Odjeni se snagom svojom, o Sione!
Svatko bi od nas trebao iskreno i uz molitvu procijeniti svoje vremenite i duhovne prioritete.
Usporedbe su određujuće obilježje vrlo vještog pristupa Gospodina Isusa Krista podučavanju. Jednostavno definirane, Spasiteljeve su usporedbe priče koje se koriste za uspoređivanje duhovnih istina s materijalnim stvarima i smrtnim iskustvima. Na primjer, Evanđelja Novog zavjeta prepuna su naučavanja o uspoređivanju kraljevstva Nebeskog sa zrnom gorušice,1 dragocjenim biserom,2 domaćinom i radnicima u njegovu vinogradu,3 deset djevica4 i mnogo toga drugoga. Tijekom dijela Gospodinova galilejskog službeništva, Sveta pisma ukazuju na to da »bez usporedaba njima ništa nije govorio«.5
Nakanjeno značenje ili poruka usporedbe obično se ne izražava izričito. Umjesto toga, priča samo prenosi božansku istinu primatelju razmjerno njegovoj vjeri u Boga, osobnoj duhovnoj pripremi i voljnosti za učenjem. Stoga, pojedinac mora primjenjivati moralno opredjeljivanje i aktivno »moliti, tražiti i kucati«6 kako bi otkrio istine ugrađene u usporedbu.
Iskreno se molim da će Duh Sveti prosvijetliti svakoga od nas dok sada razmatramo važnost usporedbe o kraljevskoj svadbenoj gozbi.
Kraljevska svadbena gozba
»Isus im ponovno poče govoriti u usporedbama i reče:
‘Kraljevstvo je nebesko slično kralju koji priredi svadbu svome sinu
te posla svoje sluge da pozovu uzvanike na svadbu. Ali ovi ne htjedoše doći.
Tada ponovno posla druge sluge veleći im: ‘Kažite uzvanicima: Pripravio sam gozbu, junci su moji i utovljenici poklani, i sve je gotovo. Dođite na svadbu!’
Oni nisu marili za to, već odoše: tko na svoje imanje, tko u svoju trgovinu.«7
U drevna vremena, jedna od najradosnijih prigoda u židovskom životu bili su svatovi – događaj koji bi trajao tjedan ili čak dva. Takav je događaj zahtijevao opsežno planiranje, a gosti su bili obaviješteni dosta unaprijed, s podsjetnikom poslanim na dan početka svečanosti. Poziv kralja njegovim podanicima na vjenčanje poput ovoga u osnovi se smatrao zapovijeđu. Ipak, mnogi od pozvanih gostiju u ovoj usporedbi nisu došli.8
»Odbijanje prisustvovanja na kraljevskoj gozbi bio je namjeran [čin] pobune protiv… kraljevske vlasti i osobna uvreda protiv vladajućeg gospodara i njegova sina… To što je jedan čovjek otišao na svoju farmu, a drugi svojim [poslovnim interesima]«9 odražava njihove obmanute prioritete i potpuno zanemarivanje kraljeve volje.10
Usporedba se nastavlja:
»Poslije toga reče slugama: ‘Gozba je, istina, gotova, ali uzvanici nisu bili dostojni.
Zato izađite na raskršća putova te pozovite na svadbu koga god nađete.’
Sluge izađoše na putove te dovedoše sve koje nađoše; zle i dobre. Tako se svadbena dvorana napuni gostima.«11
Običaj u to vrijeme bio je da domaćin svadbene gozbe – u ovoj usporedbi kralj – pribavi odjeću za svadbene goste. Takve su svadbene halje bile jednostavna roba koja se nije isticala, a koju su svi sudionici nosili. Na taj su način činovi i položaji bili uklonjeni te su se svi na gozbi mogli družiti kao jednaki.12
Ljudi pozvani s putova da prisustvuju na svadbi ne bi imali vremena ili sredstava da pribave prikladnu odjeću u pripremi za događaj. Zbog toga je kralj vjerojatno gostima dao odjeću iz svoje vlastite garderobe. Svima je bila dana prilika da se odjenu u kraljevsku odjeću.13
Kada je kralj ušao u svadbenu dvoranu, pregledao je publiku i odmah primijetio da jedan upadljiv gost nije nosio svadbeno ruho. Čovjek je izveden pred kralja koji je upitao: »Prijatelju, kako si ušao ovamo bez svadbenog ruha? On ostade nijem.«14 U suštini, kralj je upitao: »Zašto ne nosiš svadbeno ruho, iako ti je jedno pribavljeno?«15
Čovjek očito nije bio prikladno odjeven za ovu posebnu prigodu, a izraz: »On ostade nijem«, ukazuje na to da čovjek nije imao izlike.16
Starješina James E. Talmage dao je ovaj poučan komentar o značaju čovjekovih djela: »Da je neodjeveni gost bio kriv za zanemarivanje, namjerno nepoštovanje ili neku težu uvredu jasno je iz konteksta. Kralj je u početku bio milostivo obziran, pitajući samo kako je čovjek ušao bez svadbenog ruha. Da je gost mogao objasniti svoj izniman izgled, ili da je imao ikakvu razumnu izliku za ponuditi, zasigurno bi rekao; no rečeno nam je da on ostao nijem. Kraljevi pozivi bili su velikodušno upućeni svima koje su njegovi sluge pronašli, no svatko od njih morao je ući u kraljevsku palaču kroz vrata i prije dolaska u prostoriju za gozbu, u kojoj bi se kralj osobno pojavio. Svatko bi bio ispravno odjeven, no onaj manjkavi na neki je način ušao drugim putem, a zato što nije prošao pokraj pratećih čuvara kod vrata, bio je uljez.«17
