Jeste li i dalje voljni?
Naša voljnost da slijedimo Isusa Krista izravno je proporcionalna količini vremena koju uložimo kako bismo bili na svetim mjestima.
Jedne nedjelje dok sam se pripremao blagovati sakrament nakon nekoliko tjedana zaduženja na saborima kolčića, na pamet mi je pala zanimljiva i snažna misao.
Kad je svećenik počeo blagoslivljati kruh, riječi koje sam čuo toliko puta prije silovito su se utisnule u moj um i srce. »I posvjedočiti tebi, o Bože, Vječni Oče, da su voljni preuzeti na sebe ime Sina tvojega, i uvijek ga se spominjati i obdržavati zapovijedi njegove koje im on dade; kako bi Duh njegov mogao uvijek biti s njima.«1 Koliko smo puta posvjedočili Bogu da smo voljni?
Dok sam promišljao o značaju tih svetih riječi, riječ voljni dojmila me se kao nikada prije. Bujica dražesnih i svetih iskustava ispunila je moj um i srce ljubavlju i zahvalnošću za pomirbenu žrtvu Spasitelja te njegovu ključnu ulogu u Očevu naumu otkupljenja za moju obitelj i mene. Zatim sam čuo i osjetio prodiruće riječi molitve za vodu: »Da mogu posvjedočiti tebi… da se uvijek spominju njega.«2 Jasno sam razumio u tom trenutku da obdržavanje mojih saveza mora biti više od dobrih nakana.
Blagovanje sakramenta nije pasivni vjerski obred koji podrazumijeva samu našu privolu. To je snažan podsjetnik na stvarnost Spasiteljeva beskonačnog Pomirenja te potrebe da ga se uvijek spominjemo i obdržavamo njegove zapovijedi. Voljnost da se usredotočimo na Spasitelja toliko je ključna da je u središtu dva najviše citirana stiha iz Svetih pisama u Crkvi: sakramentalnih molitvi. Razumijevanje istine o onome što Nebeski Otac tako voljno nudi svakome od nas kroz svojega Jedinorođenog Sina trebalo bi pobuditi naša najveća nastojanja da zauzvrat budemo uvijek voljni.
Je li naš vlastiti duhovni temelj čvrsto izgrađen na Isusu Kristu?
Ako je naš duhovni temelj plitak ili površan, mogli bismo biti skloni temeljiti svoju voljnost na analizi društvenih troškova i koristi ili na indeksu osobne smetnje. I ako prihvatimo priču da se Crkva prvenstveno sastoji od zastarjelih ili politički netočnih društvenih pravila, nerealnih osobnih ograničenja i vremenskih obveza, tada će naši zaključci o spremnosti biti manjkavi. Ne bismo trebali očekivati da će načelo voljnosti biti u pozitivnom trendu kod influencera na društvenim medijima ili entuzijasta na TikToku. Ljudske odredbe rijetko su usklađene s božanskom istinom.
Crkva je mjesto sabiranja za nesavršene pojedince koji vole Boga i koji su voljni slijediti Gospodina Isusa Krista. Ta je voljnost ukorijenjena u stvarnosti da Isus jest Krist, Sin živoga Boga. Ta božanska istina može biti spoznata samo moću Duha Svetoga. Stoga, naša je voljnost izravno razmjerna količini vremena tijekom kojeg se obvezujemo biti na svetim mjestima na kojima je prisutan utjecaj Duha Svetoga.
Bilo bi dobro da provedemo više vremena u značajnim razgovorima raspravljajući o našim brigama s brižnim Ocem na Nebu i manje vremena tražeći mišljenja drugih glasova. Također, mogli bismo odabrati promijeniti naš svakodnevni sažetak vijesti na riječi Kristove u Svetim pismima i na proročke riječi njegovih živućih proroka.
Važnost koju pridajemo našem svetkovanju šabata, plaćanje poštene desetine, posjedovanje važeće hramske preporuke, odlazak u hram i poštivanje naših svetih hramskih saveza – sve su to snažni pokazatelji naše voljnosti i dokaz naše predanosti. Jesmo li voljni uložiti više od površnog nastojanja u osnaživanje naše vjere u Krista?
Nebeski nas Otac voli savršeno, ali ta ljubav dolazi s velikim očekivanjima. Očekuje od nas da svojevoljno postavimo Spasitelja u središte svojeg života. Spasitelj je naš savršeni primjer voljnosti da se podlažemo Ocu u svemu. On je »put, istina i život«.3 Svojevoljno je pomirio za naše grijehe. Svojevoljno olakšava naša bremena, smiruje naše strahove, daje nam snagu te donosi mir i razumijevanje u naše srce u trenutcima nevolje i tuge.
Ipak, vjera je u Isusa Krista odabir. »Ne može[mo] li više nego zaželjeti vjerovati«4 u njegove riječi, imamo mjesto na kojem možemo započeti ili resetirati naše putovanje vjere. Njegove će se riječi ukorijeniti, ako su posađene u naše srce poput sjemena i njegovane velikom pažnjom, a naša će vjera izrasti u jamstvo i postati načelo djelovanja i moći. Mormonova knjiga naš je najmoćniji izvor za njegovanje i obnavljanje naše vjere. Voljnost je katalizator vjere.
