Vidjeti Isusa Krista više u našem životu

sestra Tracy Y. Browning

druga savjetnica u općem predsjedništvu Male škole

Spasitelj nas poziva da kroz njega promotrimo svoj život kako bismo vidjeli njega više u svojem životu.

Braćo i sestre, kako li sam ponizna zbog toga što stojim pred vama jutros. Ispreplela sam svoje srce s vašima u zahvalnosti što smo se okupili, gdje god se nalazili diljem svijeta, kako bismo čuli poruke proroka, apostola, vidioca, objavitelja i vođa u Božjem kraljevstvu. Figurativno postajemo poput naroda u doba kralja Benjamina, razapevši svoje šatore i imajući naša vrata otvorena i usmjerena prema Božjem proroku na Zemlji,¹ predsjedniku Russellu M. Nelsonu.

Imam loš vid od kada pamtim i oduvijek mi je bila potrebna pomoć naočala na recept za ispravljanje mojeg vida. Kada otvorim svoje oči svako jutro, svijet se čini vrlo dezorijentirajući. Ništa nije u fokusu, zrnato je i izobličeno. Čak i moj dragi suprug više podsjeća na apstraktni portret nego na dobro voljenu i utješnu ličnost koja on doista jest! Moja je refleksna potreba, prije nego što učinim bilo što drugo na početku svojeg dana, posegnuti za svojim naočalama koje mi pomažu da mi moje okruženje ima smisla te da uživam u jasnijem iskustvu dok mi pomažu navigati kroz moj dan.

Tijekom godina prepoznala sam da ovo ponašanje prikazuje moju svakodnevnu ovisnost o dvije stvari: prvo, alatu koji mi pomaže pojasniti, usredotočiti i razabrati svijet oko mene; i drugo, potrebi za opipljivim vodstvom da me stalno usmjerava u pravom smjeru. Ova jednostavna, rutinska vježba zrcali mi značajno zapažanje o našem odnosu s našim Spasiteljem Isusom Kristom.

U našim životima koji su često ispunjeni pitanjima, brigama, pritiscima i prilikama, ljubav našeg Spasitelja za nas pojedinačno i kao njegove djece saveza, i također njegova naučavanja i zakoni, dostupni su svakodnevni izvori na koje se možemo osloniti da budu »svjetlo što sjaji… prosvjetljuj[ući] oči [n]aše, i… oživljava[jući] razumijevanja [n]aša«.² Dok tražimo blagoslove Duha u svojem životu, moći ćemo, kao što je Jakov podučio, vidjeti »stvari[] kakve uistinu jesu, i… kakve će uistinu biti«.³

Kao Božja djeca saveza, bili smo jedinstveno blagoslovljeni bogatom zalihom božanski određenih alata za poboljšanje našeg duhovnog vida. Riječi i naučavanja Isusa Krista, kako su zabilježena u Svetim pismima i porukama njegovih odabranih proroka, te njegov Duh kojeg se prima kroz svakodnevnu molitvu, redoviti odlazak u hram i tjedne uredbe sakramenta mogu pomoći obnoviti mir i omogućiti nužan dar razlučivanja koji donosi Kristovo svjetlo i njegovo razumijevanje u sve kutove našeg života i u svijet koji može biti oblačan. Spasitelj također može biti naš kompas i pilot dok upravljamo i kroz mirne i nemirne vode života. On može učiniti jasnim ispravan put koji nas vodi do našega vječnog odredišta. Stoga što bi on htio da vidimo i kamo bi htio da odemo?

Naš je dragi prorok podučio da »naša usredotočenost mora biti zakovan na Spasitelja i njegovo evanđelje« te da moramo »nastojati gledati prema njemu u svakoj misli«.⁴ Predsjednik Nelson također je obećao da »ništa ne poziva Duha više nego učvršćenje vašeg usmjerenja na Isusa Krista… On će voditi i usmjeravati vas u vašem osobnom životu budete li odvojili vrijeme za njega u svom životu – svaki dan.«⁵ Prijatelji, Isus Krist je i svrha naše usredotočenosti i nakana našeg odredišta. Kako bi nam pomogao da ostanemo čvrsti i usmjereni u pravom smjeru, Spasitelj nas poziva da vidimo svoj život kroz njega kako bismo vidjeli više njega u svojem životu. Spoznala sam više o ovom određenom pozivu kroz svoje proučavanje Starog zavjeta.

Mojsijev zakon dan je prvim Izraelcima kao pripremno evanđelje, osmišljeno da pripremi narod za viši odnos saveza s Bogom kroz Isusa Krista.⁶ Zakon, bogat simbolizmom koji je usmjeravao vjernike da »išček[uju] dolazak« i Pomirenje Isusa Krista,⁷ trebao je pomoći narodu Izraela usredotočiti se na Spasitelja primjenjivanjem vjere u njega, njegovu žrtvu te njegove zakone i zapovijedi u njihovu životu⁸ – bio je namijenjen da ih dovede do većeg razumijevanja njihova Otkupitelja.

