Blagosloviti u njegovo ime
Svrha je našeg primanja svećeništva omogućiti nam da blagoslivljamo ljude za Gospodina, čineći tako u njegovo ime.
Moja draga braćo, sudrugovi sluge u svećeništvu Božjem, čast mi je govoriti vam večeras. Imate moje najdublje poštovanje i zahvalnost. Kada govorim s vama i čujem o vašoj velikoj vjeri, moje je uvjerenje da postoji neprestano rastuća svećenička moć u svijetu, sa sve snažnijim zborovima i sve vjernijim obnašateljima svećeništva.
Tijekom kratkog vremena koje imam večeras, govorit ću onima od vas koji žele biti još učinkovitiji u svojoj osobnoj svećeničkoj službi. Znate svoje zaduženje da trebate veličati svoj poziv za služenje.1 No možda se pitate što veličanje vašeg poziva može značiti za vas.
Započet ću s najnovijim đakonima, jer oni će najvjerojatnije osjećati nesigurnost oko toga što bi veličanje njihove svećeničke službe moglo značiti. Možda će i novo zaređeni starješine željeti poslušati. I biskup u svojim prvim tjednima službe također bi mogao biti zainteresiran.
Za mene je poučno sjetiti se mojih dana kao đakon. Volio bih da mi je netko rekao tada ono što ću predložiti sada. To bi mi moglo pomoći u svim svećeničkim zaduženjima koja su mi došla od tada – čak i onima koja primam danas.
Bio sam zaređen za đakona u ogranku tako malom da sam ja bio jedini đakon, a moj brat Ted jedini učitelj. Mi smo bili jedina obitelj u ogranku. Cijeli se ogranak sastajao u našem domu. Svećenički vođa za mojeg brata i mene bio je novi obraćenik koji je i sam upravo primio svećeništvo. Vjerovao sam tada da je moja jedina svećenička dužnost bila podjeljivati sakrament u mojoj vlastitoj blagovaonici.
Kada se moja obitelj preselila u Utu, našao sam se u velikom odjelu s mnogo đakona. Na svojem prvom sakramentalnom sastanku tamo promatrao sam đakone – vojsku, kako mi se činilo – kako se kreću s točnošću dok su podjeljivali sakrament poput uvježbane ekipe.
Bio sam toliko uplašen da sam sljedeće nedjelje otišao rano u zgradu odjela kako bih bio sam kada me nitko nije mogao vidjeti. Sjećam se da je to bilo u odjelu Yalecrest u Salt Lake Cityju i da je na posjedu bio kip. Otišao sam iza kipa i žarko se molio za pomoć da znam kako ne podbaciti dok sam zauzimao svoje mjesto u podjeljivanju sakramenta. Ta je molitva bila uslišana.
No sada znam da postoji bolji način za molitvu i razmišljanje dok nastojimo rasti u našoj svećeničkoj službi. Shvatio sam zašto je pojedincima dano svećeništvo. Svrha je našeg primanja svećeništva omogućiti nam da blagoslivljamo ljude za Gospodina, čineći to u njegovo ime.2
Mnogo godina nakon što sam bio đakon naučio sam što to praktično znači. Na primjer, kao veliki svećenik, bio sam zadužen posjetiti sakramentalni sastanak u centru za skrb. Bio sam zamoljen podijeliti sakrament. Umjesto da razmišljam o procesu ili točnosti u načinu kako podjeljujem sakrament, radije sam pogledao u lice svake starije osobe. Vidio sam kako mnogi od njih plaču. Jedna me žena zgrabila za rukav, podigla pogled i rekla naglas: »O hvala vam, hvala vam.«
Gospodin je blagoslovio moju službu danu u njegovo ime. Tog sam se dana molio da takvo čudo dođe, umjesto da se molim o tome kako ću dobro izvršiti svoj dio. Molio sam se da će ljudi osjetiti Gospodinovu ljubav kroz moju brižnu službu. Naučio sam da je ovo ključ za služenje i blagoslivljanje drugih u njegovo ime.
Imao sam nedavno iskustvo koje me podsjetilo na takvu ljubav. Kada su svi crkveni sastanci bili prekinuti zbog pandemije bolesti COVID-19, poslužiteljski brat prihvatio je zaduženje od svojeg predsjednika zbora starješina da blagoslovi i posluži sakrament sestri kojoj poslužuje. Kad ju je nazvao da joj ponudi donijeti sakrament, nevoljko je pristala, ne želeći ga izvlačiti iz njegova vlastitog doma u tako opasno vrijeme i također vjerujući da će se sve brzo vratiti na normalu.
Kad je stigao u njezin dom te nedjelje ujutro, imala je zahtjev. Mogu li otići u susjednu kuću i također imati sakrament s 87-godišnjom susjedom? Uz biskupovo odobrenje, pristao je.
Tijekom mnogo, mnogo tjedana, te s veoma pažljivom socijalnom distancom i drugim sigurnosnim mjerama, ta se mala skupina svetaca sastajala svake nedjelje za jednostavnu sakramentalnu službu. Samo nekoliko komada lomljenog kruha i čašica vode – ali mnogo suza prolivenih za dobrotu brižnoga Boga.
