Obilježja sreće
Izgradnja na temelju Isusa Krista ključna je za našu sreću.
Dok sam bio na poslovnom letu prije nekoliko godina, našao sam se kako sjedim pokraj čovjeka iz Nizozemske. Bio sam željan razgovarati s njim jer sam kao mladi misionar služio u Belgiji i Nizozemskoj.
Kad smo se upoznali, dao mi je svoju posjetnicu s jedinstvenim nazivom radnog mjesta: »profesor sreće«. Komentirao sam njegovo čudesno zanimanje i upitao ga što radi profesor sreće. Rekao je da je podučavao ljude kako imati sretan život uspostavljanjem značajnih odnosa i ciljeva. Odgovorio sam: »To je predivno, no što ako biste također mogli podučiti kako se ti odnosi mogu nastaviti onkraj smrti i odgovoriti na druga pitanja duše, poput: koja je svrha života, kako možemo prevladati svoje slabosti te kamo idemo nakon što umremo?« Priznao je kako bi bilo čudesno kada bismo imali odgovore na ta pitanja, a ja sam mu zadovoljno iznio da imamo.
Danas bih se želio osvrnuti na nekoliko ključnih načela za istinsku sreću koja, čini se, izmiču mnogima u ovom zbunjujućem svijetu, gdje je mnogo toga zanimljivo, no malo je doista važno.
Alma je podučio narod svojeg doba: »Jer gle, kažem vam, mnogo će toga doći; i gle, ima nešto što je od veće važnosti nego sve drugo – jer gle, vrijeme nije daleko kad će Otkupitelj živjeti i doći među narod svoj«.1
Ta nam je izjava jednako važna danas dok očekujemo Kristov Drugi dolazak i pripremamo se za njega!
Stoga, moje je prvo opažanje kako je izgradnja na temelju Isusa Krista ključna za našu sreću. To je siguran temelj, »temelj na kojem ljudi, ako na njemu grade, ne mogu pasti«.2 Činjenje toga priprema nas za životne izazove, što god se dogodilo.
Prije mnogo godina otišao sam u ljetni kamp izviđača s našim sinom Justinom. Kako su aktivnosti započele, uzbuđeno je najavio da on i njegovi prijatelji žele zaraditi značku za zaslugu u streličarstvu. Za to su dječaci morali položiti kratki pismeni test i pogoditi metu sa svojim strijelama.
Moje je srce potonulo. U to je vrijeme Justin bio prilično slabašan zbog cistične fibroze, bolesti s kojom se borio od rođenja. Pitao sam se može li povući luk natrag dovoljno daleko da strijelu pošalje u metu.
Dok su on i njegovi prijatelji otišli na nastavu streličarstva, u tišini sam se molio da ne bude ponižen tim iskustvom. Nekoliko tjeskobnih sati kasnije, vidio sam ga kako dolazi stazom prema meni sa širokim osmijehom. »Tata!« izjavio je. »Dobio sam značku za zasluge! Pogodio sam u središte; bilo je na meti do moje, ali pogodio sam u središte!« Povukao je luk natrag svom moću svojom i pustio strijelu da odleti, ne uspijevajući kontrolirati njezinu putanju. Kako li sam zahvalan za tog instruktora streličarstva koji je imao razumijevanja, koji nije rekao: »Oprosti, pogrešna meta!« Umjesto toga, nakon što je vidio Justinova očita ograničenja i iskren trud, ljubazno je odgovorio: »Odlično urađeno!«
Tako će biti za nas činimo li najbolje što možemo kako bismo slijedili Krista i njegove proroke unatoč svojim ograničenjima. Dođemo li k njemu obdržavajući svoje saveze i kajući se za svoje grijehe, radosno ćemo čuti pohvalu svojeg Spasitelja: »Dobro, valjani i vjerni slugo!«3
Iznosim vam svoje osvjedočenje o božanstvu Spasitelja svijeta te o njegovoj otkupljujućoj ljubavi i moći da nas iscijeli, osnaži i uzdigne kada iskreno nastojimo doći k njemu. Suprotno tome, ne postoji način na koji se možemo kretati s mnoštvom i također prema Isusu. Spasitelj je pobijedio smrt, bolest i grijeh te je osigurao način za naše krajnje savršenstvo ako ćemo ga slijediti svim svojim srcem.4
Moje je drugo opažanje da je ključno za našu sreću da se sjećamo kako smo sinovi i kćeri brižnoga Nebeskog Oca. Poznavanje te stvarnost i povjerenje u nju mijenja sve.
