Slijediti Isusa Krista stopama vjere
Krist nas može nositi danas kroz teška vremena. Učinio je to za prve pionire i čini to sada za svakoga od nas.
Hvala zboru što su otpjevali pjesmu »Koračamo mi s vjerom«. Glazbu i riječi te pjesme napisao je 1996. godine brat Newell Dayley1 u pripremi za proslavu 150. godišnjice dolaska prvih pionira u Dolinu slanog jezera 1847. godine.
Iako je ova pjesma bila napisana u pripremi za tu proslavu, njezina se poruka primjenjuje na cijeli svijet.
Oduvijek sam volio refren:
Koračamo mi s vjerom i Krista slijedimo;
u ljubavi se nadamo i složno pjevamo.2
Braćo i sestre, svjedočim da, dok slijedimo Isusa Krista stopama vjere, postoji nada. Postoji nada u Gospodinu Isusu Kristu. Postoji nada za sve u ovom životu. Postoji nada da prevladamo svoje pogreške, tuge, muke te svoje kušnje i nevolje. Postoji nada u pokajanju i primanju oprosta te u praštanju drugima. Svjedočim da postoji nada i mir u Kristu. On nas može nositi danas kroz teška vremena. Učinio je to za prve pionire i činit će to sada za svakoga od nas.
Ove godine obilježava se 175. godišnjica dolaska prvih pionira u Dolinu slanog jezera, što me potaknulo na razmišljanje o mojim pretcima, od kojih su neki hodali od Nauvooa do Doline slanog jezera. Imam pradjedove i prabake koji su hodali ravnicama u svojoj mladosti. Henryju Ballardu bilo je 20 godina;3 Margaret McNeil imala je 13 godina;4 a Joseph F. Smith, koji je kasnije postao šesti predsjednik Crkve, imao je samo 9 godina kada je stigao u Dolinu slanog jezera.5
Oni su se suočili s oskudicama svake vrste na putu, poput hladnih zima, bolesti i nedostatka prikladne hrane i odjeće. Na primjer, kada je Henry Ballard ušao u Dolinu slanog jezera, radovao se što je vidio »Obećanu zemlju«, ali je živio u strahu da bi ga netko mogao vidjeti jer je odjeća koju je nosio bila toliko iznošena da nije u potpunosti prekrivala njegovo tijelo. Skrivao se iza grmlja cijeli dan do mraka. Zatim je otišao u kuću i preklinjao za odjeću kako bi mogao nastaviti svoje putovanje i pronaći svoje roditelje. Bio je zahvalan Bogu što je u sigurnosti stigao u svoj budući dom.6
Moji su pradjedovi i prabake slijedili Isusa Krista stopama vjere tijekom svake svoje kušnje. Zahvalan sam im što nikada nisu odustali. Njihove stope vjere blagoslovile su mene i nadolazeće naraštaje, baš kao što će vaše stope vjere danas blagosloviti vaše potomstvo.
Riječ pionir primjenjuje se i na osobu i na radnju. Kad se primjenjuje na osobu, to znači osobu koja među prvima istražuje ili nastanjuje novi teritorij. Kad se primjenjuje na radnju, može značiti otvaranje ili pripremanje puta koji će drugi slijediti.7
Dok razmišljam o pionirima koji su pripremili put za druge, prvo pomišljam na proroka Josepha Smitha. Joseph je bio pionir jer su ga njegove stope vjere dovele do šumarka gdje je kleknuo u molitvi i otvorio put za nas da imamo puninu evanđelja Isusa Krista. Josephova vjera da »ište od Boga«8 toga proljetnog jutra 1820. otvorila je put za Obnovu punine evanđelja Isusa Krista koja je uključivala proroke i apostole još jednom pozvane služiti na Zemlji.9 Znam da je Joseph Smith prorok Božji. Znam da su ga njegove vjerom ispunjene stope navele da klekne u nazočnosti Boga Oca i njegova ljubljenog Sina Isusa Krista.
Stope vjere proroka Josepha omogućile su mu da bude Gospodinovo oruđe u iznošenju na vidjelo Mormonove knjige koja je još jedno svjedočanstvo o Isusu Kristu i njegovoj pomirbenoj milosti.
Kroz svoju vjeru i ustrajnost usred nevjerojatnih teškoća i oprečnosti, Joseph Smith je mogao biti oruđe u Gospodinovim rukama u uspostavljanju Crkve Isusa Krista još jednom na Zemlji.
Tijekom posljednjega Općeg sabora govorio sam o tome kako me moja cjelodnevna misionarska služba blagoslovila. Bio sam blagoslovljen dok sam podučavao o veličanstvenom naumu spasenja našega Nebeskog Oca, Prvom viđenju Josepha Smitha i njegovu prijevodu Mormonove knjige. Ova obnovljena naučavanja i nauk vodili su moje stope vjere u podučavanju onih koji su bili voljni slušati poruku Obnove evanđelja.