S vremenom su se poslužiteljski brat, njegova obitelj i sestra kojoj poslužuje mogli vratiti u crkvu. No 87-godišnja je udovica, susjeda, zbog velikoga opreza morala ostati kod kuće. Poslužiteljski brat – sjetite se, njegovo je zaduženje bilo prema njezinoj susjedi, čak ne prema ovoj starijoj sestri – još i danas potiho dolazi u njezin dom svake nedjelje, sa Svetim pismima i komadićem kruha u ruci, da posluži sakrament Gospodinove večere.
Njegova je svećenička služba, poput moje toga dana u centru za skrb, dana iz ljubavi. Zapravo, poslužiteljski brat nedavno je pitao svog biskupa postoje li drugi u odjelu za koje bi se mogao brinuti. Njegova je želja da uveliča svoju svećeničku službu narasla dok je služio u Gospodinovo ime i na način poznat gotovo isključivo njemu. Ne znam je li se poslužiteljski brat molio, kao ja, za to da oni kojima služi upoznaju Gospodinovu ljubav, ali pošto je njegova služba bila u Gospodinovo ime, rezultat je bio isti.
Isti divan rezultat dolazi kada se molim za to prije nego što dam svećenički blagoslov nekome tko je bolestan ili u trenutku potrebe. Dogodilo se jednom u bolnici kada su me nestrpljivi liječnici potaknuli – više nego potaknuli – naredili mi da požurim i sklonim se s puta kako bi oni mogli raditi svoj posao, umjesto da su mi dali priliku da dam svećenički blagoslov. Ostao sam i dao sam blagoslov. I taj je djevojčica koju sam blagoslovio toga dana, za koju su liječnici mislili da će umrijeti, preživjela. Zahvalan sam u ovom trenutku što toga dana nisam dopustio da moji vlastiti osjećaji stanu na put, već sam osjetio kako je Gospodin htio da ta djevojčica dobije blagoslov. I znao sam koji je blagoslov bio: blagoslovio sam je da bude iscijeljena. I bila je.
Dogodilo se mnogo puta dok sam davao blagoslov nekome tko je očito bio blizu smrti, s članovima obitelji koji su okruživali krevet, nadajući se blagoslovu iscjeljenja. Čak i ako imam samo trenutak, uvijek se molim kako bih znao koji blagoslov Gospodin ima spreman da ga mogu dati u njegovo ime. I pitam da saznam kako on želi blagosloviti tu osobu, a ne što ja ili ljudi koji stoje u blizini želimo. Moje je iskustvo da, čak i kada blagoslov nije ono što drugi žele za sebe ili za svoje voljene, Duh dodiruje srca tako da osjete prihvaćanje i utjehu, radije nego razočaranje.
Isto nadahnuće dolazi kada patrijarsi poste i mole se za vodstvo da daju blagoslov koji Gospodin želi za osobu. Još jednom, čuo sam kako su blagoslovi bili dani koji su me iznenadili, a iznenadili su i osobu koja je primila blagoslov. Jasno je da je blagoslov bio od Gospodina – jednako upozorenja koja sadrži, kao i obećanja iznesena u njegovo ime. Gospodin je nagradio patrijarhovu molitvu i post.
Kao biskup, naučio sam se, dok sam vodio intervjue o dostojnosti, moliti da mi Gospodin dopusti osjetiti što želi za tu osobu, držeći bilo kakvo nadahnuće koje bi mi dao nepomućenim mojim vlastitim sudom. To je teško ako bi Gospodin, u ljubavi, možda želio blagosloviti nekoga ispravljanjem. Potrebno je nastojanje kako bi se razlučilo što Gospodin želi od onoga što vi želite i što druga osoba želi.
Vjerujem da možemo veličati našu svećeničku službu tijekom našeg života, a možda i dalje. To će ovisiti o našoj marljivosti u nastojanju da spoznamo Gospodinovu volju i našem trudu da čujemo njegov glas tako da možemo znati bolje što on želi za osobu kojoj služimo za njega. To će veličanje doći u malim koracima. Može doći sporo, ali će doći. Gospodin nam obećava ovo:
»Jer koji su god vjerni tako da zadobiju ova dva svećeništva o kojima govorah, i veličaju poziv svoj, posvećeni su od Duha na obnovu tijela svojih.
Oni postaju sinovi Mojsijevi i Aronovi i potomstvo Abrahamovo, i crkva i kraljevstvo, i odabranici Božji.
I također svi oni koji primaju ovo svećeništvo primaju mene, govori Gospod.«3
Moje je svjedočanstvo da su ključevi svećeništva bili obnovljeni proroku Josephu Smithu. Sluge Gospodnji ukazali su se s Neba da obnove svećeništvo za velike događaje koji su se odigrali i koji leže pred nama. Izrael će biti sabran. Gospodinov narod bit će pripremljen za njegov proslavljeni Drugi dolazak. Obnova će se nastaviti. Gospodin će objaviti više svoje volje svojim prorocima i svojim slugama.
Možda ćete se osjećati malima u usporedbi s velikim zamahom onoga što će Gospodin učiniti. Ako bude tako, pozivam vas da uz molitvu pitate kako vas Gospodin vidi. On vas osobno poznaje, podijelio vam je svećeništvo, a vaše ustajanje i veličanje svećeništva važno mu je zato što vas voli i vjeruje vam da ćete blagosloviti ljude koje voli u njegovo ime.
Blagoslivljam vas sada da možete biti u stanju osjetiti njegovu ljubav i njegovo povjerenje, u ime Gospodina Isusa Krista. Amen.