Prije nekoliko godina, na letu kući s crkvenog zaduženja, sestra Sabin i ja sjeli smo izravno iza vrlo velikog čovjeka koji je imao veliko, ljutito lice tetovirano na potiljku svoje ćelave glave kao i broj 439.
Kada smo sletjeli, rekao sam: »Oprostite gospodine. Smeta li vam ako vas pitam za značenje broja tetoviranog na potiljku vaše glave?« Nisam se usudio pitati za ljutito lice.
Rekao je: »To sam ja. To je tko sam ja. Ja posjedujem taj teritorij: 219!«
Četiri stotine trideset i devet bio je stvaran broj na njegovoj glavi pa sam se iznenadio kako je pogriješio jer mu je to bilo tako važno.
Razmišljao sam o tome kako je tužno što su identitet i samopoštovanje tog čovjeka bili temeljeni na broju povezanom s teritorijem bande. Pomislio sam si: Taj je čovjek grubog izgleda nekoć bio nečiji mali dječak koji se još uvijek trebao osjećati cijenjenim i kako pripada. Kad bi samo znao tko je on doista bio i kome je doista pripadao, jer smo svi mi bili »kupljeni cijenom«.5
Postoji mudra rečenica u pjesmi iz filma Princ od Egipta koja glasi: »Važan si ti za Božji plan.«6 Dok spoznaja o našem božanskom porijeklu i vječnom potencijalu tone duboko u naše duše, moći ćemo gledati na život kao na svrhovitu, razvijajuću pustolovinu kako bismo učili i rasli, čak i ako »vidimo u ogledalu, nejasno«7 na kratko vrijeme.
Treće je obilježje sreće uvijek sjećati se vrijednosti duše. Činimo to najbolje slijedeći Spasiteljev savjet: »Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas.«8
Također je podučio: »Meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće.«9
U knjizi Mudre izreke mudro se savjetuje: »Ne uskrati dobročinstva potrebitim, kad god to možeš učiniti.«10
Nikada nećemo požaliti što smo bili previše ljubazni. U Božjim je očima ljubaznost sinonim za veličinu. Dio je ljubaznosti opraštanje i neosuđivanje.
Prije mnogo godina, naša je mlada obitelj išla gledati film za kućnu obiteljsku večer. Svi smo bili u kombiju osim jednog od naših sinova i moje supruge Valerie. Vani se smračilo i dok je naš sin naglo otvorio vrata te potrčao prema autu, slučajno je nogom udario nešto za što je mislio da je naša mačka na trijemu. Nažalost, za našeg sina i moje supruge, koja je bila odmah iza njega, to nije bila naša mačka, već vrlo nezadovoljan tvor koji im je to obznanio! Svi smo se vratili u kuću gdje su se oboje istuširali i oprali kosu sokom od rajčice, navodno sigurnim lijekom za uklanjanje tvorova smrada. Do trenutka kada su se oprali i promijenili svoju odjeću, svi smo bili neosjetljivi na bilo kakav miris pa smo odlučili kako ipak možemo ići u kino.
Jednom kada smo sjeli u stražnji dio kina, ljudi oko nas odjednom su odlučili jedan po jedan izaći van po kokice. Međutim, kada su se vratili, nitko se nije vratio na svoje prvotno mjesto.
Smijali smo se kada smo se prisjetili tog iskustva, no što da su svi naši grijesi imali miris? Što ako možemo namirisati nepoštenje, požudu, zavist ili oholost? S otkrivenim vlastitim slabostima, nadamo se da ćemo biti malo obzirniji i pažljiviji prema drugima, a isto tako oni prema nama dok donosimo potrebne promjene u svoj život. Zapravo volim miris duhana u crkvi jer ukazuje kako se netko pokušava promijeniti. Oni trebaju naše ruke dobrodošlice oko njih.
Predsjednik Russell M. Nelson mudro je rekao: »Jedan od najlakših načina prepoznavanja istinskog sljedbenika Isusa Krista jest kako se samilosno ta osoba odnosi prema drugim ljudima«.11
Pavao je pisao Efežanima: »Mjesto toga budite jedan prema drugom prijazni, puni milosrđa! Opraštajte jedan drugome, kao što je i Bog vama oprostio u Kristu!«12
Kao učenici Isusa Krista, od nas se traži da vjerujemo Nebeskom Ocu i našem Spasitelju te da ih ne nastojimo zamijeniti. Isus Krist savršeno poznaje svačije nesavršenosti i savršeno će im suditi.