Baš kao što smo mi danas, Božji drevni narod bio je pozvan da vidi svoj život kroz njega kako bi vidio više njega u svojem životu. No do trenutka Spasiteljeva službeništva Izraelci su Krista izgubili iz vida u svojim obredima, odlažući ga postrani i nadodajući zakonu neovlaštene postupke koji nisu imali poučan simbolizam ukazivanja prema istinitom i jedinom izvoru njihova spasenja i otkupljenja – Isusu Kristu.⁹

Svakodnevni svijet Izraelaca postao je dezorijentiran i nejasan. Djeca Izraelova, u ovom stanju, vjerovala su da su običaji i obredi zakona put prema osobnom spasenju pa su djelomično umanjili Mojsijev zakon na set postupaka koji se poslužuju kako bi vladali civilnim životom.¹⁰ To je zahtijevalo od Spasitelja da obnovi usredotočenost i jasnoću na svoje evanđelje.

Naposljetku je veliki dio Izraelaca odbacio njegovu poruku, idući čak i tako daleko da su optužili Spasitelja – onoga koji je dao zakon i izjavio da je on »zakon i svjetlo«¹¹ – za njegovo kršenje. Ipak, Isus je u svojoj Propovijedi na gori, govoreći o Mojsijevu zakonu, izjavio: »Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim.«¹² Tada je Spasitelj, kroz svoje vječno Pomirenje, okončao kodekse, regulative i obredne postupke koje je narod Izraelov obdržavao u to vrijeme. Njegova je posljednja žrtva dovela do pomaka sa žrtvenih paljenica na naše »srce skršeno i duh raskajan«,^,13 s uredbe žrtve na uredbu sakramenta.

Predsjednik M. Russell Ballard, podučavajući o toj temi, rekao je: »U određenom smislu, žrtva je prebačena s prinosa na prinositelja.«¹⁴ Kada prinesemo svoj prinos Spasitelju, pozvani smo vidjeti više Isusa Krista u svojem životu dok ponizno podlažemo svoju volju njemu u prepoznavanju i razumijevanju njegova savršenog podlaganja Očevoj volji. Kada upravimo svoj pogled na Isusa Krista, prepoznajemo i razumijemo da je on jedini izvor i put za primanje oprosta i otkupljenja, čak i za vječni život i uzvišenje.

Kao dugogodišnjoj sljedbenici evanđelja, naišla sam na mnoge koji su primijetili i zamijetili promjene u mojim ponašanjima, postupcima i odabirima nakon što sam se priključila Crkvi. Bili su radoznali oko pitanja »zašto« vezanog za ono što su vidjeli – zašto sam odabrala biti krštena i pridružiti se ovoj kongregaciji vjernika, i to Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana; zašto se suzdržavam od određenih postupaka na šabat; zašto sam vjerna u obdržavanju Riječi mudrosti; zašto čitam Mormonovu knjigu; zašto vjerujem u naučavanja suvremenih proroka i apostola te ih uključujem u svoj život; zašto pohađam tjedne crkvene sastanke; zašto pozivam druge da »dođu i vide, dođu i pomognu… dođu i ostanu«¹⁵ te »dođu i pripadaju«.¹⁶

Tada su se ta pitanja činila preplavljujućima, a ponekad naočigled optužujućima. No dok sam se borila s paskom ljudi, shvatila sam da je njihovo propitivanje zapravo bio moj prvi poziv da uzmem i stavim duhovne leće koje bi pojasnile, fokusirale i učvrstile ono što je motiviralo moje prianjanje uz evanđeoske običaje i mjerila. Tko je bio izvor mojeg osvjedočenja? Ja sam se samo držala »izvanjsk[ih] čin[a]« ne dopuštajući da ti postupci budu povezani s Božjim zakonima kako bi »ojača[li] vjeru [moju] u Krista«¹⁷ ili pokazali razumijevanje da je Isus Krist jedini izvor moći u mojim obredima?

Kroz rigorozne napore da se ugledam u Isusa Krista i tražim ga u svakoj misli i djelu, moje su oči bile prosvijetljene i moje je razumijevanje oživljeno da bih prepoznala kako me Isus Krist pozivao da »dođem« k njemu.¹⁸ Iz ovog ranog razdoblja učeništva u mojoj mladosti mogu se prisjetiti poziva koji su mi misionari uputili da im se pridružim dok su o evanđelju podučavali skupinu djevojaka negdje moje dobi. Jedne večeri, dok smo sjedili u obiteljskom domu jedne od ovih djevojaka, njihovo tankoćutno pitanje o tome zašto ja vjerujem potreslo je moje srce i omogućilo mi da im svjedočim s produbljenim razumijevanjem Gospodinova viđenja o duhovnim motivima mojeg učeništva te je pročistilo moje osvjedočenje za budućnost.

Tada sam spoznala, kao što znam sada, da naš Spasitelj Isus Krist usmjerava naše noge prema sastajalištu svakog tjedna da bismo blagovali njegov sakrament, prema domu Gospodnjem da bismo sklapali saveze s njim, prema Svetim pismima i naučavanja proroka da bismo učili o njegovim riječima. On usmjerava naša usta da svjedočimo o njemu, naše ruke da uzdignemo i služimo kao što bi on uzdizao i služio, naše oči da vidimo svijet i jedni druge kako nas on vidi – »kakv[i] uistinu jes[mo], i… kakv[i] će[mo] uistinu biti«.¹⁹ I dok mu dopuštamo da nas usmjerava u svemu, primamo osvjedočenje kako »sve odaje da postoji Bog«,²⁰ jer ćemo ga, gdje ga tražimo, pronaći²¹ – svakoga dana. O tome svjedočim, u sveto ime Isusa Krista. Amen.