Ne dajem kakav svijet daje
Oruđa koja trebamo da bismo stvorili sjajniji dan i razvili ekonomiju istinske dobrote obilno su omogućena u evanđelju Isusa Krista.
Prije toga prvog Uskrsa, kada je Isus dovršio novu sakramentalnu uredbu koju je poslužio Dvanaestorici, započeo je svoj veličanstveni oproštajni govor, a zatim otišao prema Getsemaniju, izdaji i raspeću. Međutim, osjetivši brigu i možda potpuni strah koji su neki od ovih muškaraca zasigurno očitovali, rekao im je (a i nama):
»Neka se ne uznemiruje vaše srce«, rekao je, »Vjerujete u Boga i u me vjerujte! (…)
Neću vas ostaviti siročad. Vratit ću se k vama…
Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce!«1
Izazovna vremena dolaze u ovom smrtnom svijetu, uključujući i vjernima, ali ohrabrujuća je Kristova poruka ta da iako će on, pashalno janje, ići kao »ovca… pred onima što je strižu«,2 ipak će ustati da bi bio, kao što psalmist kaže, naš »zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u [vremenima] nevolj[e].«3
Shvaćajući kako su teški sati bili pred Kristom dok je išao prema križu, kao i pred njegovim učenicima kada su pronosili njegovo evanđelje svijetu za vremenske poludnevnice, pođite sada sa mnom u povezanu poruku za članove Spasiteljeve Crkve u posljednjim danima. Ona leži u zapanjujućem broju stihova u Mormonovoj knjizi posvećenih ovom ili onom obliku sukoba, od Lamanova i Lemuelova vječno iritantnog ponašanja do konačnih bitaka u koje su bile uključene stotine tisuća vojnika. Jedan je od očitih razloga za ovo naglašavanje taj što su nas, iako je Mormonova knjiga napisana za slušateljstvo posljednjih dana, ovi autori (koji su i sami proživjeli mnogo ratovanja) proročki upozorili da će nasilje i sukob biti glavna osobina odnosa u posljednjim danima.
Naravno, moja teorija o sukobu posljednjih dana nije vrlo originalna. Prije 2000 godina Spasitelj je upozorio da će u posljednjim danima biti »ratov[a], i glasina[] o ratovima«,4 rekavši kasnije da će »mir biti uzet sa zemlje«.5 Nesumnjivo ovaj Knez mironosni, koji je naglašeno podučio da je sukob od đavla,6 zasigurno plače zajedno sa svojim Božanskim Ocem nad onima u ljudskoj obitelji u naše doba koji su »bez ljubavi«, kaže se u Svetim pismima, i koji ne mogu shvatiti kako živjeti zajedno u ljubavi.7
Braćo i sestre, vidimo previše sukoba, ljutnje i opće neuglađenosti oko nas. Srećom, trenutni naraštaj nije se trebao boriti u Trećem svjetskom ratu niti smo mi iskusili globalni ekonomski slom poput onoga iz 1929. koji je doveo do Velike depresije. Međutim, suočavamo se s oblikom Trećega svjetskog rata koji nije borba da se slome naši neprijatelji, već je novačenje djece Božje da se više brinu jedna o drugoj i da pomognu iscijeliti rane koje nalazimo u sukobljenom svijetu. Velika depresija s kojom se sada suočavamo manje je vezana na vanjski gubitak naših ušteđevina, a više za unutarnji gubitak našeg samopouzdanja uz stvari deficit vjere, nade i dobrotvornosti svugdje oko nas. No oruđa koja trebamo da bismo stvorili sjajniji dan i razvili ekonomiju istinske dobrote u društvu obilno su omogućena u evanđelju Isusa Krista. Ne možemo si priuštiti – ni ovaj si svijet ne može priuštiti – naš podbačaj u tome da ove evanđeoske pojmove i osnažujuće saveze ne stavimo u potpunu osobnu i javnu uporabu.
Dakle, u svijetu »vihorom vitlan[om], neutješn[om]«, kao što je Jahve rekao da će biti, kako pronalazimo ono što je on nazvao »Savez mira«? Nalazimo ga okrećući se njemu koji je rekao da će nam iskazati milosrđe i da će »u ljubavi vječnoj« našoj djeci darovati mir.8 Unatoč strašnim proroštvima i uznemirujućim stihovima iz Pisama u kojima se izjavljuje da će mir biti oduzet sa Zemlje općenito, proroci su, uključujući našega ljubljenog Russella M. Nelsona, podučili da on ne mora biti oduzet od nas pojedinačno!9 Dakle, ovoga Uskrsa pokušajmo provoditi mir na osoban način, primjenjujući milost i iscjeljujući melem Pomirenja Gospodina Isusa Krista na sebe, naše obitelji i sve one koje možemo dosegnuti oko nas. Srećom, čak i zapanjujuće, ova nam je ublažavajuća pomast dostupna »bez novaca i bez naplate«.10
Takva su pomoć i nada preko potrebne jer u ovoj su globalnoj kongregaciji danas mnogi koji se muče s raznim izazovima – tjelesnim ili emocionalnim, društvenim ili financijskim, ili desetcima drugačijih nevolja. No mi nismo dovoljno snažni da bismo sami riješili mnoge od njih jer pomoć i mir koji su nam potrebni nisu onakvi kakve »svijet daje«.11 Ne, za doista teške probleme potrebno nam je ono što se u Svetim pismima zove »moćima nebeskim«, a da bismo pristupili tim moćima moramo živjeti po onome što se u tim istim Svetim pismima zove »načelima pravednosti«.12 Dakle, razumijevanje te veze između načela i moći jedna je poduka koju, čini se, ljudska obitelj nikada nije u stanju naučiti, tako kaže Bog Neba i Zemlje!13
I koja su to načela? Dakle, ona su opetovano navođena u Svetim pismima, opetovano ih se naučava na saborima poput ovih, a u našoj ih je rasporedbi prorok Joseph Smith podučio kao odgovor na njegovu vlastitu verziju vapaja: »Bože moj, Bože moj! Zašto si me ostavio?«14 U hladnom, bezosjećajnom pritvoru zatvora Liberty, podučen je da načela pravednosti uključuju vrline poput strpljenja, dugotrpnosti, blagosti i nehinjene ljubavi.15 S nedostatkom tih načela sigurno je da ćemo se na posljetku suočiti s neslaganjem i neprijateljstvom.
