Naše zemaljsko upravništvo
Veliki su duhovni blagoslovi obećani onima koji vole Zemlju i svoje bližnje muškarce i žene te se brinu o njima.
Dok smo bili u posjeti našoj domovini Francuskoj, moja supruga i ja nedavno smo imali zadovoljstvo povesti nekoliko naših unuka da istraže veličanstveni vrt smješten u gradiću Givernyju. Uživali smo lutajući njegovim stazama dok smo se divili predivnim cvijetnjacima, otmjenim lokvanjima i plesu svjetla po površini jezeraca.
Ovo je čudesno mjesto rezultat kreativne strasti jednog čovjeka: velikog umjetnika Claudea Moneta koji je 40 godina brižno oblikovao i njegovao svoj vrt kako bi ga stvorio kao svoj slikarski radni prostor. Monet se uronio u raskoš prirode; zatim je svojim kistom prenio dojmove koje je osjetio potezima boje i svjetlosti. Tijekom godina stvorio je iznimnu zbirku stotina slika, izravno nadahnutih njegovim vrtom.
Lopoči i japanski most, 1899., Claude Monet
Braćo i sestre, naše interakcije s ljepotama prirode oko nas mogu stvoriti neka od najviše nadahnjujućih i najdragocjenijih iskustava u životu. Osjećaji koje imamo pale u nama duboki osjećaj zahvalnosti za našega Nebeskog Oca i njegova Sina Isusa Krista koji su stvorili ovu veličanstvenu Zemlju – s njezinim gorama i potocima, biljkama i životinjama – te naše prve roditelje – Adama i Evu.1
Djelo stvaranja nije samo po sebi krajnji cilj. Brak je ključan dio Božjeg nauma za našu sreću. Njegova je svrha pružiti okruženje u kojem muškarci i žene mogu biti iskušani, koristiti svoje opredjeljivanje, pronaći radost te učiti i napredovati kako bi se jednoga dana mogli vratiti u nazočnost svojeg Stvoritelja i baštiniti vječni život.
Ove su predivne tvorevine u potpunosti pripremljene za našu dobrobit i živući su dokaz ljubavi koju Stvoritelj ima za svoju djecu. Gospodin je izjavio: »Da, sve što dolazi iz zemlje… načinjeno je za dobrobit i korist čovjeka, i da zadovolji oko i da razveseli srce.«2
Međutim, božanski dar Stvaranja ne dolazi bez dužnosti i odgovornosti. Ove dužnosti najbolje su opisane pojmom upravništva. U evanđeoskim okvirima, riječ upravništvo određuje svetu duhovnu ili vremenitu odgovornost da se brinemo o nečemu što pripada Bogu, za što smo mi odgovorni.3
Kako se podučava u Svetim pismima, naše zemaljsko upravništvo uključuje sljedeća načela:
Prvo načelo: Cijela Zemlja, uključujući sav život na njoj, pripada Bogu.
Stvoritelj je povjerio Zemljine resurse i sve oblike života našoj brizi, no on zadržava puno vlasništvo. Rekao je: »Ja, Gospod, rasprostrijeh nebesa, i izgradih zemlju, istinsko djelo ruku svojih; i sve je na njima moje.«4 Sve što je na Zemlji pripada Bogu, uključujući naše obitelji, naša fizička tijela pa čak i sam naš život.5
Drugo načelo: Kao upravitelji Božjih tvorevina, imamo dužnost poštovati ih i brinuti se o njima.
Kao Božja djeca, primili smo zadatak da budemo upravitelji, čuvari i skrbnici njegovih božanskih tvorevina. Gospodin je rekao da je »učini[o] svakog čovjeka odgovornim kao upravitelja nad zemaljskim blagoslovima koje stvorih i pripravih za stvorenja svoja«.6
Naš nam Nebeski Otac dopušta da koristimo zemaljske resurse prema vlastitoj slobodnoj volji. Ipak, naše opredjeljivanje ne bi trebalo tumačiti kao dozvolu da koristimo ili trošimo bogatstva ovoga svijeta bez mudrosti ili suzdržavanja. Gospodin je uputio sljedeći savjet: »I sviđa se Bogu što on dade sve ovo čovjeku; jer s tom svrhom bijaše to načinjeno da se koristi, s razborom, ne uz pretjerivanje, niti iznuđivanjem.«7
Predsjednik Russell M. Nelson jednom je napomenuo: »Kao korisnicima božanskog Stvaranja, što nam je činiti? Trebamo se brinuti za Zemlju, biti mudri upravitelji nad njom i sačuvati je za buduće naraštaje.«8
Osim što je samo znanstvena ili politička potreba, briga o Zemlji i našem prirodnom okolišu sveta je odgovornost koju nam je Bog povjerio, a koja nas treba ispuniti dubokim osjećajem dužnosti i poniznosti. Također je sastavni dio našeg učeništva. Kako možemo poštovati i voljeti Nebeskog Oca i Isusa Krista bez poštovanja i ljubavi prema njihovim tvorevinama?
Mnogo je toga što možemo učiniti – kolektivno i pojedinačno – kako bismo bili dobri upravitelji. Uzimajući u obzir naše pojedinačne okolnosti, svatko od nas može pobožnije i razboritije koristiti obilne resurse Zemlje. Možemo podržati nastojanja zajednice da se brinemo o Zemlji. Možemo usvojiti osobni stil života i ponašanja koja poštuju Božje tvorevine i čine naše vlastite životne prostore čišćima, ljepšima i više nadahnjujućima.9
Naše upravništvo nad Božjim tvorevinama također uključuje, u svojoj srži, svetu dužnost da volimo sva ljudska bića s kojima dijelimo Zemlju, poštujemo ih i brinemo se o njima. Oni su sinovi i kćeri Božje, naše sestre i naša braća, a njihova je vječna sreća sama svrha djela stvaranja.
