u Krista povećava kada služimo drugima. Služeći kao što je Isus služio, prirodno povećavamo svoju nadu u njega.
Osobni rast koji osoba može postići sada dok čega na Gospodina i njegova obećanja neprocjenjiv je, sveti element njegova nauma za svakoga od nas. Doprinosi koje svatko od nas može učiniti sada da pomogne izgraditi Crkvu na Zemlji i sabirati Izrael uvelike su potrebni. Bračni status nema nikakve veze sa sposobnošću osoba da služi. Gospodin poštuje one koji služe i čekaju ga u strpljenju i vjeri.14
Četvrto, Bog nudi vječni život svoj svojoj djeci. Svi oni koji prihvate Spasiteljev milostivi dar pokajanja i žive njegove zapovijedi primit će vječni život, iako ne stječu sve njegove osobine i savršenstva u smrtnosti. Oni koji se pokaju iskusit će Gospodinovu spremnost da oprosti, kako nam on jamči: »Da, i kad se god narod moj pokaje, oprostit ću im prijestupe njihove protiv mene.«15
U posljednjoj analizi, sposobnost, želje i prilike osobe po pitanju opredjeljivanja i odlučivanja, uključujući i kvalifikaciju za vječne blagoslove, pitanja su o kojima samo Gospodin može suditi.
Peto, naše pouzdanje u ta jamstva ukorijenjeno je u našoj vjeri u Isusa Krista čijom se milošću sve što se odnosi na smrtnost ispravlja.16 Svi obećani blagoslovi omogućeni su kroz njega koji, svojim Pomirenjem, »siđe ispod svega«17 i koji je »pobijedio svijet«.18 On »sjede zdesna Bogu, da zatraži od Oca svoja prava na milosrđe koje ima nad djecom ljudskom… stoga on zagovara stvar djece ljudske«.19 Na kraju, »sveci će biti ispunjeni slavom njegovom«20 kao »subaštinici Kristovi«.21
Naša je želja da će ova načela pomoći svima povećati nadu u Krista i osjetiti osjećaj pripadnosti.
Nikada nemojte zaboraviti da ste dijete Boga, našega Vječnog Oca, sada i zauvijek. On vas voli, a Crkva vas želi i treba. Da, trebamo vas! Trebamo vaše glasove, talente, vještine, dobrotu i pravednost.
Mnogo smo godina govorili o »mladima i nevjenčanima«, »odraslim samcima« i »odraslima«. Te oznake mogu ponekad biti administrativno korisne, ali mogu nenamjerno promijeniti kako vidimo druge.
Postoji li način da izbjegnemo ovu ljudsku sklonost koja nas može razdvojiti jedne od drugih?
Predsjednik Nelson tražio je da se nazivamo članovima Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Čini se da to pokriva sve nas, zar ne?
Evanđelje Isusa Krista ima moć da nas ujedini. Mi smo naposljetku više slični nego drugačiji. Kao članovi Božje obitelji, doista smo braća i sestre. Pavao je izjavio: »[Bog] je izveo sav ljudski rod od jednoga čovjeka i nastanio ga po svoj površini zemaljskoj.«22
Vas, predsjednike kolčića, biskupe i vođe zborova i sestara, molim da razmotrite svakog člana svog kolčića, odjela, zbora ili organizacije kao članova koji može doprinijeti i služiti u pozivima i sudjelovati na mnogo načina.
Svaki član u našim zborovima, organizacijama, odjelima i kolčićima ima bogomdane darove i talente koji mogu pomoći graditi njegovo kraljevstvo sada.
Pozovimo naše članove koji su samci da služe, podižu i podučavaju. Odbacite stare pojmove i ideje koje su ponekad nenamjerno doprinijele njihovom osjećaju usamljenosti i da ne pripadaju ili ne mogu služiti.
Iznosim svoje osvjedočenje ovoga uskrsnog vikenda o našem Spasitelju Isusu Kristu i vječnoj nadi koju mi on daje i svima koji vjeruju u njegovo ime. Ovo osvjedočenje iznosim skromno, u njegovo sveto ime, i to ime Isusa Krista. Amen.