U suradništvu s Gospodinom
Obnovljeno evanđelje Isusa Krista proglašava načelo punog suradništva između žene i muškarca, i u smrtnom životu i u vječnostima.
Unutar prvih nekoliko mjeseci našeg braka moja je draga supruga izrazila svoju želju za studiranjem glazbe. Namjeravajući joj udovoljiti, odlučio sam organizirati veliko, iskreno iznenađenje za svoju dragu. Otišao sam u trgovinu s glazbenim instrumentima i kupio joj klavir kao dar. Ushićeno sam stavio račun u kutiju s predivnom mašnom i dao joj ga očekujući zanesenu reakciju zahvalnosti na njezinu iznimno brižnom i pažljivom suprugu.
Kada je otvorila tu kutijicu i vidjela njezin sadržaj, brižno me pogledala i rekla: »O, dragi moj, divan si! No dopusti mi da ti postavim pitanje: Je li ovo dar ili dug?« Nakon što smo se zajedno posavjetovali o iznenađenju, odlučili smo otkazati kupnju. Živjeli smo na studentskom proračunu, kao što je to slučaj kod mnogih mladih mladenaca. Ovo mi je iskustvo pomoglo prepoznati važnost načela punog suradništva u bračnom odnosu i kako njegova primjena može pomoći mojoj supruzi i meni da budemo jednog srca i jednog uma.1
Obnovljeno evanđelje Isusa Krista proglašava načelo punog suradništva između žene i muškarca, i u smrtnom životu i u vječnostima. Iako svaki od njih posjeduje određene osobine i božanski određene odgovornosti, žena i muškarac ispunjavaju jednako važne i ključne uloge u Božjem naumu sreće za njegovu djecu.2 To je bilo očito od samog početka kada je Gospodin izjavio kako »nije dobro da čovjek bude sam; stoga [će on] načinit[i]… pomoć podesnu za njega«.3
U Gospodinovu je naumu »pomoć podesn[a]« bila suradnica koja će kročiti rame uz rame s Adamom u punom suradništvu.4 Zapravo, Eva je bila nebeski blagoslov u Adamovu životu. Kroz svoju božansku narav i duhovne osobine, nadahnula je Adama da radi u suradništvu s njom kako bi ostvario Božji naum sreće za cijelo čovječanstvo.5
Razmotrimo dva temeljna načela koja osnažuju suradništvo između muškarca i žene. Prvo je načelo da smo svi jednaki pred Bogom.6 Prema evanđeoskom nauku, razlika između žene i muškarca ne poništava vječna obećanja koja Bog ima za svoje sinove i kćeri. Jedna osoba nema veće mogućnosti za celestijalnu slavu od druge u vječnosti.7 Sam Spasitelj poziva sve nas, Božju djecu, da »dođ[emo] k njemu i uzm[emo] udjela u dobroti njegovoj; i ne odbija nikoga tko dolazi k njemu.«8 Stoga, u ovom kontekstu, sve se nas smatra jednakima pred njim.
Kada supružnici razumiju i usvoje ovo načelo, oni se ne izjašnjuju kao predsjednik ili podpredsjednik svoje obitelji. Nema superiornosti ili inferiornosti u bračnom odnosu te ni jedan ne kroči ispred ili iza drugoga. Oni kroče rame uz rame, kao jednaki, Božje božansko potomstvo. Oni postaju jedno u misli, želji i svrsi kod našega Nebeskog Oca i Isusa Krista,9 zajedno vodeći i usmjeravajući obiteljsku jedinicu.
U ravnopravnom suradništvu, »ljubav nije posjedovanje, već sudjelovanje… dio te sukreacije koja je naš ljudski poziv.«10 »S istinskim sudjelovanjem, muž i žena sjedinjuju se u sinergijsko jedinstvo ‘vječno[g] gospodstv[a]’ koje će ‘bez prisilnih mjera’ pritjecati s duhovnim životom k njima i njihovu potomstvu ‘u vijeke vjekova’«.11
Drugo je važno načelo Zlatno pravilo koje je Spasitelj podučio u Propovijedi na gori: »Kako želite da vama čine ljudi, tako činite i vi njima.«12 Ovo načelo ukazuje na stav obostranosti, reciprociteta, jedinstva i međuovisnosti te se temelji na drugoj velikoj zapovijedi: »Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.«13 Spaja se s drugim kršćanskim osobinama poput dugotrpnosti, blagosti, krotkosti i ljubaznosti.
Kako bismo bolje razumjeli primjenu ovog načela, možemo pogledati svetu i vječnu vezu koju je Bog uspostavio između naših prvih roditelja – Adama i Eve. Oni su postali jedno tijelo,14 stvarajući dimenziju jedinstva koja im je omogućila da hodaju zajedno s poštovanjem, zahvalnošću i ljubavlju, zaboravljajući na sebe i tražeći međusobnu dobrobit na svojem putovanju k vječnosti.
Te su iste osobine ono čemu danas težimo u ujedinjenom braku. Kroz hramsko pečaćenje, žena i muškarac stupaju u sveti red braka u novom i vječnom savezu. Putem ovog reda svećeništva dani su im vječni blagoslovi i božanska moć da usmjeravaju svoje obiteljske poslove dok žive u skladu sa savezima koje su sklopili. Od tog trenutka nadalje oni idu naprijed međuovisno i u punom suradništvu s Gospodinom, posebice po pitanju svake od njihovih božanski određenih odgovornosti odgajanja njihove obitelji i predsjedavanja nad njom.15 Odgajanje i predsjedavanje međusobno su povezane odgovornosti koje se preklapaju, što znači da su majke i očevi »obvezatni pomagati jedno drugome kao ravnopravni partneri«16 i dijeliti uravnoteženo vodstvo u svojem domu.
