Zašto put saveza
Razlika puta saveza jedinstveno je i vječno značajna.
Tijekom svog službeništva, predsjednik Russell M. Nelson proučavao je i podučavao Božje saveze s njegovom djecom. On sam bio je svijetli primjer osobe koja kroči putem saveza. U svojoj prvoj izjavi kao predsjednik Crkve, predsjednik Nelson rekao je:
»Vaša obveza da slijedite Spasitelja sklapanjem saveza s njime, a onda obdržavanjem tih saveza otvorit će vrata svakoga duhovnog blagoslova i povlastice dostupne muškarcima, ženama i djeci posvuda…
Uredbe hrama i savezi koje tamo sklapate su ključ za osnaživanje vašeg života, vašeg braka i obitelji te vaše sposobnosti da se oduprete napadima neprijatelja. Vaše bogoštovlje u hramu i vaše služenje tamo za vaše pretke blagoslovit će vas s uvećanom osobnom objavom i mirom te će očvrsnuti vašu predanost da ostanete na putu saveza.«1
Što je put saveza? To je jedini put koji vodi u celestijalno kraljevstvo Božje. Započinjemo put ulaskom kroz krštenje, a zatim »hrli[mo] naprijed s postojanošću u Kristu, imajući savršen odsjaj nade i ljubavi prema Bogu i svim ljudima [dvije velike zapovijedi] do svršetka«.2 Tijekom puta saveza (koji se, usput, nastavlja nakon smrtnosti), primamo sve uredbe i saveze koji se odnose na spasenje i uzvišenje.
Naša je sveobuhvatna savezna obveza činiti Božju volju i »biti poslušni zapovijedima njegovim u svemu što će nam on zapovjediti«.3 Slijeđenje načela i zapovijedi evanđelja Isusa Krista iz dana u dan najsretniji je i najugodniji tijek u životu. S jedne strane, osoba izbjegava mnoge probleme i žaljenja. Dozvolite mi upotrijebiti sportsku analogiju. U tenisu, postoji nešto što se naziva neprisiljenim pogreškama. To su stvari poput slanja dobre loptice u mrežu ili dvostruka pogreška prilikom serviranja. Neprisiljene pogreške smatraju se posljedicom igračeve omaške koja nije prouzročena vještinom protivnika.
Prečesto sami sebi navučemo svoje probleme ili izazove koji su posljedica loših odluka ili, možemo reći, posljedica »neprisiljenih pogrešaka«. Kada ustrajno nastavljamo putem saveza, prilično prirodno izbjegavamo mnoge »neprisiljene pogreške«. Izmičemo se različitim oblicima ovisnosti. Ne upadamo u jamu nepoštenog ponašanja. Prelazimo bezdan nemoralnosti i nevjernosti. Zaobilazimo ljude i stvari koje bi, iako su popularne, ugrozile našu fizičku i duhovnu dobrobit. Izbjegavamo odluke koje štete drugima ili ih stavljaju u nepovoljan položaj i umjesto toga stječemo navike samodiscipline i služenja.4
Starješina J. Golden Kimball navodno je rekao: »Možda nisam [uvijek] hodao ravnim i uzanim putem, no [pokušavao] sam ga preći koliko god sam to [mogao].«5 U ozbiljnijem trenutku, siguran sam da bi se brat Kimball složio da je ostanak na putu saveza, a ne samo prelazak, naša najveća nada da izbjegnemo izbježivu patnju s jedne strane i uspješno se nosimo s neizbježnim nesrećama u životu s druge.
Netko može reći: »Mogu donositi dobre odluke s krštenjem ili bez njega; ne trebaju mi savezi da budem poštena i uspješna osoba.« Doista, postoji mnogo onih koji se, iako oni nisu na putu saveza, ponašaju na način koji odražava odluke i doprinose onih koji jesu na putu. Možete reći da žanju blagoslove hodanja putem »dosljednosti savezu«. Po čemu je, onda, put saveza drugačiji?
Zapravo, razlika je jedinstveno i vječno značajna. Ona uključuje narav naše poslušnosti, karakter Božje predanosti nama, božansku pomoć koju primamo, blagoslove koji su vezani uz sabiranje kao naroda saveza i, najvažnije, naše vječno naslijeđe.