Naši su misionari danas suvremeni pioniri jer iznose ovu veličanstvenu poruku ljudima diljem svijeta, tako otvarajući put djeci našega Nebeskog Oca da upoznaju njega i njegova Sina Isusa Krista. Prihvaćanje evanđelja Isusa Krista otvara put svima da se pripreme za uredbe i blagoslove Crkve i hrama te ih prime.
Na posljednjem Općem saboru, predsjednik Russell M. Nelson potvrdio je »kako je Gospodin zatražio od svakoga dostojnoga, sposobnog mladića da se pripremi za misiju i služi je« te da je »misija također moćna, ali izborna, prilika« za »mlade i sposobne sestre«.10
Dragi mladići i djevojke, vaše stope vjere pomoći će vam slijediti Gospodinov poziv da služite misije – da budete suvremeni pioniri – otvarajući put Božjoj djeci da pronađu put saveza koji vodi natrag u njegovu slavnu nazočnost i ostanu na njemu.
Predsjednik Nelson bio je pionir u Crkvi. Kao apostol putovao je u mnoge zemlje i otvorio ih za propovijedanje evanđelja. Ubrzo nakon što je postao prorok i predsjednik Crkve, preklinjao nas je da »poveća[mo] svoju duhovnu sposobnost primanja objave«.11 On nas nastavlja podučavati da osnažimo svoja svjedočanstva. Na sastanku je duhovne misli za mlade odrasle osobe rekao:
»Preklinjem vas da preuzmete brigu za svoje osvjedočenje. Radite na njemu. Posjedujte ga. Brinite se o njemu. Njegujte ga kako bi raslo…
[Zatim] obratite pažnju na čuda koja će se dogoditi u vašem životu.«12
On nas podučava kako postati duhovno samodostatniji. Rekao je da »u nadolazećim danima neće biti moguće preživjeti duhovno bez upućujućeg, usmjeravajućeg, utješnog i stalnog utjecaja Duha Svetoga.«13
Svjedočim da je predsjednik Russell M. Nelson Božji prorok na Zemlji danas.
Naš Spasitelj Isus Krist najveći je pionir u pripremi puta. Doista, on jest »put«14 kako bi se naum spasenja mogao ostvariti tako da se možemo pokajati i, kroz vjeru u njega, vratiti našem Nebeskom Ocu.
Isus je rekao: »Ja sam put, istina i život… Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.«15 Obećao je da nas neće ostaviti bez utjehe; doći će nam u našim kušnjama.16 Pozvao nas je da »do[đemo] k [njemu] s cjelovitom namjerom srca, i [on će nas] iscijeliti«.17
Svjedočim da je Isus Krist naš Spasitelj i naš Otkupitelj, naš Zagovornik kod Oca. Naš nam je Nebeski Otac otvorio put da mu se vratimo slijedeći njegova ljubljenog Sina Isusa Krista dok koračamo s vjerom.
Moji pradjedovi i prabake i drugi prvi pioniri suočili su se s mnogim preprekama dok su dolazili kolima, ručnim kolicima i pješice do Doline slanog jezera. I mi ćemo se suočiti s izazovima na našim pojedinačnim putovanjima kroz naše živote. Ne guramo ručna kolica niti upravljamo prekrivenim kolima preko strmih planina i kroz duboke snježne nanose; mi nastojimo, poput njih, duhovno prevladati iskušenja i izazove našeg doba. Imamo staze kojima hodamo; imamo brda – ponekad i planine – na koje se penjemo. Iako su današnje kušnje drugačije od kušnji prvih pionira, nisu ništa manje izazovne za nas.
Važno je slijediti proroka i držati svoje noge čvrsto postavljene na put saveza vjernosti, kao što je to bilo za prve pionire.
Slijedimo Isusa Krista koračajući vjerom. Trebamo služiti Gospodinu i služiti jedni drugima. Trebamo se duhovno osnaživati obdržavajući i poštujući naše saveze. Ne bismo smjeli izgubiti osjećaj hitnosti da obdržavamo zapovijedi. Sotona pokušava otupiti našu predanost i našu ljubav prema Bogu i Gospodinu Isusu Kristu. Molim vas upamtite da, ako itko izgubi svoj put, nikada nećemo biti izgubljeni za našeg Spasitelja. S blagoslovom pokajanja, možemo se okrenuti njemu. On će nam pomoći učiti, rasti i mijenjati se dok nastojimo ostati na putu saveza.
Uvijek slijedimo stope Isusa Krista i, svakodnevno koračajući vjerom, usredotočimo se na njega, držeći svoje noge čvrsto postavljene na put saveza, moja je ponizna molitva, u ime Isusa Krista. Amen.