Očuvanje glasa naroda saveza u nadolazećem naraštaju

brat Jan E. Newman

drugi savjetnik u Općem predsjedništvu Nedjeljne škole

Jedna je od naših najsvetijih odgovornosti pomoći našoj djeci spoznati duboko i izričito da Isus jest Krist.

Jedan od najdirljivijih trenutaka u Mormonovoj knjizi jest posjet uskrslog Spasitelja narodu kod hrama u zemlji Izobila. Nakon što je cijeli dan podučavao, iscjeljivao i gradio vjeru, Isus je usmjerio pažnju naroda na nadolazeći naraštaj: »On zapovjedi da dječica njihova budu dovedena«.¹ Molio se za njih i blagoslovio ih jedno po jedno. Iskustvo je bilo tako dirljivo da je sam Spasitelj plakao više puta.

Zatim je, govoreći mnoštvu, Isus rekao:

»Pogledajte dječicu svoju.

I dok gledahu… vidješe kako se nebesa otvoriše, i vidješe anđele kako silaze s neba« poslužujući njihovoj djeci.²

Često sam razmišljao o tom iskustvu. To je zasigurno rastopilo srce svake osobe! Vidjeli su Spasitelja. Osjetili su ga. Poznavali su ga. Podučavao ih je. Blagoslovio ih je. I volio ih je. Nije ni čudo da su ta djeca, nakon tog svetog događaja, odrasla kako bi pomogla uspostaviti društvo mira, napretka i kristolike ljubavi koje je trajalo naraštajima.³

Ne bi li bilo predivno kada bi naša djeca mogla imati iskustva poput toga s Isusom Kristom – nešto što bi vezalo njihovo srce za njega! On nas poziva, kao što je pozvao te roditelje u Mormonovoj knjizi, da mu dovedemo svoju djecu. Možemo im pomoći spoznati njihova Spasitelja i Otkupitelja na način na koji su ga ta djeca to spoznala. Možemo im pokazati kako pronaći Spasitelja u Svetim pismima i izgraditi svoje temelje na njemu.⁴

Nedavno me je dobar prijatelj podučio nečemu što nisam prije primijetio o usporedbi o mudrom čovjeku koji je sagradio svoju kuću na litici. Prema zapisu u Luki, kad je mudar čovjek položio temelj za svoju kuću, on je »iskopa[o] duboko«.⁵ Nije to bio ležeran ili jednostavan pothvat – zahtijevao je trud!

Kako bismo izgradili svoj život na stijeni našeg Otkupitelja, Isusu Kristu, trebamo duboko kopati. Uklanjamo sve što je pjeskovito ili suvišno u svojem životu. Stalno kopamo dok ga ne pronađemo. I učimo svoju djecu da se vežu za njega kroz svete uredbe i saveze, tako da kada se oprečne oluje i potopi pojave, jer zasigurno hoće, neće imati puno utjecaja na njih »zbog stijene na kojoj [su] izgrađeni«.⁶

Ta se vrsta snage ne događa samo tako. Ne prenosi se na sljedeći naraštaj poput duhovne baštine. Svaka osoba mora duboko kopati kako bi pronašla stijenu.

Učimo tu lekciju iz drugog zapisa u Mormonovoj knjizi. Kada se kralj Benjamin po posljednji put obratio svojem narodu, sabrali su se kao obitelji kako bi čuli njegove riječi.⁷ Kralj Benjamin iznio je snažno osvjedočenje o Isusu Kristu, a narod je bio duboko dirnut njegovim svjedočanstvom. Izjavili su:

»Duh[]… izvede snažnu promjenu u nama, odnosno u srcima našim…

I voljni smo ući u savez s Bogom našim da činimo volju njegovu… sav ostatak dana naših.«⁸

Netko bi mogao očekivati kako će mala djeca s tako duboko preobraćenim roditeljima naposljetku postati obraćena i sklopiti saveze. Pa ipak, iz nekog razloga koji nije spomenut u zapisu, savez koji su sklopili roditelji nije bio prihvaćen kod neke od njihove djece. Nekoliko godina kasnije »bijaše [ih] mnogo od nadolazećeg naraštaja koji ne mogahu razumjeti riječi kralja Benjamina, jer bijahu malena djeca u vrijeme kad on govoraše narodu svojemu; i oni ne vjerovahu predaji otaca svojih.

Oni ne vjerovahu onome što bijaše rečeno o uskrsnuću mrtvih, niti vjerovahu o dolasku Kristovom…

I ne htjedoše biti kršteni; niti se htjedoše priključiti crkvi. I oni bijahu odvojen narod gledom na vjeru svoju.«⁹

Kakva otrežnjujuća pomisao! Nadolazećem naraštaju nije dovoljno da vjera u Isusa Krista bude »predaj[a] otaca njihovih«. Oni trebaju posjedovati vjeru u Krista za sebe. Kao Božji narod saveza, kako možemo usaditi u srce svoje djece želju za sklapanjem i obdržavanjem saveza s njim?