Smrtnost, po božanskoj zamisli, nije jednostavna i ponekad može biti poražavajuća. Međutim, »[mi] jes[mo], da bi[bismo] radost imali«!5 Usredotočenost na Spasitelja i naše saveze donosi trajnu radost! Svrha je smrtnosti dokazati našu voljnost. »Veliki je zadatak života [i cijena učeništva] naučiti volju Gospodina, a zatim je činiti.«6 Istinsko učeništvo vodi do punine radosti. Jesmo li voljni platiti cijenu učeništva?
Put saveza nije jednostavan kontrolni popis; to je proces duhovnog rasta i produbljujuće predanosti Gospodinu Isusu Kristu. Središnja svrha svake zapovijedi, načela, saveza i uredbe jest graditi vjeru i povjerenje u Krista. Stoga, naša odlučnost da usmjerimo svoj život na Krista mora biti dosljedna – ne uvjetna, situacijska ili površna. Ne možemo si priuštiti uzeti godišnji odmor ili plaćeni dopust od naše voljnosti da »st[ojimo] kao svjedoci Božji u svako vrijeme i u svemu, i na svakome mjestu«.7 Učeništvo nije jeftino jer je suputništvo Duha Svetoga neprocjenjivo.
Zasigurno je Gospodin mislio na naše doba dok je podučavao usporedbu o deset djevica. O pet koje su bile mudre rekao je da one »uzeše Svetoga Duha za vodiča svojega, i ne bijahu obmanut[e]«,8 dok svjetiljke ludih »trnu« u nedostatku ulja.9 Možda riječi Nefijeve najbolje opisuju ove, nekoć vjerne članove Crkve: »A druge će smirivati, i uljuljati ih u tjelesnu sigurnost, te će oni govoriti: Sve je dobro u Sionu.«10
Tjelesna sigurnost jest traženje onoga svjetovnog umjesto Krista te povjerenje u to – drugim riječima, gledanje kroz sekularne leće umjesto kroz duhovne leće. Duh Sveti daje nam svojstvo da vidimo »stvari[] kakve uistinu jesu, i… kakve će uistinu biti«.11 Jedino »moću Duha Svetoga može[mo] spoznati istinu o svemu«22 i ne biti obmanuti. Postavljamo Krista u središte svojeg života i obećavamo svoju voljnost da ćemo obdržavati njegove zapovijedi – ne zato što smo slijepi, već zato što možemo vidjeti.13
Što je s ludim djevicama? Zašto nisu bile voljne nositi posudu duhovnog ulja? Jesu li jednostavno odgađale? Možda su bile previše ležerne jer je bilo nezgodno ili se činilo nepotrebnim. Koji god bio razlog, bile su obmanute po pitanju ključne uloge Krista. To je Sotonina temeljna obmana i razlog zašto su njihove svjetiljke svjedočanstva naposljetku utrnule zbog nedostatka duhovnog ulja. Ova je usporedba metafora za naše vrijeme. Mnogi napuštaju Spasitelja i svoje saveze puno prije nego što napuste njegovu Crkvu.
Živimo u vremenima bez presedana koja su drevni proroci davno prorekli, dan kada Sotona bjesni »u srcima djece ljudske i podjar[uje] ih na srdžbu protiv onoga što je dobro«.14 Previše nas živi u virtualnom svijetu preplavljenom zabavom i slanjem poruka neprijateljski raspoloženih prema božanskom identitetu i vjeri u Krista.
Najsnažniji duhovni utjecaj u životu djeteta pravedan je primjer brižnih roditelja te djedova i baka koji vjerno obdržavaju svoje vlastite svete saveze. Hotimični roditelji podučavaju svoju djecu vjeri u Gospodina Isusa Krista tako da i ona mogu »zna[ti] prema kojem se izvoru mogu osvrnuti za otpust grijeha svojih«.15 Ležerno i nedosljedno obdržavanje saveza vodi do duhovnih žrtvi. Duhovna šteta često je najveća za našu djecu i unuke. Roditelji te djedovi i bake, jesmo li i dalje voljni?
Predsjednik Russell M. Nelson upozorio je da »u nadolazećim danima neće biti moguće preživjeti duhovno bez upućujućeg, usmjeravajućeg, utješnog i stalnog utjecaja Duha Svetoga.«16 Ovo je jasno i nepogrešivo upozorenje da podesimo svoje svjetiljke i povećamo svoje zalihe duhovnog ulja. Jesmo li i dalje voljni slijediti živuće proroke? Koja je razina duhovnog ulja u vašoj svjetiljki? Koje bi vam promjene u vašem osobnom životu omogućile da kontinuiranije imate utjecaj Duha Svetoga?
Danas, kao i u Isusovo vrijeme, bit će onih koji će se odvratiti, nevoljni da prihvate cijenu učeništva. Kako se sve više grubih i mrskih kritika upućuje Spasiteljevoj Crkvi i onima koji ga slijede, naše će učeništvo zahtijevati veću voljnost da ispravimo i osnažimo svoja duhovna leđa i ne obraćamo pažnju na to.17
Ako je naš duhovni temelj čvrsto izgrađen na Isusu Kristu, nećemo pasti i ne trebamo se bojati.
»Gle, Gospod traži srce i voljan um; i voljni i poslušni jest će dobro zemlje Siona u ove posljednje dane.«18
Budimo uvijek voljni. U sveto ime Gospodina Isusa Krista. Amen.