Bit ćete slobodni
Isus Krist svjetlo je koje trebamo uzdizati čak i u mračnim trenucima našega smrtnog života.
Moja voljena braćo i sestre, tako sam zahvalan za povlasticu da vam se obratim iz Afrike. Blagoslov je što danas imamo tehnologiju i što je koristimo na najučinkovitiji način kako bismo došli do vas gdje god se nalazite.
U rujnu 2019. sestra Mutombo i ja smo, dok smo služili kao vođe misije Maryland Baltimore, imali povlasticu posjetiti neka od povijesnih mjesta Crkve u Palmyri, New York, dok smo prisustvovali seminaru za vodstvo misija. Završili smo svoj posjet u Svetom šumarku. Naša namjera u posjetu Svetom šumarku nije bila imati posebno očitovanje ili viđenje, ali jesmo osjetili Božju nazočnost na ovom svetom mjestu. Naša su srca bila ispunjena zahvalnošću za proroka Josepha Smitha.
Na putu natrag sestra Mutombo primijetila je da sam imao veliki osmjeh dok sam vozio, pa je upitala: »Koji je razlog tvog uzbuđenja?«
Odgovorio sam: »Moja draga Nathalie, istina će uvijek pobijediti nad zabludom, tama se neće nastavljati na Zemlji zbog obnovljenoga evanđelja Isusa Krista.«
Bog Otac i Isus Krist posjetili su mladog Josepha Smitha kako bi iznijeli na svjetlo ono što je bilo skriveno tako mi da možemo primiti »spoznaj[u] o stvarima kakve jesu… kakve bijahu i kakve će [biti]« (Nauk i savezi 93:24).
Nakon gotovo 200 godina mnogi još uvijek traže istine potrebne da postanemo slobodni od nekih tradicija i laži koje protivnik širi diljem svijeta. Mnogi su »zaslijepljeni lukavom prepredenošću ljudskom« (Nauk i savezi 123:12). U svojoj je poslanici Efežanima Pavao podučio: »Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih, i Krist će ti svijetliti« (Efežanima 5:14). Spasitelj je obećao da će biti svjetlo svima koji čuju njegove riječi (vidi 2 Nefi 10:14).
Prije trideset i pet godina moji su roditelji također bili zaslijepljeni i očajnički su nastojali spoznati istinu te su bili zabrinuti gdje se mogu okrenuti kako bi je pronašli. Oboje mojih roditelja bilo je rođeno u selu gdje su tradicije bile ukorijenjene u životima pojedinaca i obitelji. Oni su oboje napustili svoje selo kad su bili mladi i došli su u grad tražeći bolji život.
Vjenčali su se i zasnovali svoju obitelj na veoma skroman način. Bilo nas je gotovo osam ljudi u maloj kući – moji roditelji, moje dvije sestre i ja te rođak koji je živio s nama. Pitao sam se jesmo li zaista obitelj, pošto nam nije bilo dozvoljeno jesti večeru za istim stolom kao naši roditelji. Kad bi se naš otac vratio s posla, čim bi ušao u kuću, od nas se tražilo da otiđemo i izađemo vani. Naše su noći bile vrlo kratke, pošto nismo mogli spavati zbog nedostatka sklada i istinske ljubavi u braku naših roditelja. Naš dom nije bio samo malen veličinom, već je bio i tamno mjesto. Prije susreta s misionarima, pohađali smo različite crkve svake nedjelje. Bilo je jasno da naši roditelji traže nešto što svijet nije mogao omogućiti.
Ovo se nastavilo dok nismo susreli starješinu i sestru Hutchings, prvi stariji misionarski par pozvan služiti u Zairu (danas poznat kao DR Kongo ili Kongo – Kinshasa). Kad smo se počeli sastajati s ovim divnim misionarima, koji su bili poput anđela koji su došli od Boga, primijetio sam da se nešto počelo mijenjati u našoj obitelji. Nakon našeg krštenja, zaista smo počeli postupno imati novi način života zbog obnovljenoga evanđelja. Riječi Kristove počele su uvećavati naše duše. Počele su prosvjetljavati naše razumijevanje i postale su nam slasne, pošto su istine koje smo primili bile razlučive i mogli smo vidjeti svjetlo, a to je svjetlo svaki dan postajalo sve sjajnije.
Ovo razumijevanje pitanja zašto u evanđelju pomagalo nam je postati više poput Spasitelja. Veličina našeg doma nije se promijenila; niti naše društvene okolnosti. No vidio sam promjenu srca kod mojih roditelja dok smo se svakodnevno molili, ujutro i navečer. Proučavali smo Mormonovu knjigu; održavali smo kućnu obiteljsku večer; zaista smo postali obitelj. Svake nedjelje probudili bismo se u 6 ujutro, kako bismo se pripremili za crkvu, i putovali bismo satima kako bismo prisustvovali crkvenim sastancima svaki tjedan bez prigovaranja. Bilo je divno svjedočiti tom iskustvu. Mi, koji smo prethodno hodali u tami, otjerali smo tamu od nas (vidi Nauk i savezi 50:25) i vidjeli smo »veliku svjetlost« (2 Nefi 19:2).