Moje četvrto obilježje sreće jest održavanje vječne perspektive. Naum našeg Oca proteže se u vječnost; lako je usredotočiti se na ovdje i sada te zaboraviti život poslije smrti.
Tu me lekciju snažno podučila prije nekoliko godina naša tada 16-godišnja kći Jennifer. Upravo je trebala imati dvostruku transplantaciju pluća, gdje će pet bolesnih režnjeva njezinih pluća biti potpuno uklonjeno i zamijenjeno s dva zdrava manja režnja, koja su donirali dva nevjerojatna kristolika prijatelja. Bio je to vrlo rizičan zahvat, no noć prije svoje operacije Jennifer mi je gotovo propovijedala sa svim svojim 41 kilogramom, govoreći: »Ne brini se, tata! Sutra ću se probuditi s novim plućima ili ću se probuditi na boljem mjestu. U svakom slučaju bit će super.« To je vjera; to je vječno gledište! Vidjeti život s vječnog gledišta pruža jasnoću, utjehu, hrabrost i nadu.
Nakon operacije, kada je došao dugo očekivani dan da se ukloni cijev za disanje i isključiti ventilator koji je Jennifer pomagao disati, nestrpljivo smo čekali kako bismo vidjeli hoće li njezina dva manja režnja proraditi. Kada je udahnula prvi dah, odmah je počela plakati. Vidjevši našu zabrinutost, brzo je uzviknula: »Tako je dobro disati«.
Od tog dana, ujutro i navečer zahvaljujem Nebeskom Ocu što mogu disati. Okruženi smo bezbrojnim blagoslovima koje lako možemo uzeti zdravo za gotovo ako nismo svjesni. Suprotno tome, kada se ništa ne očekuje i kada se sve cijeni, život postaje čaroban.
Predsjednik Nelson rekao je: »Svako novo jutro dar je od Boga. Čak je i zrak koji udišemo njegova pozajmica puna ljubavi. On nas čuva iz dana u dan i podržava nas iz jednog trenutka u drugi. Stoga bi naše prvo plemenito jutarnje djelo trebalo biti ponizna molitva zahvalnosti.«13
To me dovodi do mojega petog i posljednjeg opažanja, a to je da nikada nećete biti sretniji nego što ste zahvalni.
Gospodin je izjavio: »I onaj koji prima sve sa zahvalnošću bit će proslavljen.«14 Možda je to zbog toga što zahvalnost rađa mnoštvo drugih vrlina.
Koliko bi se naša svijest promijenila kada bismo se svakog jutra probudili samo s blagoslovima za koje smo bili zahvalni prethodne noći. Neuspjeh da cijenimo naše blagoslove može rezultirati osjećajem nezadovoljstva, što nas može lišiti radosti i sreće koju zahvalnost potiče. Oni u velikoj i prostranoj zgradi mame nas da gledamo povrh cilja, time propuštajući u potpunosti cilj.
Zapravo, najveću sreću i blagoslov smrtnosti pronaći ćemo u onome što smo postali kroz Božju milost dok sklapamo i obdržavamo svete saveze s njim. Naš će nas Spasitelj ulaštiti i pročistiti kroz zasluge svoje pomirbene žrtve, a o onima koji ga voljno slijede rekao je : »Oni će biti moji u onaj dan kada dođem sakupiti dragulje svoje.«15
Obećavam vam – ako gradimo svoj život na temelju Isusa Krista, cijenimo naš pravi identitet kao sinovi i kćeri Božjih, sjetimo se vrijednosti duše, održavamo vječno gledište i zahvalno cijenimo naše mnoge blagoslove, posebice Kristov poziv da dođemo k njemu – možemo pronaći istinsku sreću koju tražimo tijekom ove smrtne pustolovine. Život će i dalje imati svoje izazove, no moći ćemo se bolje suočiti sa svakim osjećajem svrhe i mira zbog vječnih istina koje razumijemo i po kojima živimo.
Iznosim vam svoje osvjedočenje o stvarnosti Boga, našega brižnog Oca i njegova ljubljenog Sina, Isusa Krista. Također svjedočim o živućim prorocima, vidiocima i objaviteljima. Kakav li je blagoslov primiti savjet Neba kroz njih. Kao što je Spasitelj jasno izjavio: »Bilo to glasom mojim ili glasom slugu mojih«.16 U sveto ime Isusa Krista, amen.