Autor Antoine de Saint-Exupéry ispričao je sljedeće: Jednoga se dana, dok je putovao vlakom, našao kako sjedi usred skupine izbjeglica. Duboko dirnut beznađem koje je vidio na licu malog djeteta, izjavio je: »Kada u vrtu hibridizacijom propupa nova ruža, svi se vrtlari raduju. Izoliraju ružu, njeguju je, obrađuju. No nema vrtlara za ljude.«10
Moja braćo i sestre, zar ne bismo trebali biti vrtlari za naše bližnje muškarce i žene? Nismo li mi čuvar brata svojega? Isus nam je zapovjedio da volimo svojega bližnjeg kao samoga sebe.11 Iz njegovih usta, riječ bližnji ne označava samo zemljopisnu blizinu; ona podrazumijeva bliskost srca. Obuhvaća sve stanovnike ovog planeta – bilo da žive blizu nas ili u dalekoj zemlji, bez obzira na njihovo porijeklo, osobnu povijest ili okolnosti.
Kao učenici Kristovi, imamo svečanu dužnost neumorno raditi na miru i skladu među svim narodima Zemlje. Moramo činiti najbolje što možemo kako bismo zaštitili slabe, potrebite i sve one koji pate ili koji su potlačeni te im donijeti utjehu i pomoć. Povrh svega, najveći dar ljubavi koji možemo ponuditi našim bližnjima jest iznositi im radost evanđelja i pozvati ih da dođu svojem Spasitelju kroz svete saveze i uredbe.
Treće načelo: Pozvani smo sudjelovati u djelu stvaranja.
Božanski proces stvaranja još nije gotov. Svakoga dana Božje tvorevine nastavljaju rasti, širiti se i množiti. Najdivnije je to što nam naš Nebeski Otac upućuje poziv da sudjelujemo u njegovu kreativnom djelu.
Sudjelujemo u djelu stvaranja kada god kultiviramo zemlju ili dodajemo svoje konstrukcije ovome svijetu – dokle god pokazujemo poštovanje prema Božjim tvorevinama. Naši doprinosi mogu biti izraženi kroz stvaranje umjetničkih djela, arhitekture, glazbe, književnosti i kulture što uljepšavaju naš planet, oživljuju naša osjetila i razvedravaju naše živote. Također doprinosimo kroz znanstvena i medicinska otkrića koja čuvaju Zemlju i život na njoj. Predsjednik Thomas S. Monson sažeo je ovaj koncept ovim predivnim riječima: »Bog je ostavio svijet nedovršen kako bi čovjek svojim vještinama radio na njemu… da bi čovjek mogao spoznati radosti i slave stvaranja.«12
U Isusovoj usporedbi o talentima, kada se gospodar vratio sa svojeg putovanja, pohvalio je i nagradio dvojicu slugu koji su izgradili i uveličali svoje talente. Za razliku od njih, slugu koji je sakrio svoj jedinstveni talent u zemlju nazvao je »nevaljali[m]« te mu oduzeo čak i ono što je primio.13
Slično tome, naša uloga kao upravitelja zemaljskim tvorevinama nije vezana samo za njihovo očuvanje ili održavanje. Gospodin očekuje od nas da marljivo radimo, kako nas potiče njegov Sveti Duh, na povećavanju, unapređivanju i poboljšavanju resursa koje nam je povjerio – ne samo za našu dobrobit, već i da blagoslovimo druge.
Među svim čovjekovim postignućima, nijedno ne može biti jednako iskustvu stvaranja zajedno s Bogom u davanju života ili u pomaganju djetetu da uči, raste i napreduje – bilo kao roditelj, učitelj, vođa ili u bilo kojoj drugoj ulozi. Ne postoji upravništvo koje je svetije, koje više ispunjava i koje je također zahtjevnije nego suradništvo s našim Stvoriteljem u pružanju fizičkih tijela njegovoj duhovnoj djeci i pomaganju njima da dosegnu svoj božanski potencijal.
Odgovornost za zajedničko stvaranje služi kao stalni podsjetnik da su život i tijelo svake osobe sveti, da ne pripadaju nikome drugome doli Bogu te da nas je on učinio čuvarima kako bismo ih poštovali, štitili i brinuli se o njima. Božje zapovijedi koje upravljaju moćima stvaranja i uspostavljanjem vječnih obitelji vode nas u tom svetom upravništvu koje je tako presudno za njegov naum.
Moja braćo i sestre, trebamo prepoznati da je sve duhovno Gospodinu – uključujući najvremenitije aspekte našeg života. Svjedočim da su veliki duhovni blagoslovi obećani onima koji vole Zemlju i svoje bližnje muškarce i žene te se brinu o njima. Dok ostajete vjerni u ovom svetom upravništvu i poštujete svoje vječne saveze, rast ćete u spoznaji Boga i njegova Sina Isusa Krista te ćete obilnije osjećati njihovu ljubav i njihov utjecaj u svojem životu. Sve će vas to pripremiti da prebivate s njima i primite dodatnu kreativnu moć14 u životu koji dolazi.
Na kraju ovoga smrtnog postojanja, Učitelj će od nas tražiti da podnesemo izvješće o našemu svetom upravništvu, uključujući to kako smo se brinuli za njegove tvorevine. Molim se da ćemo onda čuti njegove brižne riječi šapnute našem srcu: »Dobro, valjani i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim, zato ću te nad velikim postaviti: Uđi u veselje gospodara svoga!«15 U ime Isusa Krista. Amen.