Po tom pitanju govorio bio na trenutak o odsutnosti ovih načela pravednosti u nekim područjima u naše doba. U pravilu sam optimističan, radostan momak i postoji tako puno toga što je dobro i predivno u našem svijetu. Zasigurno imamo više materijalnih blagoslova nego ijedan drugi naraštaj u povijesti, ali u kulturi 21. stoljeća općenito i prečesto u Crkvi i dalje vidimo živote koji su u nevolji, s kompromisima koji rezultiraju s previše prekršenih saveza i previše slomljenih srdaca. Uzmite u obzir vulgaran govor koji prati seksualni prijestup, a oboje je tako sveprisutno u filmovima ili na televiziji, ili zamijetite seksualno uznemiravanje i druge oblike nedoličnosti na radnome mjestu o kojima tako puno čitamo ovih dana. Po pitanjima savezne čistoće, sveto se prečesto postavlja kao obično, a posvećeno se prečesto postavlja kao svjetovno. Svima koji su u kušnji kročiti, razgovarati ili ponašati se na ove načine – »kak[o] svijet daje«, da se tako izrazim – nemojte očekivati da će vas to odvesti do mirnog iskustva; obećavam vam u ime Gospodnje, neće. »Opačina nikad ne bijaše sreća«,16 drevni je prorok jednom rekao. Na kraju je uvijek potrebno platiti cijenu, a najčešća su valuta suze i žaljenje.17
Ili možda vidimo druge oblike zlostavljanja i ponižavanja. Kako li posebno oprezni moramo biti kao učenici Gospodina Isusa Krista da ne sudjelujemo u bilo kakvom takvom ponašanju. Ni u kojem slučaju ne smijemo biti krivi za bilo kakav oblik zlostavljanja ili nepravednoga gospodstva ili nemoralne prisile – ni fizičke ni emocionalne ni svećeničke ni bilo kakvoga drugog oblika. Sjećam se osjećaja gorljivosti predsjednika Gordona B. Hinckleyja prije nekoliko godina kada je govorio muškarcima Crkve po pitanju onih koje je nazvao »tiranima u svojem vlastitom domu«.18
»Kako li je tragičan i krajnje odvratan fenomen zlostavljanja žene«, rekao je. »Bilo koji muškarac u ovoj Crkvi koji zlostavlja svoju ženu, koji je omalovažava, vrijeđa, koji primjenjuje nepravedno gospodstvo nad njom nije dostojan obnašati svećeništvo… [On] nije dostojan posjedovanja hramske preporuke.«19 Jednako je odvratan, rekao je, bilo koji oblik zlostavljanja djece – ili bilo koji drugi oblik zlostavljanja.20
U previše slučajeva, inače vjerni muškarci, žene pa čak i djeca mogu biti krivi za neprijazan govor, čak i destruktivan, prema onima za koje su vjerojatno zapečaćeni po svetoj uredbi u hramu Gospodinovu. Svi imaju pravo biti voljeni kod kuće, osjećati mir i pronaći sigurnost tamo. Molim vas da pokušamo održati takvo okruženje tamo. Obećanje je toga da smo mirotvorci to da ćete imati Duha Svetoga kao svojega stalnog suputnika i blagoslovi će vam pritjecati »bez prisilnih mjera« zauvijek.21 Nitko ne može koristiti oštar govor ili neprijazne riječi te i dalje »pjevati pjesmu otkupljujuće ljubavi«.22
Završio bih tamo gdje sam počeo. Sutra je Uskrs, vrijeme da pravedna načela evanđelja Isusa Krista i njegova Pomirenja pređu preko sukoba i prijepora, preko očaja i prijestupa te naposljetku preko smrti. To je vrijeme zavjetovanja na potpunu odanost, u riječi i djelu, Jaganjcu Božjem koji je »naše bolesti ponio, naše… boli na se uzeo«23 u svojoj odlučnosti da dovrši djelo spasenja u našu korist.
Unatoč izdaji i boli, lošem postupanju i okrutnosti te dok je nosio nakupljene grijehe i boli cijele ljudske obitelji, Sin živoga Boga osvrnuo se na dugi put smrtnosti, vidio nas ovoga vikenda i rekao: »Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce!«24 Želim vam blagoslovljen, radostan i miran Uskrs. Za njegove je neizrecive mogućnosti već platio Knez mironosni kojega volim svim svojim srcem, čija ovo Crkva jest i o kojem nedvosmisleno svjedočim, i to o Gospodinu Isusu Kristu. Amen.