Možemo početi slijedeći Nefijev primjer: »Razgovaramo o Kristu, radujemo se u Kristu, propovijedamo o Kristu, prorokujemo o Kristu, i pišemo u skladu s proroštvima našim, da bi djeca naša znala prema kojem se izvoru mogu osvrnuti za otpust grijeha svojih.«¹⁰ Nefijeve riječi podrazumijevaju stalan, trajan napor u podučavanju naše djece o Kristu. Možemo osigurati da glas naroda saveza nije tih u ušima nadolazećeg naraštaja i da Isus nije tema samo nedjeljom.¹¹

Glas naroda saveza nalazi se u našim riječima svjedočanstva. Nalazi se u riječima živućih proroka. I snažno je sačuvan u Svetim pismima. U njemu će naša djeca spoznati Isusa i pronaći odgovore na svoja pitanja. U njemu će naučiti za sebe nauk Kristov. U njemu će pronaći nadu. To će ih pripremiti za doživotno traženje istine i življenje na putu saveza.

Volim ovaj savjet predsjednika Russella M. Nelsona.

»Gdje možemo poći da bismo ga čuli?

Možemo poći u Sveta pisma. Ona nas podučavaju o Isusu Kristu i njegovu evanđelju, golemosti njegova Pomirenja i velikom naumu sreće i otkupljenja našega Oca. Svakodnevno uranjanje u Božju riječ ključno je za duhovno preživljavanje posebno u ovim danima rastućeg prevrata. Dok se svakodnevno gostimo riječima Kristovim, riječi Kristove reći će nam kako reagirati na teškoće s kojima nikada nismo mislili da ćemo se suočiti.«¹²

Dakle, kako izgleda gostiti se riječima Kristovim i čuti ga? Pa, to izgleda kao ono što vam god najbolje odgovara! To bi moglo biti sabiranje vaše obitelji kako biste razgovarali o onome što vas je Duh Sveti podučio u vašem proučavanju Svetih pisama pomoću priručnika Dođi i slijedi me. To bi moglo biti svakodnevno sabiranje vaše djece kako biste pročitali nekoliko stihova iz Svetih pisama, a zatim, dok provodite vrijeme zajedno, traženje prilika kako biste raspravili o tome što ste naučili. Jednostavno pronađite ono što odgovara vama i vašoj obitelji, a zatim pokušajte činiti malo bolje svaki dan.

Razmotrite ovaj uvid iz knjižice Podučavati na Spasiteljev način: »Pojedinačno, jedna kućna večer, proučavanje Svetih pisama ili evanđeoski razgovor možda djeluju kao da se s time ne postiže mnogo toga. No skupljanje malih, jednostavnih nastojanja, dosljedno ponavljanih tijekom vremena, može biti snažnije i više jačati od povremenoga monumentalnog trenutka ili ključne lekcije… Stoga nemojte odustati i ne brinite se da svaki put ostvarite nešto veliko. Samo budite dosljedni u svojim nastojanjima.«¹³

Jedna od naših najsvetijih odgovornosti jest pomoći našoj djeci spoznati duboko i izričito da Isus jest Krist, Sin živoga Boga, njihov osobni Spasitelj i Otkupitelj, koji stoji na čelu svoje Crkve! Ne možemo dopustiti da naš glas saveza postane utišan ili tih kada se radi o Njemu.

Možda ćete se osjećati pomalo nedoraslo u toj ulozi, no nikada se ne biste trebali osjećati sami. Na primjer, vijeća odjela ovlaštena su organizirati sastanke vijeća učitelja za roditelje. Na tim se tromjesečnim sastancima roditelji mogu okupiti kako bi učili iz međusobnih iskustava, raspravili kako jačaju svoje obitelji i učili ključna načela kristolikog podučavanja. Taj sastanak treba biti održan tijekom drugog sata crkve.¹⁴ Vodi ga član odjela kojeg je odabrao biskup i slijedi format redovitih sastanaka vijeća učitelja, koristeći knjižicu Podučavati na Spasiteljev način kao primarni izvor.¹⁵ Biskupi, ako vaš odjel trenutno ne održava sastanke vijeća učitelja za roditelje, radite sa svojim predsjednikom Nedjeljne škole i vijećem odjela kako biste se organizirali.¹⁶

Moji dragi prijatelji u Kristu, ide vam mnogo bolje nego što mislite. Samo nastavite raditi na tome. Vaša djeca gledaju, slušaju i uče. Dok ih podučavate, spoznat ćete njihovu pravu narav kao ljubljenih sinova i kćeri Božjih. Oni će možda zaboraviti Spasitelja na neko vrijeme, no obećavam vam, on nikada neće zaboraviti njih! Ti trenutci kada im Duh Sveti govori trajat će u njihovu srcu i umu. I jednog će dana vaša djeca odjekivati Enoševo svjedočanstvo: Znam da su moji roditelji pravedni, »jer… me podučava[hu]… u skladu s odgojem i prijekorom Gospodnjim – i blagoslovljeno budi ime Boga mojega radi toga«.¹⁷

Prihvatimo Spasiteljev poziv i dovedimo mu svoju djecu. Dok to činimo, ona će ga vidjeti. Ona će ga osjetiti. Ona će ga upoznati. On će ih podučavati. On će ih blagosloviti. I o, kako će ih on voljeti. I o, koliko ga ja volim. U njegovo sveto ime, ime Isusa Krista, amen.