Predana poslušnost
Prvo je narav naše poslušnosti Bogu. Više od toga da samo imamo dobre namjere, mi se svečano predajemo živjeti po svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih. U tome slijedimo primjer Isusa Krista koji, krsteći se, »pokazuje djeci ljudskoj da po tijelu ponizuje sebe pred Ocem, i svjedoči Ocu da će mu biti poslušan u obdržavanju zapovijedi njegovih«.6
Sa savezima, usredotočeni smo na više od samo izbjegavanja pogrešaka ili toga da smo mudri u našim odlukama. Osjećamo se odgovorno pred Bogom za naše odluke i naše živote. Preuzimamo na sebe ime Kristovo. Usredotočeni smo na Krista – na to da budemo odvažni u svjedočanstvu o Isusu i na razvoj osobina Kristovih.
Uz saveze, poslušnost evanđeoskim načelima postaje ukorijenjena u samu našu dušu. Poznajem par u kojem, u vrijeme njihova vjenčanja, žena nije bila aktivna u Crkvi, a muž nikada nije bio član Crkve. Nazvat ću ih Marija i Ivan, a ne njihovim pravim imenom. Kako su djeca počela dolaziti, Marija je snažno osjećala potrebu da ih odgoji, kako Sveto pismo navodi, »u skladu s odgojem i prijekorom Gospodnjim«.7 Ivan je pružio podršku. Marija je žrtvovala neke važne stvari da bude kod kuće kako bi dosljedno podučavala evanđelje. Pobrinula se da obitelj iskoristi sve prednosti crkvenog bogoštovlja i aktivnosti. Marija i Ivan postali su uzorni roditelji, a njihova djece (sve energični dječaci) rasli su u vjeri i predanosti evanđeoskim načelima i mjerilima.
Ivanovi roditelji, djedovi i bake dječaka, bili su zadovoljni s cjelovitim životima i postignućima njihovih unuka, no zbog antagonizma prema Crkvi, željeli su pripisati uspjeh isključivo roditeljskim vještinama Ivana i Marije. Ivan, iako nije bio član Crkve, nije dopustio da procjena prođe bez ispita. Inzistirao je da su bili svjedoci plodova evanđeoske poduke – ono što su njegovi sinovi iskusili u Crkvi kao i ono što se događalo kod kuće.
Sam je Ivan bio pod utjecajem Duha, ljubavi i primjera svoje žene i pozivanja svojih sinova. S vremenom, on je bio kršten na veliku radost članova odjela i prijatelja.
Iako život nije bio bez izazova za njih i njihove sinove, Marija i Ivan svim su srcem potvrdili da je zapravo savez evanđelja u korijenu njihovih blagoslova. Vidjeli su kako se Gospodinove riječi Jeremiji ispunjavaju u životima njihove djece, kao i njihovim životima: »Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj.«8
Vezani Bogu
Drugo jedinstveno gledište puta saveza naš je odnos s Božanstvom. Savezi koje Bog daje svojoj djeci čine više osim toga što nas vode. Oni nas obvezuju njemu, a vezani za njega možemo prevladati sve.9
Jednom sam pročitao članak loše informiranog novinara koji je objasnio da je način na koji obavljamo krštenja za mrtve uranjanjem mikrofilmova u vodu. Zatim se svi oni čija se imena nalaze na mikrofilmu smatraju krštenima. Taj bi pristup bio učinkovit, no ignorira beskonačnu vrijednost svake duše i kritičnu važnost osobnog saveza s Bogom.
»[Isus] reče… Uđite na tijesna vrata; jer tijesna su vrata i uzan je put koji vodi u život, i malo ih ima koji ga nalaze.«10 Figurativno govoreći, ova vrata tako su uzana da omogućavaju ulazak jednoj po jednoj osobi. Svatko sklapa pojedinačnu predanost Bogu i zauzvrat prima od njega osobni savez, imenom, na koji se on ili ona mogu pouzdati implicitno za vrijeme i vječnost. S uredbama i savezima »moć božanskog« očituje se u našem životu.11
Božanska pomoć
To nas dovodi do razmatranja trećega posebnog blagoslova puta saveza. Bog pruža gotovo neshvatljiv dar kako bi pomogao da oni koji sklapaju saveze budu obdržavatelji saveza: dar Duha Svetoga. Ovaj dar pravo je na stalno suradništvo, zaštitu i vodstvo Svetoga Duha.12 Poznat i kao Tješitelj, Sveti Duh »ispunjava nadom i savršenom ljubavlju«.13 On »znade sve, i svjedoči o Ocu i o Sinu«,14 čiji se svjedoci mi obvezujemo biti.15