Sjećam se kako sam jednoga dana, kada mi se nije dalo probuditi rano ujutro za našu obiteljsku molitvu, promrmljao svojim sestrama: »Stvarno nema ničega drugog što možemo raditi u ovom domu, samo moliti se, moliti se, moliti se.« Moj je otac čuo moje komentare. Sjećam se njegove reakcije, kada me s ljubavlju, ali čvrsto podučio: »Dok god budeš u ovoj kući, ti ćeš se moliti, moliti, moliti.«
Riječi mojeg oca svakodnevno su odjekivale u mojim ušima. Što mislite što sestra Mutombo i ja radimo danas s našom djecom? Mi se molimo, molimo i molimo. To je naša baština.
Nakon što su njegovi bližnji i farizeji vršili pritisak na njega, čovjek koji je bio rođen slijep, a Isus Krist ga je iscijelio, rekao je:
»Čovjek koji se zove Isus napravi blato te mi premaza oči i reče mi: ‘Idi na Siloe i umij se! Ja otiđoh, umih se i progledah’ (…)
Jedno znam: da sam bio slijep i da sad mogu vidjeti!« (Ivan 9:11, 25).
Mi smo također bili slijepi i sada možemo vidjeti. Obnovljeno evanđelje utjecalo je na našu obitelj od tog vremena. Razumijevanje pitanja zašto u evanđelju blagoslovilo je tri naraštaja moje obitelji i nastavit će blagoslivljati mnoge buduće naraštaje.
Isus Krist je svjetlo što sjaji u tami. Oni koji ga slijede »neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život« (Ivan 8:12).
Skoro godinu dana tijekom 2016. i 2017. narod u području Kasai suočavao se sa strašnom tragedijom. Bilo je to veoma mračno razdoblje za narod zbog sukoba između tradicionalne skupine ratnika i vladinih snaga. Nasilje se proširilo iz gradova u središnjoj provinciji Kasaija na šire područje Kasai. Mnogi su ljudi pobjegli iz svojih domova radi sigurnosti i sakrili se u divljini. Nisu imali hrane ni vode, zapravo ničega, a među njima bilo je nekih članova Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana u području Kananga. Neke je članove Crkve ubila milicija.
Brat Honoré Mulumba iz odjela Nganza u Kanangi te njegova obitelj bili su neki od nekolicine ljudi koji su ostali skriveni u svojoj kući, ne znajući kamo poći zato što su sve ulice bile preobražene u streljane. Jednoga dana neki od pripadnika milicije iz susjedstva primijetili su nazočnost brata Mulumbe i njegove obitelji kada su jedne večeri izašli vani pokušavajući pronaći nešto povrća u obiteljskom vrtu za hranu. Skupina pripadnika milicije došla je u njihov dom, a zatim ih izvukla van i rekla im da izaberu hoće li se pokoriti običajima njihove milicije ili će biti ubijeni.
Brat Mulumba hrabro im je rekao: »Ja sam član Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Moja obitelj i ja prihvatili smo Isusa Krista i imamo vjeru u njega. Ostat ćemo vjerni našim savezima i prihvatit ćemo smrt.«
Oni su im rekli: »Budući da ste izabrali Isusa Krista, vaša će tijela pojesti psi«, i obećali su da će se vratiti. No nisu se nikada vratili i obitelj je ostala tamo dva mjeseca i nisu ih više nikada vidjeli. Brat Mulumba i njegova obitelj održali su baklju svoje vjere upaljenom. Sjećali su se svojih saveza i bili su zaštićeni.
Isus Krist svjetlo je koje trebamo uzdizati čak i u mračnim trenucima našega smrtnog života (vidi 3 Nefi 18:24). Kada odaberemo slijediti Krista, odabiremo biti promijenjeni. Muškarac ili žena koji se mijenjaju za Krista dopustit će da ih Krist vodi i pitat će, kao što je Pavao pitao Gospodina, što bi on htio da učine (vidi Djela 9:6). Mi ćemo »[ići] njegovim stopama« (1 Petrova 2:21). Mi ćemo »živjeti kako je on živio« (1 Ivanova 2:6). (Vidi Ezra Taft Benson, »Born of God«, Tambuli, listopad 1989., 2., 6.)
Svjedočim o onome koji je umro, bio pokopan i ustao ponovno treći dan te uzašao na Nebo tako da vi i ja primimo blagoslove besmrtnosti i uzvišenja. On je »svjetlo… život, i istina« (Eter 4:12). On je protuotrov i lijek za zbrku svijeta. On je mjerilo izvrsnosti za uzvišenje, i to Isus Krist. U ime Isusa Krista. Amen.