Kršćanski autor John O. Reid napomenuo je da je čovjekovo odbijanje da nosi svadbeno ruho bilo primjer očitog »nepoštovanja i prema kralju i prema njegovu sinu«. Nije bila stvar u tome da nije imao svadbeno ruho, već je odabrao ne nositi ga. Odmetnički se odbio prikladno odjenuti za tu prigodu. Kraljeva je reakcija bila brza i odlučna: »Svežite mu noge i ruke te ga bacite van, u tamu gdje je plač i škrgut zubâ!«18
Kraljeva osuda čovjeka ne temelji se prvenstveno na nedostatku svadbenog ruha – već na tome što je »on zapravo bio odlučan ne nositi ga. Muškarac je želio čast prisustvovanja na svadbenoj gozbi, ali nije želio slijediti kraljev običaj. Želio je činiti stvari na svoj način. Njegov nedostatak prikladne odjeće otkrio je njegovu unutarnju pobunu protiv kralja i njegovih uputa.«19
Mnogo je pozvanih, ali malo je izabranih
Usporedba zatim završava s ovim pronicljivim stihom: »Jer premda su mnogi zvani, ipak ih je malo izabranih.«20
Zanimljivo, Joseph Smith je napravio sljedeću prilagodbu ovom stihu iz Mateja u svojem nadahnutom prijevodu Biblije: »Jer je mnogo pozvanih, ali malo je izabranih; stoga nisu svi odjeveni u svadbeno ruho.«21
Poziv na svadbenu gozbu i odabir blagovanja na gozbi povezani su, ali drugačiji. Poziv je svim muškarcima i ženama. Osoba može čak prihvatiti poziv i sjesti na gozbu – ipak neće biti izabrana da blaguje jer nema odgovarajuće svadbeno ruho obraćeničke vjere u Gospodina Isusa i njegovu božansku milost. Stoga, imamo i Božji poziv i naš zaseban odgovor na taj poziv, a mnogi mogu biti pozvani, ali malo je izabranih.22
Biti ili postati izabran nije ekskluzivni status koji nam se predaje. Umjesto toga, vi i ja naposljetku možemo izabrati biti izabrani kroz pravedno korištenje našega moralnog opredjeljivanja.
Molim vas, obratite pažnju na korištenje riječi izabran u sljedećim poznatim stihovima iz Nauka i saveza:
»Gle, mnogo je pozvanih, a je malo izabranih. A zašto oni nisu izabrani?
Zato što su srca njihova toliko priklonjena onome što je od ovoga svijeta, i oni teže za počastima ljudskim.«23
Vjerujem da je implikacija ovih stihova poprilično izravna. Bog nema popis omiljenih za koji se moramo nadati da će jednoga dana na njega biti nadodana naša imena. On ne ograničava »izabrane« na ograničenu nekolicinu. Umjesto toga, naša srca, naše želje, naše poštivanje svetih evanđeoskih saveza i uredbi, naša poslušnost zapovijedima i, što je najvažnije, Spasiteljeva otkupljujuća milost i milosrđe određuju smatra li nas se jednima od Božjih izabranih.24
»Jer marljivo se trudimo pisati, da uvjerimo djecu svoju, a i braću svoju, da povjeruju u Krista, i da budu izmireni s Bogom; jer znademo da smo milošću spašeni, nakon svega što možemo učiniti.«25
U zaposlenosti naših svakodnevnih života i u komešanju suvremenog svijeta u kojem živimo, možemo biti odvučeni od onoga vječnog što je najvažnije time što će zadovoljstvo, napredak, popularnost i istaknutost biti učinjeni našim primarnim prioritetima. Naša kratkoročna zaokupljenost »onome što je od ovoga svijeta« i »počastima ljudskim« može nas navesti da zamijenimo pravo na naše duhovno prvorodstvo onime daleko manje vrijednim od variva.26
Obećanje i svjedočanstvo
Ponavljam Gospodinovo upozorenje njegovu narodu izneseno preko starozavjetnog proroka Hagaja: »I zato, ovako sada govori Jahve nad Vojskama: Razmotrite svoje putove!«27
Svatko bi od nas trebao iskreno i uz molitvu procijeniti svoje vremenite i duhovne prioritete kako bismo utvrdili ono u našem životu što može omesti obilne blagoslove koje su nam Nebeski Otac i Spasitelj voljni udijeliti. I zasigurno, Duh Sveti pomoći će nam vidjeti sebe kakvi doista jesmo.28
Dok prikladno tražimo duhovni dar očiju da vidimo i ušiju da čujemo,29 obećavam da ćemo biti blagoslovljeni svojstvom i sudom da osnažimo našu saveznu vezu sa živućim Gospodinom. Također ćemo primiti moć božanskog u svojem životu30 – i naposljetku biti pozvani i izabrani za Gospodinovu gozbu.
»Probudi se! Probudi se! Odjeni se snagom, Sione!«31
»Jer Sion mora rasti u ljepoti, i u svetosti; granice njegove moraju biti proširene; kolčići njegovi moraju biti osnaženi; da, zaista kažem vam, Sion mora ustati i odjenuti se lijepim haljinama svojim.«32
Radosno izjavljujem svoje osvjedočenje o božanstvenosti i živućoj stvarnosti Boga, našega Vječnog Oca, i njegova ljubljenog Sina Isusa Krista. Svjedočim da Isus Krist jest naš Spasitelj i Otkupitelj te da on živi. I također svjedočim da su se Otac i Sin ukazali dječaku Josephu Smithu, time započinjući Obnovu Spasiteljeva evanđelja u posljednjim danima. Moja je molitva da će svatko od nas tražiti oči da vidi i uši da čuje te biti blagoslovljen njima, u sveto ime Gospodina Isusa Krista. Amen.