Na putu saveza također pronalazimo osnovne blagoslove oprosta i čišćenja od grijeha. To je pomoć koja može doći samo kroz božansku milost, koju poslužuje Duh Sveti. »Evo, ovo je zapovijed«, kaže Gospodin, »pokajte se, svi vi krajevi zemaljski, i dođite k meni i krstite se u ime moje, da biste mogli biti posvećeni primanjem Duha Svetoga, da biste mogli stati neokaljani preda me u posljednji dan.«16
Okupiti se s narodom saveza
Četvrto, oni koji nastavljaju na putu saveza također pronalaze iznimne blagoslove na raznim božanski određenim okupljanjima. Proroštva o doslovnom sabiranju davno raspršenih plemena Izraelovih u zemlje njihove baštine nalaze se širom Svetih pisama.17 Ispunjenje tih proroštva i obećanja sada je u tijeku sa sabiranjem naroda saveza u Crkvu, Božje kraljevstvo na Zemlji. Predsjednik Nelson je objasnio: »Kada govorimo o sabiranju, jednostavno govorimo o sljedećoj temeljnoj istini: svako dijete našeg Nebeskog Oca… zaslužuje čuti poruku o obnovljenom evanđelju Isusa Krista.«18
Gospodin zapovijeda članovima Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana da »ustan[u] i zasin[u], kako bi svjetlost [njihova] bila stijeg narodima; I kako bi sabiranje u zemlji Sionu, i u kolčićima njegovim, bilo za obranu, i za utočište pred olujom, i pred gnjevom kad se izlije neublažen po cijeloj zemlji«.19
Također postoji tjedno sabiranje naroda saveza u dom molitve na Gospodnji dan, da se možemo »potpunije očuvati neokaljanima od svijeta«.20 To je sabiranje da blagujemo sakramentalni kruh i vodu u sjećanje na Pomirenje Isusa Krista i vrijeme »na post i na molitvu, i na uzajamni razgovor o dobrobiti duša [naših]«.21 Kao tinejdžer, bio sam jedini član Crkve u svom srednjoškolskom razredu. Uživao sam u druženju s mnogim dobrim prijateljima u školi, no otkrio sam da sam se snažno oslanjao na okupljanje na šabat svaki tjedan kako bih se osvježio i obnovio duhovno, pa čak i fizički. Kako li smo snažno osjetili gubitak ovoga redovnog okupljanja u savezu tijekom aktualne pandemije i kako li željno iščekujemo vrijeme kada ćemo se moći ponovno sastati zajedno kao prije.
Narod saveza također se sabire u hramu, domu Gospodnjem, da primi uredbe, blagoslove i objave koje su jedinstveno dostupne tamo. Prorok Joseph Smith je podučio: »Koji je bio cilj sabiranja… naroda Božjeg u bilo kojem razdoblju svijeta? (…) Glavni je cilj bio Gospodinu izgraditi dom gdje on može svojem narodu objaviti uredbe svojeg doma i slave svojeg kraljevstva te podučiti narod putu spasenja, jer postoje određene uredbe i načela koja, kada ih se naučava i po njima postupa, moraju biti vršena na mjestu ili u domu izgrađenom za tu svrhu.«22
Baštiniti obećanja saveza
Na kraju, jedino kada nastavljamo putem saveza baštinimo blagoslove Abrahama, Izaka i Jakova, najviše blagoslove spasenja i uzvišenja koje samo Bog može dati.23
Svetopisamske reference o narodu saveza često se odnose na doslovne potomke Abrahama ili »dom Izraelov«. No narod saveza također uključuje sve koji prime evanđelje Isusa Krista.24 Pavao je objasnio:
»Jer svi koji ste u Krista kršteni, Krista ste obukli…
Ako vi pripadate Kristu, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju.«25
Oni koji su odani svojim savezima će »izići u uskrsnuću pravednih«.26 Oni su »učinjeni savršenima kroz Isusa, posrednika novoga saveza… Ovo su oni čija su tijela celestijalna, čija slava je sunčana, i to slava Boga, najuzvišenijeg od svih.«27 »Stoga, sve je njihovo, bilo život ili smrt, ili ono što je sadašnje, ili ono što će doći, sve je njihovo i oni su Kristovi, a Krist je Božji.«28
Slušajmo prorokov poziv da ostanemo na putu saveza. Nefi je vidio nas i naše doba i zapisao: »Ja, Nefi, spazih moć Jaganjca Božjega, kako siđe na svece crkve Jaganjčeve, i na Gospodnji narod saveza, što bijaše raspršen po svemu licu zemaljskomu; i oni bijahu naoružani pravednošću i moću Božjom u velikoj slavi.«29
S Nefijem »duša moja uživa u savezima Gospodnjim«.30 Ove uskrsne nedjelje, iznosim svjedočanstvo o Isusu Kristu, čije je Uskrsnuće naša nada i jamstvo svega što je obećano na putu saveza i na njegovom završetku. U ime Isusa Krista. Amen.