Njegov je jaram sladak, a njegovo je breme lako
Sjetimo se da je svaka osoba na ovoj Zemlji Božje dijete i on voli svakoga.
Postoji priča o čovjeku imenom Jack koji je imao voljenog psa ptičara imenom Cassie. Jack je bio toliko ponosan na Cassie i često se hvalio time kako je bila vješt pas. Kako bi to dokazao, Jack je pozvao neke prijatelje da vide Cassie na djelu. Nakon što je stigao u lovački klub, Jack je pustio Cassie da trči naokolo, a on je ušao unutra prijaviti se.
Kada je bilo vrijeme za početak, Jack je revno želio pokazati Cassieine čudesne vještine. Međutim, Cassie se čudno ponašala. Nije htjela poslušati nijednu Jackovu zapovijed kao što je obično činila tako spremno. Sve što je željela učiniti bilo je ostati uz njega.
Jack je bio frustriran, posramljen i ljut na Cassie; uskoro je predložio da odu. Cassie čak nije htjela ni uskočiti u stražnji dio kamioneta pa ju je Jack nestrpljivo podignuo i ugurao u pseću kućicu. Bjesnio je dok su se ljudi s njim rugali ponašanju njegova psa cijelim putem kući. Jack nije mogao razumjeti zašto se Cassie loše ponašala. Bila je dobro istrenirana i cijela je njezina želja u prošlosti bila udovoljiti mu i služiti mu.
Nakon što su stigli kući, Jack je počeo pregledavati Cassie radi ozljeda, čičaka ili krpelja, kao što je obično činio. Kada je stavio svoju ruku na njezina prsa, osjetio je nešto mokro i otkrio je da mu je ruka prekrivena krvlju. Na svoju sramotu i užas, otkrio je da je Cassie imala dugu, široku posjekotinu sve do njezine prsne kosti. Pronašao je drugu na njezinoj desnoj prednjoj nozi, također do kosti.
Jack je uzeo Cassie u svoje naručje i počeo plakati. Njegova sramota u tome kako ju je krivo prosudio i kako se odnosio se prema njoj bila je golema. Cassie se ponašala nekarakteristično ranije toga dana jer je bila ozlijeđena. Na njezino je ponašanje utjecala njezina bol, patnja i njezine rane. To nije imalo nikakve veze s nedostatkom želje da sluša Jacka ili nedostatkom ljubavi prema njemu.1
Čula sam ovu priču prije mnogo godina i nikada je nisam zaboravila. Koliko ranjenih pojedinaca imamo među nama? Koliko često prosuđujemo druge prema njihovom vanjskom izgledu i djelima, ili nedostatku djela, kada bismo, ako bismo u potpunosti razumjeli, umjesto toga reagirali sa suosjećanjem i željom da pomognemo umjesto da nadodajemo njihovim bremenima našim sudom?
Bila sam kriva za ovo mnogo puta u svom životu, no Gospodin me strpljivo podučio kroz osobna iskustva i dok sam slušala životna iskustva mnogih drugih. Počela sam potpunije cijeniti primjer našega dragog Spasitelja dok je provodio toliko mnogo svojeg vremena poslužujući drugima s ljubavlju.
Životno iskustvo moje najmlađe kćeri uključivalo je izazove emocionalnog zdravlja od vremena kada je bila djevojčica. Mnogo se puta tijekom svojeg života osjećala kao da ne može ići dalje. Zauvijek ćemo biti zahvalni zemaljskim anđelima koji su bili tamo tijekom tih vremena: sjedili su s njom, slušali je, plakali s njom, kao i dijelili zajedno jedinstvene darove, duhovna razumijevanja i obostrani odnos ljubavi. U takvim brižnim okolnostima, bremena su često bila uklonjena na obje strane.
Starješina Joseph B. Wirthlin, navodeći 1 Korinćanima, rekao je: »Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi, ili cimbal što zveči.«2
Nastavio je:
»Pavlova poruka ovom novom tijelu svetaca bila je jednostavna i izravna: Ništa što činite ne čini veliku razliku ako nemate dobrotvornosti. Možete govoriti jezicima, imati dar proroštva, razumjeti sva otajstva i imati svu spoznaju; čak i ako imate vjeru da možete brda premještati, bez dobrotvornosti to vam ništa neće koristiti.
‛Dobrotvornost je čista Kristova ljubav’ [Moroni 7:47]. Spasitelj je bio primjer te ljubavi.«3
U Ivanu čitamo: »Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici.«4
Naši su crkveni vođe održali mnoge govore o dobrotvornosti, jedinstvu, ljubavi, dobroti, sućuti, oprostu i milosrđu. Vjerujem da nas Spasitelj poziva da živimo na viši, svetiji način5 – njegov način ljubavi gdje svi mogu osjetiti da doista pripadaju i da su potrebni.
Zapovjeđeno nam je da volimo druge,6 ne da im sudimo.7 Odložimo taj težak teret – nije naš da ga nosimo.8 Umjesto toga, možemo uzeti Spasiteljev jaram ljubavi i sućuti.
»Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.
Uzmite jaram moj na se i učite od mene…
jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.«9
Spasitelj ne odobrava grijeh, već nam nudi svoju ljubav i pruža oprost kada se pokajemo. Ženi uhvaćenoj u preljubu rekao je: »Ni ja te…ne osuđujem. Idi i od sada ne griješi više.«10 Oni koje je dotaknuo osjetili su njegovu ljubav, a ta ih je ljubav iscijelila i preobrazila. Njegova ih je ljubav nadahnula da žele promijeniti svoj život. Živjeti na njegov način donosi radost i mir, a on je pozvao druge na taj način življenja s blagošću, dobrostivošću i ljubavlju.
Starješina Gary E. Stevenson rekao je: »Kada se suočimo sa životnim vjetrovima i olujama, bolestima i ozljedama, Gospodin – naš Pastir, naš Njegovatelj – njegovat će nas ljubavlju i dobrotom. On će iscijeliti naša srca i obnoviti naše duše.«11 Kao sljedbenici Isusa Krista, ne bismo li trebali činiti isto?
Spasitelj traži od nas da učimo od njega12 i činimo ono što smo vidjeli da on čini.13 On je utjelovljenje dobrotvornosti, čiste ljubavi. Dok postupno učimo činiti ono što on traži od nas – ne iz dužnosti ili čak zbog blagoslova koje možemo primiti, već čisto iz ljubavi prema njemu i našem Nebeskom Ocu14 – njegova će ljubav teći kroz nas i učiniti sve što traži ne samo mogućim, već naposljetku puno jednostavnijim, lakšim15 i radosnijim nego što bismo to ikada mogli zamisliti. Bit će potrebna vježba; moglo bi potrajati godinama, kao što je to bilo za mene, no kada čak i želimo da nam je ljubav poticajna snaga, on može prihvatiti tu želju,16 to sjeme, i naposljetku je pretvoriti u predivno stablo, puno najslađeg ploda.17
Pjevamo u jednoj od naših omiljenih pjesama: »Tko sam ja da druge sudim, meni grešnom sudiš ti. U mom srcu skrivena je tuga što se ne vidi.«18 Tko bi među nama mogao imati skrivene tuge? Naizgled buntovno dijete ili tinejdžer, djeca razvoda, samohrana majka ili otac, oni s tjelesnim ili mentalnim zdravstvenim izazovima, oni koji dovode u pitanje svoju vjeru, oni koji doživljavaju rasne ili kulturne predrasude, oni koji se osjećaju usamljeno, oni koji čeznu za brakom, oni s neželjenim ovisnostima i toliki mnogi drugi koji se suočavaju sa širokom raznolikošću izazovnih životnih iskustava – često čak i oni čiji životi izgledaju savršeno na površini.
Nitko od nas nema savršen život ni savršenu obitelj; ja svakako nemam. Kada nastojimo suosjećati s drugima koji također proživljavaju izazove i nesavršenosti, to im može pomoći osjetiti da nisu sami u svojim mukama. Svi se trebaju osjećati da doista pripadaju i da jesu potrebni u tijelu Kristovu.19 Sotonina je velika želja razdijeliti Božju djecu i on je bio vrlo uspješan, ali postoji velika moć u jedinstvu.20 I kako li trebamo hodati ruku pod ruku zajedno na ovom izazovnom putovanju smrtnosti!
Naš je prorok, predsjednik Russell M. Nelson, rekao: »Svako zlostavljanje ili predrasude prema drugome zbog nacionalnosti, rase, spolne orijentacije, spola, obrazovnih diploma, kulture ili drugih značajnih identifikatora uvredljivo je našem Stvoritelju! Takvo maltretiranje uzrokuje da živimo ispod našeg ugleda kao njegovi sinovi i kćeri saveza!«21
Iako je predsjednik Nelson pozvao sve da uđu na put saveza koji vodi natrag našem Ocu na Nebu i ostanu na njemu, također je dao sljedeći savjet: »Ako se… prijatelji i obitelj udalje od Crkve, nastavite ih voljeti. Nije na vama da prosuđujete odabir druge osobe ništa više nego što zaslužujete biti kritizirani jer ostajete vjerni.«22
Prijatelji, sjetimo se da je svaka osoba na ovoj Zemlji Božje dijete23 i on voli svakoga.24 Postoje li ljudi na vašem putu za koje ste osjetili sklonost da im sudite? Ako je tako, sjetite se da su to dragocjene prilike za nas da vježbamo voljeti kao što Spasitelj voli.25 Dok slijedimo njegov primjer, možemo biti u jarmu s njim i pomoći poticati osjećaj ljubavi i pripadnosti u srcima sve djece našeg Oca.
»Mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije.«26 Kada smo ispunjeni Spasiteljevom ljubavlju, njegov jaram doista može biti sladak, a njegovo se breme može činiti lako.27 O tome svjedočim u ime Isusa Krista, amen.