»Odgajati znači njegovati, podučavati i podržavati« članove obitelji, što se čini pomažući im da »uč[e] evanđeoske istine i razvi[jaju] vjeru u Nebeskog Oca i Isusa Krista« u ozračju ljubavi. Predsjedavati znači »pomo[ći] dovesti članove obitelji natrag kako bi prebivali u Božjoj nazočnosti. To se vrši služenjem i podučavanjem u blagosti, krotkosti i čistoj ljubavi.« To također uključuje »vođenje članova obitelji u redovitim molitvama, proučavanju evanđelja i drugim aspektima bogoštovlja. Roditelji rade u jedinstvu«, slijedeći primjer Isusa Krista, »kako bi ispunili ove [dvije velike] dužnosti.«17
Važno je primijetiti da upravljanje obitelji slijedi patrijarhalni obrazac koji se u nekom pogledu razlikuje od svećeničkog vodstva u Crkvi.18 Patrijarhalni uzorak podrazumijeva da su žene i muževi odgovorni izravno Bogu za ispunjenje svojih svetih dužnosti u obitelji. To traži puno suradništvo – voljno pridržavanje svakog načela pravednosti i odgovornosti – te pruža prilike za razvoj u okruženju ljubavi i obostrane korisnosti.19 Ove posebne odgovornosti ne podrazumijevaju hijerarhiju i u potpunosti isključuju bilo kakav oblik zlostavljanja ili neprikladne uporabe ovlasti.
Iskustvo Adama i Eve, nakon što su napustili Edenski vrt, predivno prikazuje koncept međuovisnosti između majke i oca u njegovanju i predsjedavanju nad svojom obitelji. Kako je podučeno u knjizi Mojsijevoj, oni su radili zajedno kako bi obrađivali zemlju znojem lica svojega da bi se skrbili za tjelesnu dobrobit svoje obitelji;20 donijeli su djecu na svijet;21 prizivali ime Gospodnje zajedno i čuli njegov glas »iz smjera prema Edenskom vrtu«;22 prihvatili su zapovijedi koje im je Gospodin dao i zajedno nastojali biti im poslušni.23 Zatim »otkriše sve to sinovima svojim i kćerima svojim«24 i »ne prestadoše prizivati Boga« zajedno prema potrebama svojim.25
Moja draga braćo i sestre, njegovanje i predsjedavanje su prilike, ne ekskluzivna ograničenja. Jedna osoba može imati odgovornost za nešto, ali ne mora biti jedina osoba koja to čini. Kada brižni roditelji dobro razumiju ove dvije glavne odgovornosti, zajedno će nastojati štititi fizičku i emocionalnu dobrobit svoje djece i brinuti se o njima. Također im pomažu suočiti se s duhovnim opasnostima našeg doba njegujući ih Gospodinovom dobrom riječju kako je objavljena njegovim prorocima.
Iako se muž i žena međusobno podržavaju u svojim božanski određenim dužnostima, »nemoć, smrt ili druge okolnosti mogu zahtijevati pojedinačna prilagođavanja«.26 Ponekad će jedan ili drugi supružnik imati odgovornost istovremenog djelovanja u obje uloge, bilo privremeno ili trajno.
Nedavno sam upoznao sestru i brata koji oboje žive u tom stanju. Kao samohrani roditelji, svaki od njih, unutar svoje obiteljske sfere i u suradništvu s Gospodinom, odlučio je posvetiti svoj život duhovnoj i vremenitoj brizi za svoju djecu. Nisu izgubili iz vida svoje hramske saveze sklopljene s Gospodinom i njegova vječna obećanja unatoč svojim razvodima. Oboje su tražili Gospodinovu pomoć u svemu dok stalno nastoje izdržati svoje izazove i kročiti putem saveza. Uzdaju se da će se Gospodin pobrinuti za njihove potrebe, ne samo u ovom životu, već i kroz vječnost. Oboje su njegovali svoju djecu podučavajući ih s blagošću, krotkošću i čistom ljubavlju, čak i dok su prolazili kroz teške okolnosti u životu. Iz onoga što znam, ova dva samohrana roditelja ne krive Boga za svoje nesreće. Umjesto toga, oni se raduju sa savršenim sjajem nade i pouzdanja u blagoslove koje Gospodin ima spremne za njih.27
Braćo i sestre, Spasitelj je postavio savršen primjer jedinstva te sklada svrhe i nauka s našim Ocem na Nebu. Molio se za svoje učenike, govoreći: »Da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno… da budu jedno baš kao što smo mi jedno.«28
Svjedočim vam da ćemo, dok mi – žene i muškarci – radimo zajedno u istinskom i ravnopravnom suradništvu, uživati u jedinstvu o kojem je Spasitelj podučio dok ispunjavamo božanske odgovornosti u našim bračnim odnosima. Obećavam vam, u ime Kristovo, da će srca biti »isprepletena u jedinstvu i u ljubavi uzajamnoj«,29 pronaći ćemo više radosti na našem putovanju u vječni život, a naša sposobnost da služimo jedni drugima i jedni s drugima značajno će se umnožiti.30 Iznosim osvjedočenje o ovim istinama, u sveto ime Spasitelja Isusa Krista. Amen.